ЕВО ОТКУД ТО ДОЛАЗИ – СВИ НАПАДИ НА СРБЕ!

EVO OTKUD TO DOLAZI – SVI NAPADI NA SRBE!

12 februara 2017

Kralj Aleksandar Tito 4

Piše: Ratko Dmitrović

U Sarajevu, u celoj Bosni, nećete pronaći nijednog Bošnjaka koji bi podržao odvajanje Republike Srpske od BiH; u Hrvatskoj nijednog Hrvata koji će vam sada, nakon svega – kad više ništa ne može da se promeni – kazati kako su Srbi 1990. godine imali pravo da stvore Republiku Srpsku Krajinu (RSK) i razgraničenje sa Hrvatskom; u Prištini nijednog Albanca koji bi osudio teritorijalno cepanje Srbije, odnosno stvaranje druge albanske (etnički čiste) države, zvane Kosovo.

Ali ćete zato u Beogradu, očas posla, pronaći na desetine tzv. intelektualaca, političara, novinara, pisaca… sa stavom da je Republika Srpska genocidna tvorevina; da je RSK dokaz agresije na Hrvatsku; da Kosovo ima pravo na odvajanje od Srbije i da službeni Beograd to osamostaljenje treba što pre da prizna.

Može li ova pojava – jedinstvena u Evropi, možda i u svetu – da se objasni? Kako je moguće da učen čovek (valjda je tako) ima više razumevanja za druge nego za sopstveni narod, čak i onda kada su istorija, činjenice, logika… u potpunoj suprotnosti sa njegovim stavovima? Otkuda to dolazi?

Najjednostavniji i svakako utemeljen odgovor mogao bi da glasi: iz praktične, višedecenijske primene komunističke, duboko antisrpske, ideologije na prostoru od Dojranskog do Bledskog jezera. Kanalisanje mozga. U velikoj meri tačno, ali koren je ipak dublji.

Kada je 1918. godine Srbija za korist drugih pristala da potopi svoju državnost i napravi zajedničku državu sa dojučerašnjim neprijateljima, s narodima i onima koji su planirali da narod postanu, u Beogradu je doneta odluka da se u toj sklepanoj zajednici potiskuje, gura u stranu, „smiruje“ sve što ima srpski predznak, da se druge religije, manjinski narodi i nacionalne zajednice ne bi osećali frustrirano. Da ne žive s kompleksom od većinskog, srpskog naroda, u Velikom ratu pobedničkog, u tadašnjoj Evropi slavljenog.

Zato smo tada, uz ostalo, dobili onu teško pojmljivu i dugoročno gledano katastrofalnu odluku da svi oficiri poražene austrougarske vojske, uglavnom Slovenci i Hrvati, mogu u sastav armije države SHS i to sa višim činom od onog koji su imali boreći se protiv Srbije. Komunisti su gornju postavku uzeli za osnov svog delovanja u državi Južnih Slovena, onoj prvoj i drugoj, Titovoj. To je stvorilo situaciju da danas u regionu imamo rešena sva nacionalna pitanja, osim srpskog. A tamo gde je ono rešeno, Srba više nema.

Kao prilog ovom razmatranju svakako treba imati na umu da je većina onih strašnih optužbi – koje su devedesetih stizale iz sveta, na račun Srbije i Srba – prethodno smišljena i izgovorena u Beogradu.

(Večernje novosti)

KOMENTARI



29 komentara

  1. deda mraz says:

    jos jedini bastion komunizma se odrzava u drzavama u kojima zive Srbi jer preko komunistickog sljama kontrolisu i unistavaju Srbe u Titigradu imaju mucavog sljama komunstickog Djukanovica a u Beogradu plisane cetnike koje su komunisti stvorili i medju nama nema snage da ih se resimo jer pomocu sarenih laza uspevaju da opstaju.

    • Bagro crvena says:

      Da nepalamudim,ti si rekao sve!

      • Zbunjen says:

        Palamudite i ti i on. Da nije komunista, vjerovatno vas ne bi ni bilo ili bi pričali sasvim drugi jezik. Jesu li komunisti izdali zemlju ili neki drugi? Pripisivanjem svakog zla komunistima ili krijete stvarne krivce ili im samo idete na ruku. Jesu li komunisti rasprodavali zemlju, jesu li ulazile strane vojske kako hoće? Jesu li gradili fabrike ili rasprodavali? Jesu li smanjivali ili povećavali prava? Ukažite na prave krivce, ovako samo dajete alibi svakom ljigavcu. Još će na kraju i ova vlast ispasti loša jer su žrtva zlostavljanja od strane komunista.

