Hoće li u Demokratskoj stranci neko da preuzme odgovornost?

Hoće li u Demokratskoj stranci neko da preuzme odgovornost?

5 aprila 2014

marinko-m-vucinicPiše: Marinko M. Vučinić

Demokratska stranka je posle parlamentarnih izbora i dalje zaglibljena u svojoj nespremnosti da prekine s dosadašnjim anahronim oligarhijskim načinom funkcionisanja. Evropske vrednosti za koje se predstavnici DS-a, i sam Dragan Đilas, veoma zalažu sadržane su u nepisanom pravilu da vodeći politički funkcioneri posle izgubljenih izbora podnose ostavke. Zato je personalna odgovornost za izborni poraz deo političke normalnosti o kojoj se često govori kao o jednom od glavnih ciljeva funkcionisanja naših političkih partija. Ostavke ključnih funkcionera DS-a trebalo bi da otvore prostor za afirmaciju novih ljudi, politički nepotrošenih u našim političkim borbama, koji mogu da započnu neophodnu, pre svega, moralnu obnovu unutar stranke. Zato i zahtev za usvajanje principa neposrednih izbora na svim stranačkim nivoima (podržan i od Demokratske omladine), na kojima bi se čuo pravi glas članstva, predstavlja početni korak u radikalnoj reformi stranke.

I nedavna sednica Glavnog odbora DS-a pokazala je da kooptirana stranačka oligarhija pokušava na sve načine da konsoliduje ne stranku već svoje redove i očuva svoj lobistički uticaj, iako je najodgovornija za izborni debakl i marginalizaciju ove političke organizacije.

Funkcioneri DS-a koji uporno podržavaju status kvo ne mogu, pri tom, da se pozivaju na volju članstva, jer ona nigde nije testirana i ispoljena na demokratski način. Njihova argumentacija je još više pod znakom pitanja ako se ima u vidu da pomenutoj sednici Glavnog odbora, na kojoj se glasalo javno, nije prisustvovala gotovo polovina članova ovog stranačkog organa. Predsednik DS-a Dragan Đilas nije okarakterisao izborni poraz stranke kao katastrofalan već ga je označio kao šansu DS-a da bude jedina prava opozicija. To je izuzetno ambiciozan i pretenciozan zadatak.

Đilas je pri tome vodio potpuno pogrešno koncipiranu izbornu kampanju, baziranu na postizanju što boljeg rezultata na izborima za gradonačelnika Beograda, ali je na taj način od DS-a načinio regionalnu beogradsku stranku.

Predsednik Političkog saveta Dragoljub Mićunović tvrdi da je DS neophodan stub političkog života i demokratski korektiv u društvu. Kaže i da je na sednici Glavnog odbora bilo kritičkih tonova, ali nijednog zahteva za Đilasovu smenu. Ljudi su tražili duboke reforme u stranci, koje će biti predložene na radnoj skupštini, kada će biti promenjen statut i ojačana demokratska praksa odlučivanja. Predsednik Političkog saveta nije našao za shodno da progovori o svojoj odgovornosti zbog toga što stranka još nema jasno razrađen predlog za sopstvenu reformu i modernizovan stranački program. Istovremeno mu je bilo važno da istakne da nijedan član odbora nije tražio ostavku predsednika DS-a. Međutim, rezultat glasanja na Glavnom odboru jasno pokazuje da „reforme” u DS-u treba da predlože i iznesu upravo oni predstavnici stranačke oligarhije koji se uporno protive osnovnom principu demokratije – neposrednim izborima na kojima učestvuju svi članovi stranke, to jest principu „jedan član jedan glas”. Pri tome se zaboravlja da je pre nekoliko godina upravo Dragan Đilas izabran na neposrednim izborima kao jedini kandidat za predsednika Gradskog odbora Beograda. Demokratski princip gubi svaki smisao ako nema univerzalno značenje i ako zavisi od klijentelističkih unutarpartijskih kalkulacija.

Zato ne čudi to što istaknuti partijski funkcioneri govore kako su neposredni izbori skupi, da ih je teško organizovati, jer „treba sastaviti pouzdan stranački birački spisak”. Upravo u tome i jeste suština otpora organizovanju neposrednih izbora – oni bi pokazali koliko stranka zaista ima članova, a koliko je „mrtvih duša”.

Zato bi neposredni izbori koje ne bi kontrolisale postojeće stranačke oligarhije i interesni politički lobiji stvorili uslove za stvarnu kadrovsku i moralnu obnovu DS-a, a samim tim bi se omogućilo njeno delovanje kao snažne opozicije koja ima pre svega moralni dignitet i integritet.

Sigurni birači stranke više ne postoje, DS-u tek predstoji teška i dugotrajna opoziciona politička borba za vraćanje poverenja i, što je najvažnije, obnavljanje sposobnosti da se obrazuje prihvatljiva politička i socijalna alternativa.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *