Gde je tu košarka…

Gde je tu košarka…

13 јуна 2013

mileticPiše: Aleksandar Miletić

Vlasnik Dalas Meveriksa Mark Kjuban, na čije komentare NBA liga računa uvek kad pravi svoj budžet, proletos je kažnjen sa 50.000 dolara zbog toga što je kritikovao sudije na „Tviteru”. Generalni menadžer Atlante Houks Deni Feri je uplatio u kasu najbolje košarkaške lige sveta 15.000 dolara zato što se „neprikladno obratio arbitrima za vreme meča”. Trenera Čikago Bulsa Toma Tibodoa jedna naizgled bezazlena rečenica koštala je 35.000 dolara: „Vidim kako se stvari odvijaju i moraćemo tome da se prilagodimo.” Centar Indijane Roj Hibert javno se izvinio zbog fraze kojom se, navodno, vređaju homoseksualci, i kritike jednog novinara, ali to nije pomoglo da izbegne kaznu od 75.000 dolara. Komesar NBA Dejvid Štern je to ovako obrazložio:

„Iako se Roj izvinio, i ne sumnjamo da je to učinio iskreno, kazna je neophodna da bismo svima stavili do znanja da NBA neće da trpi takvo ponašanje.”

Ta liga je od kazni ove godine dobila ukupno 1,1 milion dolara. Proteklih godina izrekla je i desetine višemesečnih suspenzija. Uglavnom zbog ružnog rečnika…

Kad je Evropa u pitanju, ova sezona će ostati upamćena i po tome što je Evroliga kaznila predsednika Panatinaikosa Dimitrisa Janakopulosa sa 150.000 evra zbog izjava koje štete njenom ugledu, a uglavnom su vezane za suđenje.

Da neko ne bi pomislio da je ovde reč o nezgrapnom poređenju Košarkaške lige Srbije s NBA i Evroligom, da skrenemo pažnju da nije reč o budžetima i kvalitetu igre već o tome kako prolaze oni koji se loše ponašaju.

Ono što se proteklih desetak meseci zbivalo na relaciji Partizan – Crvena zvezda, tačnije Duško Vujošević – Nebojša Čović, dovelo je do apsurda da posle finala, inače lepog za oko, niko živi ne priča o košarci. Iako svi tvrde da im je muka od njihovog prepucavanja, većina i dalje nezasito iščekuje novu „epizodu” međusobnog blaćenja. Dotle se stiglo, da to bude glavni razlog što se čeka svaki derbi. Strašno!

Igra i igrači su ostali u senci mržnje onih koji ih vode i taj utisak ne može da promeni ni završna slika na parketu (poraženi čestitaju pobednicima), ni gest jednog Amerikanca koji nije klasa za NBA, ali je pokazao da je pravi sportista (Skot je ušao u svlačionicu Partizana i čestitao Lučiću). Tu su i mediji koji se time hrane čineći svesno zločin prema košarci.

Da li tu išta može da se promeni? Teško! Ne zato što više nema Radomira Šapera da takmičenje zaštiti svojim autoritetom već što, deluje opet apsurdno, većini odgovara da se nastavi po starom. Da liga radi kao nezavisno preduzeće (davni cilj KS Srbije koji je ostao samo na priči…), gde bi zaposleni bili zainteresovani da što bolje prodaju svoj proizvod, ovakvo ponašanje bi bilo ugušeno.

Jasno je, dakle, da unutar košarke ne postoje snage koje mogu da zavedu red. Što se tiče države, ona je, kao sponzor oba kluba, samim tim pozvana da se meša. Ali, pre svega, da brine o bezbednosti, jer s toliko nagomilane mržnje može samo da se nasluti kakva nas sezona čeka.

(Politika)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u