        • Neimenovana says:

          Stvarno si ZBUNJEN, ujedno savladao gradivo do četvrtog razred. Da nije komunist Srbija bi bila od Knina do Ohrida, Srbi bi srbiju oslobodili, Hrvati bi bili samoo oko Zagreba, Nebismo izgubili preko milion Srba, niko ne bi kopirao Staljina i pobio sve viđenije građane Srbije i važne istaknute intelektualce, Nebismoo u redovima vojsike imali za komandante presvučene ustaše, domobrane, hanđar divizije, albanske fašiste. Nebismo imali Goli Otok, a državu bi vodio neki srbin a ne Kardelj i Stane Dolanc i ostali. Ne bi kvarene bile fabrike iz Srbije i slate za Sloveniju i jadne Hrvate, Imali bisdmo Srbe katolike i Srbe muslimane, a ono što je osnovno znati Dinastija Karađorđević i Broz su prokletstvo Srbije. Divno bi bilo na njih zaboraviti, ali ne može jer su komunisti - Tito obećali na Kominterni da će Kosmet dati albancima. "Nemoj Envere, još nije vreme, Srbi mi to nebi oprostili" Gde nam je Kosmet?

          • Lune says:

            Hm,hmm...kucaj i citaj: Najveci sin naroda svog,bio nam je majka otac i bog

    • marinko says:

      to je tacno sve ce komunjare izmisliti da bi opstali baram u beogradu jer su ostalo sve prodali i izgubili komunjare se oblace u sve

      • Lune says:

        Hm,hmm..slazem se, uz napomenu da su Komunisti nesto drugo, a pomenute komunjare zlo

  2. prvoslav says:

    Upravo je tako, Srbi su bolestan i korumpiran narod. U prevodu, uvek ce se u Srbiji naci vise korumpiranih Srba da rade za neprijatelja, nego medju pripadnicima okolnih zemalja i nacija koji bi radili protiv svog naroda. Najlakse se prodajemo jer najmanje volimo sebe. To je koren naseg ZLA.

    • kuka says:

      Ne greši dušu. Većina tih "korumpiranih Srba" koji rade za neprijatelja zapravo uopšte nisu etnički Srbi, već kukavičja jaja sa srpskim imenima. To je teško shvatiti i prihvatiti, ali je istina.

      • disi says:

        Hrvatskim ustasama njih 70000 zarobljenih u Rusiji je dozvoljeno da dodju u Srbiju sa Crvenom Armijom kao oslobodioci da promene imena u original izvorno stara Srpska imena, a vi nagadjate dali su to etnicki Srbi. Ko zna koliko ih je sada, zasto se ovakvi tekstovi gledaju sa nevericom, zato sto je sve namesteno, zato sto nema mozda ni jednog medija koji nije prodat i ako je u Srbiji svaki drugi za Evropu i izdaju onda je verovatno nesto mutno u njegovom etnoloskom nasledju.

  3. VUK says:

    Zato sto je srbija i dalje multietnicka drzava dok su ostali pobili i proterali one koji nisu njihovi al opametice se i srbi valjda jednog dana

  4. ljubisav says:

    Petstotina godina smo razmisljali kako da zajebemo Turke.Danas nam se to sveti!!!

  5. zoran says:

    Zašto vičeš, ... Ljubisave...?!?

  6. punca says:

    Jugoslavija 1981 -KOMUNIZAM je bio ZLO i ti korjeni su tu u 21.veku / demokratski/demonski otrovi... /ZAŠTO NAS VATIKAN i ZAPAD i SAD UVJEK DELI ?!! 1918...1974 UDBA ....KOMUNIZAM JE BIO ZLO .. VATIKAN/CIA/ TITOV PAKLENI PLAN uništio ekonomiju Srbije, a Hrvatska i Slovenija procvetale.. Ne napadaju Srbiju zbog Miloševića već Miloševića zbog Srbije. DO danas ne razumemo gde nam je mesto a za to SMO sami krivi! MI SVI I SRBI su BOŽJI narod i SRBIJA je BOŽJA zemlja. A, Slobi SAMO BOG sudi, mi nemamo pravu za to , to je moje mišljenje. PROBUDITE se .. OTVORITE oči".. ZAŠTO NAS ZAPAD UVJEK DELI ?!! DOLE MARIONETSKA VLADA! „Tko vidi, ZLO NE MISLI- BOG JE LJUBAV- OTAC SVIH NAS i MI SVI IMAMO SLOBODNO VOLJO ..."!!

  7. Vasko prijovic says:

    Zar narod koji se kurva sa svakim može sebi da ugradi kompas

  8. Pera says:

    Bre, bre, kako vas lako svaka novinarska susa moze da ispali! Da li su Srbi izdajnici se poturcili zbog komunista i postali ,,bosnjaci ? Da li su Srbi izdajnici se pokatolicili zbog komunista i postali hrvati ? Makedonci, metohijski siptari, vojvodjanski madjari, milovci ? Kako je jednostavno okriviti jednu ideologiju da nam je kriva za sve ! Mnogo glupo i prosto. Krivi su Srbi izdajnici, bezboznici, bezkarakterni, lopovi, ubice i to vec 10 vekova unazad, a ne samo ti bezboznici, komunjare od juce!

  9. Bosanac says:

    Dragi moj Tito da mozes doci nazad ja bi volio vise nego pare!!!

    • marinko says:

      sto ce ti bosanac tito kad je bilo lazno brastvo i jedinstvo komunjare treba procerati sa balkana da ne lazu narod i ne kradu

  10. sergej says:

    Broz je se osvetio Beogradskoj eliti kada je umarširao u Beograd 45 doveo je Kraišnike sa Korduna i Like, Banije,Kozare ljude koji su izgubili sve i kome su svi pobijeni i sastavio sa Srbijanskim partizanima kojima su Četnici pobili sve ti ljudi su postavljeni na mesta koja su odlučivali o sudbini drugih a napunpani mržnjom i odvratnošću prema buržoaziji. Oni su pobili sve koga su žigovali da je kontrarevolucionar,buržuj.Srbi raščistite sa pročlošću ne budite internacionalni svi su nacionalni,da nije bili Srba u Bosni,Hrvackoj koje ste uvek izdavali od vas bi bilo više Afričkih nosoroga.

  11. USS Sputnjik says:

    Lako objašnjivo. Svi govore ISTINU.

  12. Đorđe Ivković says:

    Ratko Dmitović izbegava istinu. 1. "Kada je 1918. godine Srbija za korist drugih pristala da potopi svoju državnost i napravi zajedničku državu sa dojučerašnjim neprijateljima, s narodima i onima koji su planirali da narod postanu, u Beogradu je doneta odluka da se u toj sklepanoj zajednici potiskuje, gura u stranu, „smiruje“ sve što ima srpski predznak, da se druge religije, manjinski narodi i nacionalne zajednice ne bi osećali frustrirano. Da ne žive s kompleksom od većinskog, srpskog naroda, u Velikom ratu pobedničkog, u tadašnjoj Evropi slavljenog." Koješta. Jugoslavija je bila "cena" likvidacije Austrougarske. U 6 od 9 banovina Srbi su bili većina. Na Kosmetu i Maćedoniji bila je u toku likvidacija anti-srpskih skupina. Konačno, Kralj Aleksandar je 1928. hteo da odcepi Slovenačku i Hrvatsku (po poznatoj liniji) ali su to sprečili zapadni "Srbi". 2. "Zato smo tada, uz ostalo, dobili onu teško pojmljivu i dugoročno gledano katastrofalnu odluku da svi oficiri poražene austrougarske vojske, uglavnom Slovenci i Hrvati, mogu u sastav armije države SHS i to sa višim činom od onog koji su imali boreći se protiv Srbije." Koješta. Velika većina tih oficira su bili Srbi. Šta je trebao Kralj da uradi - da eliminiše Srbe iz svoje vojske? Što se većina tih "Srba" sramno ponela 1941. i prešla na stranu ustaša ( među ostalima i 12 generala), ili prišla komunistima, što je isto, nije sramota Kralja već tih srpskih izdajnika. 3. "Komunisti su gornju postavku uzeli za osnov svog delovanja u državi Južnih Slovena, onoj prvoj i drugoj, Titovoj. To je stvorilo situaciju da danas u regionu imamo rešena sva nacionalna pitanja, osim srpskog. A tamo gde je ono rešeno, Srba više nema." Komunisti nisu preuzeli "gornju postavku" već radikalno suprotnu (Drezden, 1928.)- da svi imaju pravo da se odcepe, a da su Srbijanci uvek i za sve krivi. Srba nema tamo gde je ovakva idiotska pamet kod etničkih (ne i političkih) "Srba" prevladala - Lika, zapadna Bosna... Ustaše i balije su te polu-Srbe najurili tukući ih nogom po guzici. Najgore od svega je što je Tito takve nakaradne, tupe i alave "Srbe" instalirao u Beogradu i Novom Sadu, i sad Srbija ne može da digne glavu od fukare.

  13. Milutin says:

    Đorđe Ivkoviću, vi ste običan manipulator, sebičnjak i pomalo mizantrop, s naglaskom na mržnju prema Srbima. Lompar to zove SAMOPORICANJE.Ne poznajete istoriju, ni opštu ni političku. Slabo ste obrazovani uopšte. Imate problem sa jasnim profilisanjem identiteta. Sve to izvire iz vašeg pisma. Da ne bude zabune, ja sam iz Vranja.

    • Đorđe Ivković says:

      G. Milutine,sasvim je sve iz kog grada je kolobran.

  14. marinko says:

    DRAZA MIHAJLOVIC zrtva srpske politike iz 1918 godine srbija bila pobednik te godine i dobila je olovku crtaj srbsku etnicku granice dokle su srbski je kralj sve srbe ucrnijo i srbiju primijo svoje nepretelje u drzavu srbiju koju su srbi krvljom natopili i stvorili srbi stvorise brastvo i jedinstvo i ponizise svoju naciju i pobedu i tita uskoci i satra srbe i srbiju do temelja srbi ne vladaju sa srbijom 75 godina srbija na koljenima

  15. gaga says:

    Aleksandar je zapoceo da kopa raku Tito je udario kolac a ovi nasi politicari svego mason to su grobari!Oni zakivaju eksere na sanduk i polako nas zatrpavaju!

  16. Paštrović says:

    A mi , današnji, proslavljamo svoje nestajanje. Od fašistomrzaca i papaomrzaca postali smo fašistoljupci i papoljupci. Dokaz je i samo postojanje ove današnje ustaške zastave. Pa i šiptarske i bošnjacke, što da ne. Ratku cestitka za tako kratku, razumljivu i istinitu predstavu o narodu kojem pripadamo, ali koji nam i nije baš nešto sasvim jasan!?

  17. Dušan Buković says:

    Dušan Buković: BROZOVA INFANTILNA ANTISRBSKA TAKTIKA I STRATEGIJA Imajući na umu da je Brozova infantilna antikomunistička, velikohrvatska taktika i strategija na području Jugoslavije, nesrećne i neblagodarne državne tvorevine, bila tesno povezane i spojena sa nemačkim Abverom, intermariumom u Rimu, fabijancima u Londonu i bundistima-boljševicima u Njujorku i Moskvi, koji su režirali, projektovali i usmeravali izvesna sudbonosna i tragična zbivanja na štetu ujarmljenog, nesrećnog, obespravljenog, poltlačenog i okupiranog srbskog naroda. U prikazivanju Kraljevine Jugoslavije Broz je želeo da sakrije pravo stanje stvari, sa ciljem da se zbaci glavna krivica Habzburške odgovornosti za izbijanje Prvog svetskog rata. U članku, kojeg je publikovao pod naslovom „Nacionalno pitanje u Jugoslaviji…“, doslovno je rekao: „Rođena na Krfu, u Londonu i Parizu, versajska Jugoslavija je postala najtipičnija zemlja nacionalnog ugnjetavanja u Evropi. Hrvati, Slovenci i Crnogorci bili su potčinjeni narodi, neravnoparvni državljani Jugoslavije. Makedonci, Arnauti i dr. bili su porobljeni i podvrgnuti istrebljenju. Muslimani, nemačka i mađarska manjina služili su kao moneta za potkusurivanje ili kao instrumenat u borbi protiv Hrvata i drugih naroda Jugoslavije…“ (Vidi: Josip Broz Tito, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svetlosti narodno-oslobodilačke borbe, „Proleter“, Organ Centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije, broj 16, god. XVII, decembar 1942). Stanje poslednjeg Brozovog Ustava iz 1974. godine u mnogim pitanjima bilo je neodređeno i sporno. Nabrojano je šest federalnih država i dve autonomne pokrajine, koje su od samog početka bile diferencirane republičkim i pokrajinskim antagonizmima, sa suprotnim nacionalnim težnjama, ekonomskim i privrednim interesima. Stvorio je druge narode na srbski račun, omeđio njihove republičke i pokrajinske granice.Udario je temelj Habzburškom velikohrvatskom i spoljnjem projektu u Jugoslaviji, koja je po svemu ličila na minijaturnu Austro-Ugarsku. Trajno je razbio i osakatio srbski narod. Konstatovaćemo da je Dr Miroslav Svirčević u toku 2009. godine dao na NSPM, najbolju ocenu o Brozovom Ustavu iz 1974. godine: „Poštovani gospodine Grujiću, u ustavnopravnoj teoriji i političkoj nauci se smatra da je Ustav od 1974. predvideo neki čudnovati federalno-konfederalni tip države s potpunom prevagom konfederalnih elemenata. Ono što je najvažnije, savezni organi su bili potpuno razvlašćeni a sve najvažnije funkcije su bile prenete na republičke i pokrajinske organe koji su imali karakter pravih državnih institucija. Pri svemu tome, Srbija je najviše bila oštećena (znamo zbog čega). Primena njegovih odredbi direktno je prouzrokovala opštu eroziju jugoslovenskog društva i krvave građanske ratove na tlu bišve Jugoslavije. Što se tiče Vaše primedbe, ona bi mogla da bude osnovana ako bi se Ustav jezički tumačio (a to tumačenje nije baš pouzdano). Upravo je Miloševićeva vlast insistirala na toj vrsti tumačenja i zbog toga je bila žestoko optuživana za velikosrpski hegemonizam komunističkog tipa, i što je najvažnije, čitav srpski narod je stavljen na stub srama u zapadnoj propagandnoj mašineriji. Miloševićeva nerazumna politika je u velikoj meri pogoršala situaciju koja se bar malo mogla okrenuti u korist Srba nakon krajnjeg cilja Ustava od 1974 – nestanka Jugoslavije. Milošević je najpre poništio Ustav od 1974. (što je bilo opravdano) na teritoriji SR Srbije, omogućivši joj da uspostavi vlast „od Horgoša do Dragaša“. S druge strane, Milošević je branio isti taj Ustav kada je Tuđman poništio Srbe kao konstitutivan narod u Hrvatskoj. Sve to je doprinelo da Srbi budu dovedeni u besmislenu situaciju što je produžavalo konfuziju. No, ako biste upotrebili ciljno tj. teleološko tumačenje (tumačenje normi u celini u skladu s duhom stavnog sistema) dobijate sliku da su republike a ne narodi imali pravo na samoopredeljenje do otcepljenja. Nije bitno koje su reči bili upotrebljene nego je bitan duh kompletnog Ustava. A on je onakav kako je to procenila Badinterova komisija. Pa ipak, posao još nije završen. Posle priznanja Kosova potrebno je još Vojvodini vratiti državnost… Posao će biti završen kada se Vojvodini vrati državnost, baš onako kako nam je ambasador Cobel to naglasio pre nekoliko meseci. I to je suština Ustava od 1974. Nisu važne upotrebljene reči, nego duh i kontekst…“ (Vidi: Miroslav Svirčević, Britanska politika prema Jugoslaviji 1941-1944 – osnovni izvor Ustava SFRJ iz 1974, Iz arhive NSPM, 12.05.2009, NSPM – 22. novembar 2012). Kad je reč o Brozovim „jugoslovenskim“ komunistima, valja pomenuti da „Komunistička Partija Jugoslavije nije otvarala nikakvu perspektivu srpskom narodu…“ (Vidi: Dušan Lukač, Radnički pokret i nacionalno pitanje 1918-1941, Beograd, 1972, str. 296-297, 323-324). Ni posle nezapamćenih zločina i genocida u ustaškoj „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ nad srbskim narodom od 1941 do 1945. godine infantilni „srpski“ i „jugoslovenski“ komunisti bečko-berlinski marksisti baljezgari nisu odustali od sprovođenja antisrbskog intermariumskog, fabijanskog, bundističko-boljševičkog i bečko-berlinskog projekta. Međutim, šta smo mogli i očekivati od Josipa Broza Tita, samoproglašenog „maršala“, papinog hadžije, piligrinskog fratra, malteškog viteza, kanonika crkve sv. Jerolima u Rimu, austro-ugarskog feldvebera iz hrvatskog sela Klanjca, koji sada trune u kamenoj mogili u izvikanoj „kući cveća“ u Beogradu, u Srbiji, gde mu se i danas klanjaju srbski renegati i poltroni na sramotu junačke Srbije i mučeničkog srpskog naroda. Nije ih briga što je sveo Srbe u Jugoslaviji na nivo Kurda a Srbiju na nivo Palestine… S ovim u vezi, imajući u vidu ozbiljnu raspravu prof. L. M. Kostića o Komunističkom taksiranju naroda Jugoslavije, u kojoj je objavljen „ilegalni“ manifest pod naslovom „Srbima u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji“, u kojem između ostalog, stoji: „Kad je Jugoslavija, uslijed poznatog sticaja okolnosti, potpala pod komunističku totalitarističku diktaturu, Srbi su mogli da očekuju samo onu istu sudbinu koju su doživjeli svi narodi koji su došli pod komunističku vlast. Ali su Srbi u Republici Hrvatskoj doživjeli nešto što se nije moglo ni očekivati ni izvesti iz kakve postavke merksističko-lenjinističke doktrine, a još manje uz gromoglasno proklamovano načelo ravnopravnosti: pod novim režimom nastavljena je stara politika zapostavljanja srpskih interesa i proganjanja i samog srpskog imana i svakog legitimnog ispoljavanja. Područje koje nastanjava oko 85% Srba u Republici Hrvatskoj spada danas, po priznanju samih komunističkih prvaka, u najzapuštenije krajeve Jugoslavije… Ustaški zločini, od kojih je palo oko 600.000 Srba i 46.000 Jevreja, ostavili su Srpsku pravoslavnu crkvu i bez sveštenika i sa preko 200 crkava i manastira u ruševinama. Komunistički režim je činio sve da ne dođe do obnavljanja tih crkava… Niko ne osporava Hrvatima pravo da govore bilo kojim jezikom, da pišu kojim žele pismom i da imaju svoju kulturnu autonomiju. Ali ono što je zlosutno u toj Deklaraciji jeste njihov zahtjev da taj jezik i pismo i ta kulturna autonomija budu OBAVEZNI za sve građane Republike, pa i za 700.000 Srba pravoslavnih, koji su prije pokolja predstavljali 26% stanovništva a i danas predstavljaju 22% i koji pripadaju naconalnoj i kulturnoj cjelini srpskog naroda. Deklaracija odbija da Srbima dade prava koja Hrvati traže od Jugoslavije i nameće im nešto što ne dopušta da se Hrvatima nametne od zajedničke države… Iz svih ovih razloga jedno opravdano nezadovoljstvo postaje sve očevidnije i snažnije među Srbima Republike Hrvatske. Ono što komuniste u tom najviše zabrinjava je okolnost da se to nezadovoljstvo najprije očitavalo među bivšim borcima Narodno-oslobodilačkog fronta, Srbima, koji su se tu našli pritjerani ustaškim terorom u naivnoj vjeri da će pobjeda toga fronta donijeti slobodu narodu i iznad svega učiniti kraj vjekovnoj muci srpskog naroda u Hrvataskoj… Ono što rješava taj problem nezadovoljstva u Hrvatskoj je obezbjeđenje srpskom narodu u Republici Hrvatskoj pune nacionalne i vjerske ravnopravnosti, da može da kaže da je Srbin i da ne bude odmah žigosan kao „četnik“, da njeguje svoju nacionalnu tradiciju i svoju kulturu, a da ne bude optužen kao „svesrpski šovinista“, a u posljednje vrijeme i kao „rankovićevac“. Jednom rječju, da prestane biti žrtva diskriminacije i genocida… Kad su Srbi republike Hrvatske postupcima režima dovedeni dotle da moraju da u jugoslaviji, za čije je ostvenje srpski narod dao bezbrojne žrtve, traže da im se odobre bar ona prava koja uživaju narodne manjine i dosadašnji neprijatelji zemlje, onda je došlo vrijeme da svaki Srbin i u Hrvatsakoj i van nje ustane sa jednim odlučnim: DOSTA! Stoga Srbi u Republici Hrvatskoj traže da im se prilikom reformi koje predstoje dade status Srpske autonomne pokrajine. Kako bi, uostalom, režim koji dano-noćno deklamuje o ravnopravnosti naroda mogao odbiti takav zahtjev? Kako režim koji je stvorio autonomnu pokrajinu Kosmet sa 650.000 Šiptara i autonomnu Vojvodinu zbog 450.000 Mađara može odbiti zahtjev 700.000 Srba Republike Hrvatske za autonomnom pokrajinom, ako već neće pred cijelim cvijetom da otkrije svoje neprijateljstvo prema srpskom narodu?… Mi bi Srbi smatrali likvidaciju Jugoslavije i velikom srpskom tragedijom… Stoga mi tražimo da se u tom slučaju, a na osnovu prava samooprdelenja naroda, istog prava koje Hrvati traže za sebe, pod kontrolom Ujedinjenih naroda, izvrši plebiscit sa ciljem da se srpski krajevi Hrvatske, Slavonijre i Dalmacije prisajedine Bosni i Hercegovini, gdje će, u zajednici sa ostalim našim područjima, biti obezbijeđeni njihovi nacionalni interesi i omogućen njihov pun kulturni razvoj. Jer kada Republika Hrvatska postane suverena država, a to bi bila ako se Jugoslavija pretvori u konfederaciju, u tom slučaju Srbi ne mogu ostaviti svoju braću koju ne bi mogli zaštititi bez rata sa Hrvatima: „Nijedan narod, pa ni veliki“ – pisao je naš visokoumni Adam Pribićević – „ne bi dobrovoljno pristao da prepusti tuđoj državi veliki broj svojih sinova, što za Hrvatsku vrijedi sve dogod starčevićanska ubilačka ideologija vlada duhovima tolikog broja Hrvata“. Akcioni odbor za plebiscit, koji bi se obrazovao u cilju prisajedinjenja Bosni i Hercegovini, činiće sve da Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji pomogne u tome nastojanju. Nas na ovaj korak ne potiče nikakvo neprijateljstvo a kamo li mržnja prema hrvatskom narodu, nego ljuta potreba da se očuva sama naconalna ogzistencija srpskog naroda u Republici Hrvatskoj. Mi danas gajimo nadu da će, kad jednom narod dobije svoju slobodu, prevladati razum i dobro shvaćeni zajednički interesi. Ali u ovom času sam opstanak srpskog naroda naš je najveći interes i borba za njega naša najsvetija obaveza. Glavni Odbor Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji Mjeseca juna 1968 (Vidi: Prof. Lazo M. Kostić, Komunističko taksiranje naroda Jugoslavije – Etnopolitička studija, Toronto, Ontario, Kanada, 1969, str. 288-299). * * * U ovom kontekstu nije bez interesa da pomenemo, da je beogradska „Politika“ od jula meseca 1972. godine objavila članak D. Ribnikara pod naslovom „Posle otkrivanja neprijateljske grupe u Beogradu…“, koji glasi… Posle otkrivanja neprijateljske grupe u Beogradu Zapljenjeno više stotina letaka – Slobodan Subotić i Radisav Mićić u pritvoru, podnesena krivična prijava protiv još pet lica Objavili smo već informaciju da je u Bogradu otkrivena neprijateljska grupa ekstremnih nacionalista. Dodali smo da je, po podacima iz obično dobro obaveštenih izvora, ova grupa štampala i rasturala letke neprijateljske sadržine. Konačno, napisali smo i da su pritvorena dva lica: advokat Slobodan Subotić i Radisav Mićić, za koga smo juče saznali da je inženjer elektrotehnike. U Mićićevom stanu je, nejverovatnije organizovano umnožavanje letaka. Iako su organi državne bezbedonsti zaplenili više stotina različitih letaka nađenih u kancelariji advokata Subotića i stanu inženjera Mićića, uspeli smo da – ne ometajući istragu, – dospemo do ovih materijala. Leci su različiti po tematici, neki su dugački po deset gusto kucanih strana, a neki ne prelaze dvadesetak redova. Svi. bez izuzetka, upućeni su srpskom narodu. Prvo smo pročitali „pismo Srbima komunistima i njihovim saradnicima“! Svaki iole pismen čovek bi se zgrozio nad rogobatnim rečenicama ovog pamfleta u kome se komunisti Srbi upozoravaju da se „vrate svome narodu, obespravljenom i izloženom teroru u Hrvatskoj, na Kosovu, pa i u Crnoj Gori“. Haotični i protivrečni predlozi Devet kucanih strana dugačko je pismo upućeno Srbima u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Ovo „pismo“ potpisao je neki takozvani „glavni odbor Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji“. Teza je i ovde jasna: od HVI veka pa do danas vrše se “odnarođenje i prevjeravanje srpskog naroda u ovim krajema“. Zato se kao hitno predlaže da se srpski krajevi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – pod kontrolom Ujedinjenih nacija (!) – prisajedine Bosni i Hercegovini! Ovo se „mudro“ rešenje objašnjava kao jedino mogućno, jer „kad se Jugoslavija raspadne, a Hrvatska postane suverena država, Srbi će morati u ratu s Hrvatima da brane svoju braću“. Da bi se, dakle, izbegao rat, nađeno je ovakvo „rešenje“, a formiran je i akcioni odbor za plebiscit. Ali, u jednom drugom letku, koji je, takođe, upućen Srbima u svim krajevima, traži se formiranje autonomne pokrajine Srba u Hrvatskoj, a, kako se kaže, osnovan je i odbor koji će „raditi sa odlučnošću i upornošću na ovom“. Da haos bude veći u „pismu srpskog naroda Banije, Like, Korduna i Dalmacije“ traži se „autonomna samoupravnost osnivanjem primorsko-krajiške oblasti“!? U takozvanom „borbenom pozivu na akciju“, koji su „potpisali“ radnici i trudbenici Jugoslavije kaže se da je zemlja dovedena na rub propasti, pa se pita: „Dokle tako? Državni se novac nemilice troši na jednu reklamu, bresciljna putovanja, bresciljne proslave…“ Pročitali smo i jedan apel „građana Beograda“ da se „skine ime Stjepana Radića sa ulice na Dedinju po hitnom postupku“, a posebno je plačevan tekst u kome se pozivaju „Srbi gde god vas ima“, da se ujedine, jer su ostavljeni sami sebi. Predlaže se, tim povodom, kao prvo da se Srbi „staraju o svojoj deci, da se množe, da se dobro odgajaju…“ Atak na bratstvo i jedinstvo U letku „šta je to srpski nacionalizam“ ističe se da su Srbi razbijeni u pet republika i dve pokrajine i rasuti po celom svetu. a u ambiciozno sročenom pamfletu „srpska stvarnost“ tvrdi se da su Srbi razbijeni u šest republika (!) i dve pokrajine. Inače, ovde se doslovce ističe na „Srbima postaje jasno da se veštačkim propovedanjem bratstva i jedinstva naroda i narodnosti od njih zahteva da se odreknu ne samo svog političkog jedinstva, već i svog jezika, pisma, svoje misli, svoje slave, prošlosti i kulture“. Autor vidi spas u svetskom ratu koji bi „ustalasao srpski narod“! Inače, od Srpske pravoslavne crkve, kaže se, ništa se ne očekuje jer je „slaba i zastrašena“. Najperfidnije je, nema sumnje, sročen letak „promena Ustava“. U njemu se kaže da je u debati o najnovijim ustavnim amandmanima održan i simpozijum stručnjaka za ustavno pravo u Novom Sadu i sastanak na Pravnom fakultetu u Beogradu. Iz ovih izlaganja izabrani su – kao tipični – dobro poznati stavovi profesora dr Mihajla Đurića, koji su, po objavljivanju u „Analima Pravnog fakulteta“, u javnosti jasno ocenjeni kao šovinistički. U istom letku ima i nekoliko citata iz izlaganja Koste Čavoškog i dr Stevana Vračara, pažljivo odabranih da bi odgovorili svrsi ovog letka – da u Jugoslaviji vlada jedan haotičan neustavan poredak, u kome su Srbi obespravljeni(!). Ko sačinjava grupu Moglo be se još mnogo toga reći o ovim na geštetnerima umnoženim pamfletima, ali ubeđeni smo da je i ovo dovoljno. Cilj ljudi koji su izmišljali ova navodna pisma, sasvim je jasan. Oplakujući sudbinu srpskog naroda s mržnjom u duši ošinuli su po bratsvu i jedinstvu, po socijalizmu, po Jugoslaviji. Ko su ti ljudi? O Radisavu Mićiću se ne zna mnogo. Inženjer je elektrotehnike, ali nije zaposlen. Međutim, kako smo saznali, uvek je bio pun para. Rođen je 1931. godine. Slobodan Subotić je