HOLANDIJA I SREBRENICA – Vrhovni sud Holandije dokazao da sud u Hagu radi na prikrivanju dokaza, a ne na otkrivanju

HOLANDIJA I SREBRENICA – Vrhovni sud Holandije dokazao da sud u Hagu radi na prikrivanju dokaza, a ne na otkrivanju

10 септембра 2013

200310 Srebrenica ANP-897864_1_0Piše: Aleksandar Mezjajev

Vrhovni sud Holandije doneo je 6. septembra presudu po kojoj je država Holandija krivac za ubistvo nekoliko bosanaca, članova porodica saradnika holandskog bataljona u Srebrenici (“Dutchbat”), u julu 1995. godine. Žalbeno veće suda u Hagu donelo je 2009. godine analognu odluku. Sada je ona potvrđena od strane najveće sudske instance u zemlji.

Ova odluka postala je finalna tačka u dugom pravnom sporu između nekoliko državljana Bosne i Hercegovine i holandskih sudija. Niz bivših saradnika Dačbata pokušavalo je da dokaže da država Holandija snosi odgovornost za smrt njihovih rođaka i tražili su nadoknadu. U početku su se niži sudovi oslanjali na to, da odgovornost za događaje iz 1995. godine snose UN, koje imaju apsolutan imunitet od bilo koje privatne tužbe, međutim, kasnije je bilo priznato da uprkos svemu, odgovornost leži na državi Holandiji.

Ova odluka nema samo lokalni značaj koji se tiče nekolicine tužitelja. Ona ima važne pravne implikacije i na rad MTBJ u Hagu.

Kao prvo, to bi trebalo da dovede do odluke o reviziji rešenja tužilaštva Holandije, koje je odbilo da podigne krivičnu tužbu protiv komandanta holandskog bataljona Tomasa Karemansa. Videozapis oštrog razgovora generala Mladića sa tim gospodinom, u MTBJ se tretira kao dokaz nekakve agresivnosti R. Mladića. Međutim, moramo imati u vidu da Karemans nije odgovoran za smrt samo tri bosanska saradnika Dačbata, nego i za živote hiljada Srba. Međutim, o životima Srba u MTBJ i u Holandiji ne vode brigu.

Interesantno je istaći da Karemans nikada nije od strane MTBJ pozvan da svedoči, uprkos činjenici da su njegovi podređeni – omiljeni svedoci tužilaštva. Tako je, na primer, bivši saradnik Dačbata Evert Rave svedočio na suđenju generalu Mladiću o tome kako je protekao susret između generala Mladića i Karemansa. Ali samog Karemansa nisu pozvali da svedoči! Dakle, tužilaštvo i sud se plaše da Karemans neće izdržati unakrsno ispitivanje i da bi mogao reći nešto što oni žele da prikriju. Iz istog razloga ni u samoj Holandiji ne mogu da podignu optužnicu protiv Karemansa. A Dačbat ima razloga za prikrivanje. Tako bi trebalo utvrditi ko je izdao naređenje vojnicima Dačbata da ratuju protiv armije bosansko-hercegovačkih Srba, a takođe i ko je pripremao agresiju NATO pakta na položaje Vojske Republike Srpske. Na čuvenom video snimku sastanka generala Mladića i Karemansa u hotelu “Fontana”, poslednji izgleda veoma neubedljivo, pokušavajući da dokaže da, kao bajagi “to nije bio on”.

U vezi sa tim vredi podsetiti da je pokušaj Radovana Karadžića da se obezbedi privođenje Karemansa u sud bio neuspešan. Sudije su odgovorile da je u Tribunalu već bilo dosta svedoka iz Dačbata i Karadžić nije dokazao neophodnost da se privede baš taj svedok.[3] Uistinu, oni koji žele da prikriju istinu bolje da ništa ne govore, nego što pokušavaju da to “obrazlože”, tim pre uz pomoć prava.

Kao drugo, odluka Vrhovnog suda Holandije otvara nova pitanja za Alfonsa Orija, predsednika sudskog veća u procesu protiv generala R. Mladića. Ori je državljanin Holandije, pa je zbog toga njegovo učešće u ovom sudskom procesu nemoguće. Nakon izricanja konačne presude od strane holandskog suda o krivici države u tim zločinima, za koje se optužuje Ratko Mladić, Ori mora biti odmah odstranjen iz datog predmeta. U normalnim sudovima, sudije bi se u takvom slučaju same dobrovoljno povukle. U MTBJ je drugačija situacija. Suviše dobro tamo plaćaju da bi otišli dobrovoljno. U pismu predsedniku tribunala T. Meronu, sudija Ori je napisao da on “ne vidi razloga” za svoje izuzeće i “ne razume” šta hoće od njega odbrana generala Mladića. Eto kako je to jednostavno – niti vidi, niti razume!

Međutim, oni koji vide i što je važnije, koji razumeju, presuda Vrhovnog suda Holandije predstavlja novi pravni argument da se rad MTBJ okarakteriše kao rad na prikrivanju, a ne otkrivanju istine.

Naravno, odluka Vrhovnog suda Holandije ne predstavlja etalon istine. Umnogome ta odluka predstavlja pokušaj preuzimanja odgovornosti bez zalaženja u detalje tog mnogo krupnijeg zločinačnog učešća holandskog bataljona u ratu protiv Srba u Bosni i Hercegovini, nego što je to bilo priznato u presudi od 6. septembra. Dakle, ta presuda stavlja odgovornost na Vojsku Republike Srpske ili na “sa njima povezane paravojne grupacije” za ubistvo rođaka podnosilaca tužbe. Međutim, ovaj zaključak nije potkrepljen nikakvim dokazima. Krivica armije bosansko-hercegovačkih Srba nije istraživana tokom razmatranja dela i nije bila dokazana. Na taj način presuda Vrhovnog suda Holandije, premda formalno i priznaje krivicu države Holandije, ona to čini u cilju prikrivanja istine. Priznavši odgovornost za to što nije sprečila zločin, presuda stavlja odgovornost za masovne zločine na vojsku bosansko-hercegovačkih Srba, tako doprinoseći falsifikovanju istorije, no, još važnije je to što sebe oslobađa od još ozbiljnijih zločina, time počinivši još jedan zločin – svaljivanje krivice na nevine.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u