ГЕНЕРАЛ ДИКОВИЋ: Српски војник ће се вратити на Косово, нисмо изгубили рат 1999. године!

GENERAL DIKOVIĆ: Srpski vojnik će se vratiti na Kosovo, nismo izgubili rat 1999. godine!

9 juna 2021

NATO 1999. godine nije ostvario svoj cilj – uništenje odbrambenih potencijala Jugoslavije, i to ne samo na prostoru Kosova i Metohije nego i šire. Planovi NATO nisu se ostvarili, oni su očekivali da ćemo mi za kratko vreme – tri do pet dana – kapitulirati i potpisati sve što traže.



To se nije desilo. Nisu očekivali da će sve to trajati 78 dana, kaže u intervjuu bivši načelnik Generalštaba Vojske Srbije Ljubiša Diković. Povod za razgovor s čuvenim generalom u penziji bila je godišnjica završetka bombardovanja Jugoslavije, koju je tog 9. juna 1999. dočekao na Kosovu, ali dotakli smo se i drugih pitanja.

Ovih dana se navršava godišnjica završetka NATO bombardovanja Srbije 1999. Čega se danas prvo setite kad pomislite na to?

– Sećanja ne mogu i ne treba da izblede. Ništa ne treba i ne sme da se zaboravi. Sećam se herojske odbrane zemlje, posebno na prostoru KiM. Sećam se žrtava, na svim stranama, i naših i albanskih i NATO pripadnika. To je stvarno da se čovek zapita da li je sve to bilo potrebno. Naravno da nije bilo potrebno i naravno da do toga nije trebalo da dođe. Dalje, sećam se razaranja jedne suverene države, bez ijedne odluke legitimnih međunarodnih institucija, kao što je Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija. Sila je nadvladala konvencije i ono što je propisano kao pravila ponašanja. Sila se javila kao način rešavanja problema u međunarodnim odnosima, to je bio poraz diplomatije… Dotadašnji poredak koji je funkcionisao je narušen i u prvi plan izbija moć u međunarodnim odnosima. Sećam se i osiromašenog uranijuma i danas vidimo posledice svega toga po zdravlje ljudi.

Gde ste tačno dočekali kraj bombardovanja? Kako je to izgledalo?

– Na prostoru Drenice, između Srbice i Glogovca, na komandnom mestu. Tu sam dočekao informaciju da je potpisan Kumanovski sporazum i da će doći do prekida bombardovanja. Mada, to nije bombardovanje, to je agresija, napad na suverenu zemlju… Odlično se sećam kad su snage Kfora došle na Kosovo, bio sam na raskrsnici puteva Glogovac-Kormate i Priština-Peć, prolazili su britanski specijalci, mi smo počeli da se izvlačimo s KiM, tada sam video zaprepašćenost kod Britanaca onim što su videli – jednu silu koja je izbačena sa tog prostora, a mislilo se da je uništeno 80 odsto Vojske Jugoslavije na Kosmetu… Iskreno rečeno, u njihovim očima sam video i strah od mogućih sukoba i dejstava, jer nije im bilo svejedno da uđu na KiM i gledaju naše vojnike kako prolaze pored njih, a da nemaju zazor od incidenata, osvete… Naravno, nije toga bilo.

Godinama slušamo razne priče – da smo pobedili NATO i naterali ih da traže primirje, da je to pak bio nepotreban rat u koji smo ušli ne razmišljajući o posledicama, da je Alijansa mogla da nas sravni sa zemljom samo da je to htela…

– Da, narasle su u poslednje vreme te priče o tome ko je pobedio, a ko je izgubio. Najviše je izgubio slobodarski svet, izgubila su pravila ponašanja u međunarodnim odnosima, poštovanje konvencija… Tada je stupilo na scenu nešto novo, dotad neviđeno, a to je – možete da radite šta hoćete ako raspolažete sa dovoljno moći da to uradite.

Pa da li je NATO pobedio srpsku vojsku na Kosovu?

– Srpska vojska sigurno nije izgubila rat na Kosovu. Mada ima onih koji tvrde suprotno. Kao vojnik, ne osećam se poraženim. Mi nismo poraženi već smo izašli na osnovu Kumanovskog sporazuma, koji je potpisan između NATO i Jugoslavije. Jesmo li mi potpisali kapitulaciju? Ne, mislim da to nije kapitulacija. To je bio sporazum koji je obavezuje i jednu i drugu stranu. Sporazum je, inače, predviđao i prisustvo naših snaga na KiM, to se ne poštuje, ali to je druga stvar, to je već viđeno od strane politike. Da zaključim, ne mislim da je Srbija poražena od NATO na Kosovu, ne mislim ni da je NATO poražen od naše strane, izašlo se iz sukoba sporazumom, koji je u tom momentu odgovarao i nama i Alijansi. Politička odluka. Povukli smo vojsku s KiM, nisu nas proterali, nisu nas okružili, uništili…

Kako biste uopšte opisali taj rat?

– Ako ratove delimo na pravedne i nepravedne, na oslobodilačke i porobljivačke, NATO je vodio nepravedan i osvajački rat, a mi smo vodili odbrambeni i oslobodilački rat. To je jako velika razlika. A ako ratove delimo prema sredstvima kojima se vodi, mora se reći da je 1999. godine, nažalost, upotrebljavano i hemijsko oružje, koje je upotrebljavano i u Prvom i Drugom svetskom ratu. Tokom 1999. tako je korišćen osiromašeni uranijum, a posledice, evo, osećamo danas. Ogromna količina hemijskog oružja je prisutna u svetskim vojnim potencijalima i arsenalima. Ono se upotrebljava i razvija zato što daje najveće efekte. Upotreba je, inače, konvencijom zabranjena, ali se ipak upotrebljavalo, jer te zabrane očigledno ništa ne važe. Koristiće se i u budućnosti.

Da li će se srpski vojnik ikada vratiti na Kosovo?

– Teško pitanje. Hoće, vratiće se… Točak istorije se okreće. Kao što su se stvorili uslovi da srpski vojnik mora da izađe sa KiM, tako će se stvoriti uslovi da se srpski vojnik vrati na KiM. Kada će se to desiti, bilo bi nekorektno da prognoziram i tvrdim. Ali sam siguran da će se to jednom desiti.

Kako vam danas izgleda Kosovo?

– U ekonomskom smislu – mnogo lošije nego pre NATO agresije. U bezbednosnom smislu – veoma rizično. Nisam dugo bio na Kosovu, ali nisam siguran da srećno žive i da im je bolje danas nego što im je bilo pre rata. Sada su na Kosovu i Metohiji ugroženi Srbi, a to su bili unazad 60 godina.

Balkan je, čini se, i dalje zanimljiv i važan velikim silama…

– Kada posmatramo malo istoriju Balkana, a pre toga i Balkansko poluostrvo, vidimo da su to rubni prostori, granične oblasti, gde su granice civilizacije, verske i političke granice… Ta granična područja su izuzetna za izazivanje sukoba, jer ima puno različitosti, koje se mogu iskoristiti u zavisnosti od interesa velikih sila. A interesi velikih sila za Balkan nikada nisu prestajali. I onda, da bi ostvarili svoje interese, dođu i zavade nas, mi se zakrvimo, pa onda isti ti koji su nas posvađali dođu da nas mire. Onda jedan period sve funkcioniše kako valja, pa onda nas opet svađaju i tako u krug. Najbolje je da mi koji živimo na Balkanu sami rešavamo probleme i zato narodi moraju da veruju jedni drugima. Možemo mi to, imamo snage…

Jeste li, gledano sa strane, zadovoljni stanjem u Vojsci Srbije?

– Vojska Srbije je danas dobro organizovana, solidno opremljena, vrlo dobro obučena institucija, koja je sposobna da zaštiti suverenitet Republike Srbije i bezbednost njenih građana.

Šta je vojsci sada najpotrebnije?

– Ljudi su najpotrebniji. I uvek su najpotrebniji ljudi. Nije važno toliko kakvim potencijalom opremljenosti se raspolaže, važno je ko to koristi, kakav je potencijal ljudi… Mi smo taj potencijal pokazivali i tokom NATO agresije 1999. i u Prvom svetskom ratu i u Drugom svetskom ratu. Evidentno je, inače, da je opremljenost Vojske Srbije u poslednje vreme izuzetno narasla i da je ona ojačala, posebno kada je reč o protivvazdušnoj odbrani, a novim sredstvima je osnažena i kopnena komponenta.

Jednom prilikom ste spomenuli da je svojevremeno bilo ponuda da se nekoj stranoj vojnoj sili prepusti kontrola našeg vazdušnog prostora, kao i da se vojska svede na protokolarne aktivnosti…

– Da, to je bilo na stolu. Sećam se i kad smo jednom general Ranko Živak, tada kao komandant Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, i ja, kao načelnik Generalštaba, sedeli i razgovarali o tome da li ćemo baš nas dvojica biti grobari našeg slavnog Ratnog vazduhoplovstva… Na sreću, to se nije dogodilo. Danas smo gospodari našeg neba. Evidentno je da imamo očuvano Ratno vazduhoplovstvo, koje treba još razvijati i usavršavati.

Kako ocenjujete materijalni položaj srpskih vojnika?

– Pripadnik vojske možda ne mora da bude u potpunosti zadovoljan statusom, ali mora da bude materijalno siguran, da ne razmišlja o svojoj egzistenciji, već da svoja razmišljanja podredi obavezama u sistemu odbrane. Evidentno je da je danas standard pripadnika vojske bolji nego što je bio prethodnih godina. A za pet godina taj standard treba da bude bolji nego što je danas.

Na kraju, imali ste susrete s brojnim načelnicima generalštaba širom sveta, međutim, posebno je zanimljiv jedan s ruskim… Hoćete li ispričati detalje tog susreta?

– U to vreme vojni odnosi s Ruskom Federacijom nisu bili onakvi kakve smo želeli. Imali smo zanemarljiv broj zajedničkih aktivnosti – s njima smo imali dve-tri aktivnosti, a sa NATO više od stotinu. To nije bilo logično i Rusi to nisi sa aplauzom dočekivali. Trebalo je podići saradnju na viši nivo, ali nam Rusi prosto nisu verovali. Na sastanku s načelnikom ruskog generalštaba u Moskvi video sam da nam ne veruju, jer je s njihove strane sve vreme nekako provejavalo pitanje – a NATO, a NATO… Onda sam ja rekao: „Slušajte, rusko oružje je proslavilo srpskog vojnika, a srpski vojnik je proslavio rusko oružje.“ I od tada se promenio odnos i počinje bolja saradnja.

U vreme dok ste bili načelnik Generalštaba, promenila su se šestorica ministara odbrane. S kim je bila najbolja saradnja?

– Uzeću tu slobodu da ocenim, rizikujući da će neko da se uvredi. Svi ministri su bili dobri na svoj način i loši na svoj način. Ne mislim da je neko namerno radio nešto loše. Za mene je najbolji bio Vučić, i to zato što je apsolutno uvažavao struku, poštovao predloge struke i činio sve u onim teškim vremenima da zahtevi struke budu ispoštovani i da, koliko se može, budu pretočeni u realnost. Kada je došao na čelo Ministarstva odbrane, on je rekao da mu ne pada na pamet da se meša u moje odluke, da ja treba da radim kako znam, a da je njegovo da obezbedi dobre uslove za rad. I tako je i bilo.

Vraćanje obaveznog vojnog roka – da ili ne?

– To je strategijski važno pitanje i nikakve odluke ne treba donositi preko noći. Treba pažljivo sve sagledati, analizirati i onda doneti odluku bez obzira na to da li se ona nekome sviđa ili ne. Lično, ja sam za obavezno služenje vojnog roka. Naravno, treba ga prilagoditi savremenim uslovima, na bazi našeg iskustva, ali i na bazi iskustava drugih država.

(Kurir)

KOMENTARI



17 komentara

  1. Gardista says:

    Vratite nam Dikovica, Mojsilovic je pijun.

    • Ivana says:

      Kad kreće za Krajinu Diković, a Bela Krajina u Sloveniji tamo su naši hramovi i Srbi žive odavno da ne nabrajam dalje. Srbija niti je država niti smo mi Srbi narod već hrpa kukavica bez plana kako dalje. Svi imaju planove vekovima unapred usraše sve svoje planove ispunjavaju redom a Srbi? Uvek i uvek gubitnici politika totalno promašena i glupa. Pa da nam ustaše vode državu nebi bili ovako ponižavani i gaženi od svih seronja redom ko šta nas gaze kad nas vode "naši" a glup i kukavički narod ćuti. Kad je Hag pomenuo da će osuditi Gotovinu u Hrvatskoj je narod masovno izašo na ulice i počeli su nemiri Hag bržr bolje oslobodio hrvatske zločince. Sad kad je Hag osudio Srbina heroja Srbi gledaju parove, srpska tv zamajava narod pesmama, izdajnik nas kao brani i prihvate sve pljuvanje po Srbiima i Srbiji pa mi smo potpuno izgubljeni.

      • Za Srbiju says:

        Bravo za komentar.

      • Vidi says:

        Tako je draga Ivana! Okupatori vladaju sa zemljom a vlast u Srbiji izvrshava njihove zadatke.

  2. jovan says:

    Kada smo se vratili 500 godina posle Kosovskog boja, vratecemo se opet i to- ZAUVEK! Primirje koje koje je potpisano u Kumanovu, nije kapitulacija, vec je trebalo da prekine NATO UBIJANJE CIVILA PO GRADOVIMA SRVIJE, UBIJANJA OBICNIH GRADJANA NA PIJACAMA, VASARIMA, trebalo prema sporazumu UN da donese mir, ali su Natofasisti izvrsili divljacko ubijanje Srba i izvrsili progon i etnicko ciscenje. Stradali smo jer smo zaboravili AKSIOM STARIH SRBA- "Latini su stare varalice, ne veruj im ni kad darove donose"! Medjutim, kvislinzi su uzeli darove (dolare i marke), izvrsili puc, izrucili neprijatelju na odstrel branioce srpskih zemalja, i na kraju razoruzali i ukinuli vojsku, od koje, kako tece general, "bili uplaseni i bojali se da ta srpska vojska ne krene da im se sveti za zverstva koje su ti Natofasisti uradili 1990-1999. Vtaticemo se, Ali prvo moramo lokvidiramo iz srpstva sve kvislinge koji su radili za nato, i kameleone koji su kao deo vlasti ucetbovali u fasistickom pucu 5.x 2000., okupaciji, pljacki, izrucivanja nelegalnom fasistickom mehanizmu u Hag, unisti vojsku, oduzeti im SVU imovinu, i krenuti u stvaranju SRPSKE SRBIJE! Trenutno je NATOSTAN i SRBISTAN.

    • Veliki brat says:

      Kumanovski sporazum je čista kapitulacija.

      • jovan says:

        Kad je covek glup, on ne razlikuje primirje, sporazum sa UN, od kapitulacije porazene vojske.

  3. persida says:

    General još uvek živi u mitu nepobedivog ratnika; njet generale, na Kosovo ćete moći samo kad vam odobre jajare političari. U međuvremenu, maštajte. To je besplatno.

    • Simon Saivil says:

      Bot alert! Slažem se mašta je besplatna. Pitanje je ko tebe plaća za trolling?

      • test01 says:

        ne mislim da je bot, sve je to surova istina koja treba da se kaze (stara izreka: nema rata koji Srpski vojnik nece dobiti - a koga Srpski politicar nece izgubiti). Srbijom vladaju kriminalci i okupacione gnjide koje su postavljene da predaju Srpski KiM siptarima i da uniste i raskomadaju Srbiju. Ovaj zadnji je to skoro obavio i trenutno radi na promeni Ustava RS.

      • persida says:

        Pitaj tvoga Diku sto se povukao sa Kosova. Sto nije rekao Slobodanu NJET i ostao da se bori do kraja, nego sad obecava povratak na Kosovo? Zamajavanje, bre. Mladi beze iz zemlje, Srbi prodaju rodjene bebe iako su po natalitetu na dnu Evrope, ekonomija u cabru, sve je unisteno, a general obecava jos jedan rat. Idi, begaj.

  4. Vlad Cepeš says:

    Nije daleko od istine da srBska vojska dobija ratove a srBska politika gubi mirove.SrBska vojska nije poražena ni na Kosovu i Metohiji ni u bilo kom drugom delu države SrBije - ali je doživela katastrofalan poraz ukidanjem služenja redovnog vojnog roka i uništavanjem velike količine ispravnog i funkcionalnog naoružanja - zahvaljujući izdaji perjanica petooktobarske kontrarevolucije.

    • Ivana says:

      Peta kolona u Srbiji hrvati i njihovi potomci koji glume "Srbe" visoko u vladi uništavaju Srbiju iznutra.

      • Za Srbiju says:

        Bravo i za ovaj komentar.

  5. Veliki brat says:

    hahaha Kakva samoobmana! Ne niste izgubili. Samo ste kapitulirali, potpisali kapitulaciju, tzv. Kumanovski sporazum, i povukli svu vojsku, policiju, pravosuđe i ostale institucije Srbije s Kosova. hahaha

  6. Rista says:

    Aj malo da se zabavljam. Mi smo ispali "ko s neba pali" kao pobednici u oba Svetska rata i na strani pravde. Srbi su to uvek. Ali, mi saveznike nikada nismo imali. Bugari su se popišmanili i odbili dolazak na Kosovo. Evropa je još bila poludivlja skupina naroda i nije se puno ni uzbuđivala zbog Tamo Daleko nekog Murata. U Prvom ratu, Rusija je bila kao saveznik, ali nam nije mogla pomoći nego je samo tražila...znate već šta. Rusija je tada imala svojih problema. I na zahtev Nikolaja Veličanstvenog, koga su Rusi nedugo posle toga obesili kao i svu njegovu porodicu, italijanski i jedan francuski brod prebace naše vojnike i narod, ono što je preživelo, na Krf. U Drugom ratu koji smo vodili kako ko, Kraljevska vojska je imala teoretskog saveznika Ameriku ali su Ameri na kraju pustili Dražu niz vodu i to je bio kraj Kraljevske Vojske. Podržali su takođe teoretski Titove Srbe, kvislinške partizane što će Srbiju kasnije koštati svih teritorija osim BGD pašaluka a ni on više nije siguran. Srpska kvisling partizanska vojska je sve to nama izborila. Rusi su samo prošli kroz Srbiju ganjajući Nemce i čak malo podržali Partizanske kvislinge jer su smatrali da će ih Tito posle rata prihvatiti. Nisu nam pomagali tokom rata, jer nisu mogli. Imali su svojih problema. Posle Prvog rata Ruse nije niko ništa ni pitao i Srbiji je naređeno da stvori Kraljevinu SHS, posle drugog rata Tito je dobrovoljno stvorio federaciju SHS, dok je Staljin pokušavao da nam smanji Srbiju. Nije uspeo, ali ima ko će kasnije. Devedesetih godina nismo imali ama ni jednog jedinog saveznika. Rusi nisu mogli da nam pomognu. Imali su svojih problema. Posle rata su nas podržali u UN i to je sve. Saveznika nikada nismo imali. Ne krivim Rusiju, ali smatrati je dobrim saveznikom je velika greška. Oni su na našoj strani, mi na njihovoj ali ni oni ne rešavaju ništa u Srbiji vekovima niti mi šta rešavamo u Rusiji. Dakle, to nikada nije bio savez, nego manje više prijateljsko-bratski odnos i to kako kad. Amerika i Engleska, pa i Francuska, naši vajni saveznici u oba Rata, u prvom ratu nas žrtvovali nako fanatične i mi skoro sami slomimo Austrougarske frontove, pa nas onda prijateljski uklonili da oni marširaju kao pobednici našim pobedničkim stazama rata. Ti naši kao saveznici, nemilosrdno nas bombardovali u Drugom ratu, navodno ubijajući dobro zabunkerisane Švabe a ustvari tamanili Srpski narod, sravnjivali Beograd sa zemljom i prihvatili Tita i kvislinške odrede Srba partizana koji su podržavali nacistu Tita po KSHS, a u Prvom ratu nas ti naši saveznici pustili da se topimo po albanskim planinama gde su nas uživo jeli Albanci sve dok smo prolazili. To je tada bio najsigurniji izvor hrane za albanska divlja plemena. E, sad, to je deo stvarnosti koji Srbi nikada nisu shvatili niti prihvatili i kad god dođe da nam zatreba pomoć, mi stradamo temeljito i udarnički. Danas smo napola izdanuli, ali...oporavićemo se ako nas Amerika i "naše" rukovodstvo sa Doktorima Srbije ne ubije koronom, novim Ustavom i raseljavanjem do jaj...ovaj...isuviše ubrzanim raseljavanjem. E, a sad malo i o Srbima.

  7. Rista says:

    Diković je pravi vojnik, govori iz srca i vojnički samouvereno. Nemamo mi danas novih Dikovića. Novi će možda da se rode jednog dana a možda i nikada. Srbi, narod raštrkani. Danas više nije raštrkan narod. Pobijen je ili pokršten, zatim proteran i na kraju sabijen u razređenu Srbiju. Kako je do toga došlo? Pa greškom. Itorijskom greškom Srba raštrkanih po SHS. A istorijska greška se plaća i istorijskom katastrofom. Dakle, šta se nama Srbima dogodilo? Mislim, kratko i jasno - katastrofalna zbunjenost. Kažu naši Srbi Banijci, Ličani, Kordunaši, Krajišnici da smo ih mi ostali Srbi izdali. Naši bivši Hercegovački i Dalmatinski Srbi ništa jadni ne kažu jer ih Tito izbacio sa tih prostora i preselio u Vojvodinu kroz takozvanu Kolonizaciju. Danas su Sremci, Banaćani i Bačvani. Svi znate da je to bilo čišćenje srpskih teritorija od Srba. I tako, došao Drugi rat. Srbi iz Srbije su ili većinom u kraljevskoj Četničkoj vojsci ili kod svojih kuća. Samo mali broj Srba Srbijanaca, dakle Srba iz Srbije je otišao u lartizane a to i jesu prvi partizani kvislinzi ali nisu uspeli da se nakote dovoljno u Srbiji i zato ih Tito nakotio po Krajini kolikogod je hteo. Srbi Srbijanci i Srbi Crnogorci nisu išli baš u nekom broju koji bi se mogao nazvati "veći broj Srba" u titovu kvislinšku vojsku. Mada će kasnije Srbi Crnogorci okrenuti ćurak naopako, Srbi Hercegovci nisu nikad. I zato će Krajišnici i Crnogorci Srbi na čelu sa Titom, dobar deo Srbijanskih gazda pobiti posle rata. Eto to su uradili kvislinški partizani Ličani, Kordunaši, Banijci i Crnogorci. Krajišnici pod Titom nisu nikada napali Jasenovac iako je tamo odvedeno jako mnogo krajiške dece, majki i očeva. Srbi iz današnje Srbije nisu nikada tako gledali ove zločince, nego su ih gledali kao braću i onda i danas a krivili su Tita. Mnogi Krajišnici vrište danas da su ih izdali Srbijanci i ostavili na milost i nemilost Hrvata i NATOa. Nisu, nego nisu imali snage. Pobili ih toliko baš ti Krajišnici posle Drugog rata, tako da se ni dana danas nisu potpuno oporavili. Pobili ih u slavu Tita. Ali Srbijanci su primili sve izbegle Srbe iz Krajine kao svoju nezahvalnu braću, opet im ništa ne zamerajući ali zato Krajišnici i danas debelo mrze Srbijance jer su sledili Titovu politiku. "Šesta Lička spasla je Maršalaaaa..." pevali ponosni Ličani. Posle Ustava 74. i uskoro Smrti njihovog Maršala, Ličani više ne pevaju o Maršalu. Valjda ih sramota, šta li! Krajišnici nikada niksu shvatili ovu istinu o sebi. Čak ni danas. Boreći se za Tita. slaveći ga i pevajući mu ode i himne, nisu ni primetili šta ih čeka. Bilo im lepo dok su bili Titovi partizani. A kad je svanulo, svi Srbi su platili račun čije stvaranje su najviše podržali Srbi izvan Srbije. Može malo i crnog humora - Da nas niste toliko pobili posle Drugog rata za slavu Tita, možda bi smo i došli, ali nas nije bilo dovoljno. No, na stranu crni humor. Došli bi Srbijanci bez daljnjeg, ali pametniji ljudi su shvatili da je to samo još jedna uzaliudna žrtva Srba. Nije vas izdao Milošević niti Srbi, nego nas NATO mašina samlela. Usput, setite se šta je stvoreno posle Drugog rata od Srbiji i Srpskih teritorija a to je stvoreno dobrim delom i vašom zaslugom. Nemojte više nikad spašavati Maršala. Amerikanci su bombardovali Srbiju i Beograd tokom Drugog rata ali nisu Krajinu gde se bezbedno razvila i rasla Titova kvislinška vojska sastavljena uglavnom od Srba Krajišnika, ali 90tih je i Krajina došla nared i od Amerikanci i od Nemaca.(posle svuh onih Republika i Krajina po Bosni i Hrvatskoj, ja više nisam ni siguran šta je to Krajina, Lika, Banija, Kordun, Hercegovina i sve one tritorije sa kojih su kvislinški paretizani listom branili Tita. Nemorate me ispravljati. Svejedno više ne postoje)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *