Evropa Milanoviću ne veruje

Evropa Milanoviću ne veruje

30 августа 2013

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Naravno da je glupo i nepotrebno natezanje s Europskom komisijom oko Lex Perkovića naškodilo ugledu Hrvatske, ma što god o tome mislio Orsat Miljenić ! No njega za to ionako nije briga, on, kako je preksinoć obznanio naciji, brani »nacionalne interese« i baš ga briga hoće li mu zbog toga netko zamjeriti!

Normalno je, međutim, da se države bore za svoje interese u EU, točno je da pritom ulaze u sporove s Europskom komisijom, no gotovo uvijek to čine zbog ciljeva za koje se isplati boriti i svađati se, što ovdje nije slučaj.

A kada je riječ o narušenoj reputaciji, razmotrimo samo jedan detalj. Iako je Hrvatska priznala pogrešku obećavši da će ukloniti vremensko ograničenje za europski uhidbeni nalog (EUN), što je ministar Miljenić pismom obećao europovjerenici Viviane Reding, a onda je to u odvojenom pismu šefu Komisije Barrosu isto zajamčio i premijer Milanović, u Bruxellesu su reagirali onako kako reagiramo kada imamo posla s ljudima kojima ne vjerujemo.

Iako Europska komisija pozdravlja novi kurs Hrvatske, iz Bruxellesa u istom dahu poručuju Zagrebu da će već početkom rujna sankcije protiv Hrvatske biti spremne. Za svaki slučaj, ako Hrvatska ne ispoštuje svoje obveze i prekrši riječ.

Dakle – i to je izravna posljedica političko-diplomatske blamaže s Lex Perkovićem – Bruxelles našim političarima više ne vjeruje i njihova obećanja ne shvaća ozbiljno!

Štoviše, sada se uz blokadu pristupa europskim fondovima i schengenskoj zoni prvi put u našem slučaju spominje i dosad nepostojeći institut uvođenja monitoringa, sličnog onome kakve imaju Rumunjska i Bugarska, ali nakon što je Hrvatska postala članica EU.

Bruxellesu nije promaklo kako se u Milanovićevom i Miljenićevom pismu ne spominju nikakav konkretan plan, a kamoli rokovi – Milanović, kao što smo vidjeli, ne podnosi rokove i ultimatume – tako da će se povući tek ako se »pozitivne političke namjere ubrzo pretvore u zahtjevno pravno djelovanje«.

A upravo na tom planu naziru se novi problemi pri implementaciji okvirne odluke o EUN-u. Hrvatska, naime, nije samo vremenski ograničila primjenu EUN-a, iako je to dosad izazvalo najveću pozornost, nego je promjenom zakona u zadnji trenutak, osim što je prekršila datu riječ, poništila i promijenila temeljni smisao i dug europskog zakona o EUN-u.

Naime, EUN, onako kako je propisan okvirnom odredbom, odlučivanje o izručenjima oduzima iz ruku država i prepušta ga sudovima, koji, u određenim okolnostima, mogu i odbiti izručenje. No Hrvatska je, uz vremensko ograničenje primjene naloga na kaznena djela počinjena nakon 2002., sudovima propisala i obligatornu primjenu razloga za odbijanje izručenja umjesto fakultativne. Time im je država zapravo oduzela mogućnost odlučivanja, iako je upravo to bio temelj EUN-a.

Dakle, dok u Hrvatskoj zbog zastare sud mora odbiti predaju, u četvrtom članku okvirne odluke stoji da sud može tako postupiti (ali ne mora). Dakle, odluka je prepuštena sudu. Dok je kod nas politika odlučila umjesto suda.

Stoga je naročito licemjerno kada se Miljenić, upitan hoće li sada Josip Perković biti izručen Njemačkoj, nadmeno iščuđava zašto mu uopće postavljaju takva pitanja, jer da o tome odlučuje sud, a ne ministar. Sud, točno, ali krezubi sud, jer su mu promjenom zakona upravo ministar Miljenić i njegov šef Milanović vezali ruke.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u