poznati beogradski advokat, jedan od najtraženijih. Školovao se pre rata u inostranstvu kao stipendista dvora. Bio je šef kabineta nekolicine predratnih ministara, a na sličnoj dužnosti bio je i u Nedićevoj vladi. Kao aktivni saradnik četnika rukovodio je organizacijom „Spasimo srpstvo sopstvenim snagama“. Od 1943. godine do kraja rata bio je u logoru Mathauzen. Poznato je da je posle oslobođenja bio zatvaran zbog delatnosti za vreme rata. Valja reći da se Subotić sada nalazi na dužnosti predsednika Advokatske komore Srbije i Crne Gore. To posebno zabrinjava, jer se po događajima beleženim poslednjih dana u novinama, stiče utisak da kancelarije pojedinih – iz različitih razloga poznatih – advokata, podstaju centri aktivnosti štetne po ovo društvo. Za jednu uglednu i značajnu profesiju, kao što je advokatska, to mora biti ozbiljan signal. No, vratimo se lecima. Kako saznajemo, pord Subotića i Mićića, koji su u pritvoru, podneta je krivična prijava protiv još pet lica. Ko su oni – zasad ne znamo, ali, po svemu sudeči, neki od njih su i ranije bili pod udarom zakona, jer je bilo zabranjivano štampanje njihovih rukopisa i i knjiga. Ostaje da odgovorimo na još dva pitanja: gde su leci štampani i kako su rasturani? Kao što smo već naveli postoji sumnja da je Mićić organizovao umnožavanje letaka. Oni su umnožavani na više mesta u Beogradu, a pouzdano je utvrđeno da su neki ugledali svetlost dana u prostorijama jedne opštinske društveno-političke organizacije. Leci su dosad nađeni u klancelariji Subotića i stzanu Mićića. Rasturani su, kako smo pouzdano saznali, po Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Prema nekim još nepotvrđenim obaveštenjima upućivani su i u Hrvatsku. U Beogradu, kako saznajemo, proturani su ilegalno i po pojedinim prodavnicama štampe. Neki primerci nađeni su i u prostorijama „Naučnog dela“ u Vuka Karadžića pet. D. Ribnikar (Vidi: D. Ribnikar, Posle otkrivanja neprijateljske grupe u Beogradu…, „Politika“, Beograd, 12. jul 1972). * * * Ne ulazeći u nikakve druge komentare, citirali bismo još jedan članak koji je objavljen u zagrebačkom „Vjesniku u srijedu“ pod naslovom „Advokatu Subotiću 14 mjeseci zatvora“, koji glasi… Advokatu Subotiću 14 mjeseci zatvora Krivično vijeće beogradskog Okružnog suda izreklo je prije nekoliko dana presudu advokatu Slobodanu Subotiću od 14 mjeseciu zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande izvršenog pomaganjem. Slobodan Subotić, bivši predsjednik Advokatske komore Srbije, kako je tijekom pretresa dokazano, pomagao je ostalim optuženima, Jovanu Zuboviću i Radisavu Mičiću u vršenju neprijateljsknj propagande. U Subotićevoj kancelariji pronađen je letak „Srpsko ime i srpski jezik“ neprijateljskog sadržaja, koji je, kako je utvršđeno, pisan na Subotićevom pisaćem stroju. Subotić je također novčano pomagao Zuboviću u štampanju knjiga nacionalističkog sadržaja „Srbija u prošlosti“ i „Krajina i Krajišnici“. Drugooptuženi prof. Jovan Zubović osuđen je na dvije godine zatvora uvjetno, a trećeoptuženi Radisav Mičić na godinu dana strogog zatvora (Vidi: „Vjesnik u srijedu“, Zagreb, 12. VII 1972).

  18. Zoran Stefanovic says:

    Živi i pusti druge da žive. Ako ljudi hoće da žive na drugaćiji način od nas, ne smemo im braniti. Rat koji smo vodili a koji je imao zacilj da spreči razvod država, nikome nije doneo dobro. Ne bi bilo loše da bar nešto naučimo iz tog negativnog iskustva.

  19. Karanović says:

    Nije problem u komunistima. Oni su samo najbolje "odradili" zadatak, jer su imali puuuno, puno vremena-preko pola veka.Svi koji " udju u program" odrade svoj deo zadatka, bez obzira na političko opredeljenje, dal su ili nisu Srbi.A. Karadjordjević-mason je kao srbski kralj, minirao najstarijiSrbski dvorac Žrnov na Avali1934. i čak i danas o tome se ne priča niti piše. no coment.V. Stefanović. Karadžić i Djura Daničić, Srbi -masoni su uz Austrougarsku napojnicu, priredili srbsku gramatiku i pismo za ustoličenje tzv. hrvacke nacije, jezika i naroda, hoćete još.O svemu nažalost saznajete post festum, iz tudjinske štampe (jer svoju i nemamo=)- prvenstveno radi tiraža

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *