ЕВО ЗБОГ ЧЕГА СУ АМЕРИКАНЦИ организовали револуцију у БОЛИВИЈИ

EVO ZBOG ČEGA SU AMERIKANCI organizovali revoluciju u BOLIVIJI

13 novembra 2019

U Boliviji se dogodio vojni puč, što je dovelo do svrgavanja predsednika Evo Moralesa, koji je podneo ostavku.

Stvari su se razvijale slično onome što smo videli ne tako davno u Venecueli. Izbori su korišćeni kao okidač, a desničarska opozicija delovala je kao oružje.



Sjedinjene Države i njhove pristalice u Latinskoj Americi i EU nisu priznali ishod izbora u Boliviji, nakon čega su počeli masovni protesti.

Evo Morales je pobedio na izborima u drugom krugu, sa 10 odsto glasova više od desničarskog kandidata. Stvar je u tome da ako ostvarite više od 10 odsto u odnosu na svog protivnika nema potrebe za drugim krugom. Ako je manje od 10 odsto, onda je to neophodno.

Pošto su brojke bile na pragu (dok je Morales ukupno imao više od 600.000 glasova), to je iskorišćeno za organizovanje državnog udara, što su Kuba, Nikaragva i Venecuela osudile.

Iskorišćen je isti scenario kao i za Venecuelu – ulični protesti u gradovima gde desnica čini većinu, napadi na aktiviste vladajuće stranke, uskraćivanje legitimiteta od strane SAD-a i pristalica, pritisak na vojsku da prekine podršku Moralesu.

Koristeći OAS za delegitimizaciju Moralesa, predloženo mu je da ode u Meksiko. Kao rezultat toga, ono što nije funkcionisalo u Venecueli omogućilo je svrgavanje predsednika u Boliviji, koji je na demokratskim izborima dobio 600.000 glasova više nego njegov protivnik.

De fakto, to je banalni državni udar, poput ukrajinskog puča.

Ključne razlike između Venecuele i Bolivije su sledeće:

1.Moralesova stranka nije tako duboko ukorenjena u društvu kao što je čavizam u Venecueli, pa je Moralesova sposobnost mobilizacije svojih pristalica daleko skromnija od Madurove.

2.Bolivija je, zahvaljujući svom geografskom položaju, imala daleko manji pristup pomoći iz Kine, Rusije ili Kube. Zemlja je strateški izolovana i njeni susedi su u velikoj meri orijentisani prema Sjedinjenim Državama, posebno Čileu i Brazilu.

3.Morales je napravio ozbiljnu grešku kada je pitanje preispitivanja izbora uputio OAS-u, organizaciji koja je Madura proglasila nelegitimnim i podržala Gvaida.

4.Činjenica da je nekoliko godina ranije Morales održao referendum u zemlji na osnovu kog je želeo da vidi da li je moguće da dobije još jedan mandat i čiji su rezultati takođe bili protiv njega. Odgovor je bio negativan, ali je ipak učestvovao na izborima, što je protivnicima dalo dodatnog keca u rukavu, koji nije bio dovoljan za pobedu na izborima, ali jeste za državni udar.

5.Bolivijska ekonomija zavisna od izvoza minerala pokazala je usporavanje i stagnaciju poslednjih godina.

Međutim, u poređenju sa Venecuelom, ekonomska situacija Bolivije je neuporedivo jača, što na kraju nije mnogo pomoglo Moralesu, kao što snažna ekonomska situacija Libije nije pomogla Gadafiju.

6.A možda i najvažnije, za razliku od Venecuele, gde ministra odbrane nisu potkupila američka obećanja i nije prestao da podržava Madura, vojska Bolivije se odlučila za ono što Sjedinjene Države nisu uspele da postignu u odnosu na vojsku Venecuele. U kombinaciji sa nedostatkom spoljne podrške, to je rezultiralo eksplozivnim gubitkom unutrašnje podrške.

7.Sve je to logično dovelo do Moralesove ostavke i njegovog odlaska iz prestonice, nakon što je najavio da će biti održani novi izbori i da je došlo do državnog udara u zemlji.

8.Opozicija već zahteva da se Moralesu onemogući da učestvuje u novim izborima, mada je u početku bilo pitanje da li je Morales dobio 10 odsto više ili manje od svog protivnika. Ali da li se opozicija ili Sjedinjene Države brinu o mišljenju ljudi koji su glasali za Moralesa? Pa, naravno da ne. Otprilike na isti način na koji niko nije mario za one koji su glasali za Madura 2018. ili podržavali Janukoviča 2004. ili 2014. godine.



Generalno, ako je Morales potpuno isključen iz političkog procesa i ne učestvuje na sledećim izborima, može se smatrati da je došlo do državnog udara.

Tako će SAD odgovoriti na poraze u Argentini i Venecueli državnim udarom u Boliviji, sugerišući da će se borba između „skretanja udesno“ i „ružičaste plime“ nastaviti nesmetanom napetošću.

Morales je učinio mnogo da podigne životni standard u siromašnoj neoliberalnoj koloniji, u kojoj će se sve vratiti na staro ako desnica bude ukorenjena na vlasti, spremna da se potpuno preorijentiše na Vašington u vojno-političkim i ekonomskim sferama sa razumljivim posledicama za lokalno stanovništvo, završava analizu colonelcassad

(Webtribune.rs)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. milorad2 says:

    Morales je učinio mnogo da podigne životni standard u siromašnoj neoliberalnoj koloniji....E pa to je ono što će napraviti haos, je standard i prihodi u boliviji će sada da odu strmoglavo dole.Tzv.desnica je samo grupa lopova a zahvaljujući OPŠTOJ gluposti oni će sad da navale na kolač i to BRZO i SUROVO. Za najviše ŠEST meseci bolivija će imati tešku krizu a za OSAM meseci će imati orućžanu pobunu naroda protiv "demokratskih snaga" . Narod je tamo toliko siromašan i ojadjen da će otprilike za 8 meseci pljačke ostati ez igde ičega jer i sada ništa nemaju 80% stanovništva je tamo na ivici BEDE.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *