Geopolitičke transformacije

Geopolitičke transformacije

17 februara 2014

ana-filimonovaPiše: Ana Filimonova

Građani Bosne i Hercegovine (muslimanskog dela federacije BiH) iznenada su 5. februara 2014. godine došli organizovano do svesti o katastrofalnosti socijalno-ekonomske situacije, koja se stvarala tokom poslednjih skoro 20 godina. Odmah se pojavila grupa pobunjenika pod poznatim nadimkom Udar, kao i Revolucija za promene u BiH. Oni su obnarodovali zahteve pod nazivom Manifest – nova Bosna i Hercegovina. Manifest sadrži zahteve koji se tiču Ustava, zakonodavstva i postojećeg poretka u BiH. Analiza ovog dokumenta, koji se sastoji od 37 tačaka, ukazuje na to da su detaljizovane tačke socijalno-ekonomskog karaktera predstavljene u populističkoj formi (na prvom mestu ističe se parola “za bolji život!”) i da one treba da zamaskiraju geopolitičke i političke promene na celokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine (njena dva entiteta stvorena su po Dejtonskom sporazumu iz 1995. godine – Federacija BiH i Republika Srpska).

“Mi, građani Bosne i Hercegovine” – navodi se u Manifestu – “…tražimo temeljne promene u državi po pitanju zakonodavstva, Ustava i postojećeg demokratskog poretka… poretka uspostavljenog Dejtonskim sporazumom, koji se dalje ne može održati…”. Dalje se traži ostavka političkog rukovodstva FBiH, likvidacija podele na kantone i entitete, ujedinjenje BiH u jedinstvenu državu, zamena nacionalne samoidentifikacije i umesto nje uvođenje “civilnog bosansko-hercegovačkog identiteta”. Traži se i ostavka nacionalno-religiozno orjentisanih političara, započinjanje pristupnih pregovora sa NATO i EU (obratite pažnju na poredak, na prvom mestu integracijskih procesa, po crnogorskoj varijanti, stavljen je Severoatlanski pakt).

ŠTA HOĆE “UDAR”

Prvu fazu nemira možemo opisati kao seriju protestnih akcija zamaskiranih pod socijalni bunt, međutim, oni su u suštini instrument transformacije političkog prostranstva BiH. Protesti su odmah privukli pažnju svetskih medija iako oni u suštini nisu bili toliko masovni kako ih žele predstaviti. U ogromnoj većini omladina je glavni učesnik protesta (pre svega profesionalni aktivisti – A. F.), primetna je pažljiva organizacija i sinhronizovanost akcija u različitim gradovima – protesti su zahvatili Tuzlu, Mostar, Bihać, Zenicu i Sarajevo. Čak su se 10. februara pojavili i zahtevi za proširenjem protesta na teritoriju Crne Gore. Aldin Širanović, lider organizacije Udar, ukazao je na potrebu povratka Ustava iz 1992. godine kao na jednu od prioritetnih mera. Indikativno je da se Srbi iz Republike Srpske (“pobunjenici” su je nazvali “rezervatom koji je nazvan Republika Srpska”) pozivaju da se integrišu u federaciju BiH. Da napomenemo da su zahtevi za ustavnim promenama istaknuti od strane SAD još pre godinu dana. Tada su SAD formirale Radnu grupu, koja je iznela niz predloga koji tada nisu bili prihvaćeni. U projektu je bilo reči o smanjenju broja kantona i reviziji celokupnog administrativnog sistema.

Današnji događaji u BiH predstavljaju drugi pokušaj da se zapali fitilj pseudonarodne revolucije. Prvi pokušaj preduzet je početkom juna 2013. godine kada su bile organizovane masovne demonstracije građana zbog uvođenja tzv. Zakona o jedinstvenim ličnim kartama građana. Vrhunac demonstracija građana bila je dvanaestočasovna blokada Parlamenta u Sarajevu, masovni protesti (do 10 hiljada ljudi u samom Sarajevu) su polagano počeli obuhvatati različite regione FBiH – bez obzira na to što je prethodni Zakon o jedinstvenom matičnom broju građana (JMBG) prestao da važi još u februaru. Vremenom su demonstracije dobile veoma izražen antivladin karakter, sve do nasilne blokade državnih činovnika u zgradi Parlamenta BiH od strane ekstremističkih grupa. Uprkos očiglednim ekscesnim i nasilnim dejstvima demonstranata, od predstavnika SAD i EU su usledila uveravanja o podršci “narodnih zahteva”. Imajte na umu da su još tada među parolama bili i pozivi da se okonča sa korupcijom, diskriminacijom i etničkom razjedinjenošću (!) BiH. Na taj način se još prošle godine pokazalo da je glavni problem BiH u etničkoj razjedinjenosti, za čije uspostavljanje je zapadni faktor krajem 20. veka “po svaku cenu”, zapustio sve mehanizme – od diplomatskih do vojnih – radi eskalacije konflikta.

Tokom protesta 2013. godine takođe je bila očigledna dobra organizovanost i teatralno delovanje: jedini simbol demonstranata bila su četiri slova JMBG, a pred noge policije slagane su dečije igračke (navodno novi zakon ostavlja novorođenu decu bez dokumenata). Junski protesti iz 2013. godine završili su se isto tako neočekivano kao što su i počeli. Očigledno se radi o sledećoj fazi preuređenja regiona, kada će usled građansko-etničkih ratova oslabljeni “etnički delovi” BiH dobiti novi vid zajedništva, na čelu sa novom političkom elitom, sposobnom da u ubrzanom poretku uvede zemlju u NATO pakt.

NAMETANJE TEHNOKRATSKE DIKTATURE

Kako je istakao Kasim Spahić, profesor Fakulteta političkih nauka univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina u vidu u kome danas postoji predstavlja samo deo međunarodnog projekta: “Međunarodna zajednica je sve isplanirala i poslala OHR i Visokog predstavnika ovamo da bude tako kako njima odgovara”. “Situacija u BiH sada je nikakva. Države nema. Narod nije narod, ma koliko bio u nekim entitetima”. “Država koja nema svoju ekonomiju i cilj, osim da prosi i čeka, ne može opstati”. “Turci su podelili Bosnu na Bosanski, Hercegovački i Sandžački pašaluk i od tada se više nikada nije sastavila, ali muslimani to ne vide. Samo čujete – sve što je tursko, dobro je”. Sumirajući rečeno, Spahić nije utešan: “Tri i po miliona ljudi služe kao moneta za potkusurivanje velike globalne politike velikih svetskih arhitekata, koji su nam zadali zadatak da se pobijemo puškom, da oni ne prljaju ruke”.

Da izdvojimo još jedan veoma karakterističan ekonomski momenat. Krajem oktobra 2011. godine federalna vlada BiH i britanska korporacija Šel potpisali su Memorandum o geološkim istraživanjima potencijalnih nalazišta nafte i gasa. Prema geološkim istraživanjima koja su sprovedena još u periodu 1970-1990. godine, potencijalne rezerve ugljovodoničnih resursa iznose 300-500 miliona barela. Pre nekoliko godina Abdulah Bašić, dekan Fakulteta prirodnih bogatstava Tuzlanskog univerziteta, izjavio je da “Hercegovina spava na nafti”, uporedivši rezerve nafte u tom regionu sa Saudijskom Arabijom. Kako se predviđa, prve isporuke nafte mogle bi početi još u 2015. godini.

Filozof i veliki kritičar globalizma Noam Čomski primećuje da se “evropske demokratije nalaze na izdisaju, korak od potpunog kolapsa”, pa samim tim one “otvaraju put za uspostavljanje tehnokratske diktature finansijske oligarhije”, što će dovesti do jačanja svih vidova eksploatacije i novih ratova.

Od 13. februara 2014. godine protesti u BiH ulaze u novu fazu. Demonstranti su blokirali zgradu Predsedništva BiH u Sarajevu, tražeći ostavku federalne vlade. Neformalne grupe, između ostalog, istakle su i zahtev za promenom državnog ustrojstva i ukidanja kantona. Plenum građana i građanki, koji je osnovan u Tuzli, postavio je ultimatum – ukidanje plata u roku od 72 sata premijeru i ministrima u vladi; formiranje i početak rada Skupštine Tuzlanskog kantona; formiranje nove vlade sastavljene od stručnjaka. U slučaju neispunjenja zahteva, istaknuta je pretnja narastanja protestnog pokreta. U ovom trenutku pseudonarodni protesti u Bih sa dalekometnim geopolitičkim zadacima dobijaju novi dah…

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *