Hronika bola i nade

Hronika bola i nade

20 januara 2014

VladimirDimitrijevicPiše: Vladimir Dimitrijević

Ove, 2014. navršiće se pola decenije od trenutka preseljenja u večnost Patrijarha srpskog Pavla, čija je služba bila suštinski vezana za Kosovo i Metohiju: kao episkop raško-prizrenski, a zatim i kao arhiepiskop pećki i patrijarh srpski, on je živeo Kosovskim zavetom. Zato je za našu istoriju veoma značajna knjiga njegovih izveštaja sa Svete Zemlje Srbinove, koje je, kao vladika, svake godine slao SA Saboru SPC (Vladika raško-prizrenski Pavle: „Izveštaji sa raspetog Kosova“, Izdavačka fondacija Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, Fondacija „Patrijarh Pavle“, Beograd, 2013, priređivači: protojerej-stavrofor Vladimir Vukašinović i Gradimir Stanić, predgovor: Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije).

Sećajući se Patrijarha Pavla, prikazaćemo neke od najjarkijih slika iz života pravoslavnih Kosovaca i Metohijaca u ovom periodu.

„E, SRBI, SRBI!“

…Život u manastirima bio je težak – država je nametnula nepodnošljiv porez, pa se po ceo dan radilo da bi se porez platio. Vlast kažnjava zatvorom ljude koji prisustvuju litijama na ruševinama starih crkava. Vladika Pavle se žali vlastima: „Ne možemo da verujemo da je zakonodavac /…/ išao na to da samo nama pravoslavnim onemogući bogosluženje, jer su nam zbog našeg stava prema slobodi rušeni hramovi kako u tursko vreme, tako i u poslednja dva rata, što nije bilo s hramovima ostalih dveju vera, te se oni imaju gde Bogu moliti.“

Vladika Pavle je 1959. morao da sam ide u parohije u kojima sveštenik nije stizao da obavlja svoje dužnosti. Sa svih strana, čak i iz okoline Kraljeva, dolaze Srbi kod hodže u Ribarić, blizu manastira Crna Reka, da im on daje „zapise“. Hodža im kaže: „E, Srbi, Srbi! Vi imate takve svetinje, eto i ovde, ali ste ih napustili.“ Učitelji u pojedinim mestima primoravaju đake da se omrse prve sedmice Časnog posta. Udbaši pozivaju na razgovor mlade bogoslove i ubeđuju ih da napuste „najgoru školu“.

SVETA BOSILJKA

…Mlad i čestit sveštenik iz Velike Hoče, oklevetan, sa grupom vernika, od bezbožnih sunarodnika, dobio je pet i po godina robije, uz obrazloženje: „Dobar deo stanovništva Vel. Hoče i okolnih sela masovno je posećivao crkvu, a da su sastanci zborova birača Socijalističkog saveza, pa i sami sastanci osnovne organizacije bili slabo posećivani i često odlagani, te su ovakvim svojim radom napravili podvojenost u selu na dva tabora.“

…Vladika Pavle piše u izveštaju iz 1967. da je u selu Pasjanu kod Gnjilana čuo za stradanje devojke koju je narod zvao Sveta Bosiljka. Šiptari su je, pred kraj turske vladavine, uhvatili i odveli da je poturče, ali je onda cepala dimije i odbijala hranu. Zločinci su je na kraju isekli na komade i bacili na put. Seljaci su pokupili njene svete ostatke koje psi nisu razvukli i sahranili ih u seoskoj crkvi. Majka, koja je bila iz poznate porodice Rajčića, rekla je za svoju kći: „Kad je tako čuvala obraz i veru svoju, nemam razloga da kukam, no da pevam!“

…Posle smene Rankovića, Šiptari su još više zlostavljali Srbe, tvrdeći da su se oni sa Kosmeta u Rankovićevo vreme iseljavali po njegovom naređenju „kako bi iseljavanjem Srbi dobili argumente protiv Šiptara!“

…Kasnije je, i to zbog hrvatskog MASPOK-a, pooštren odnos – prema SPC na Kosmetu! Vladika Pavle beleži: „Od jesenašnjih političkih događaja u Hrvatskoj oseća se jedan stroži stav vlasti prema Crkvi. Ne samo u pogledu odnosa nastavnika prema deci koja idu u crkvu, na veronauku i proslavu Svetog Save nego i u vojsci.“

SRBI NEMAJU PRAVO!

Vladika Pavle piše: „Kao i do sada, verska nastava se nigde u eparhiji ne održava. I kad bi sveštenici hteli da je drže, roditelji ne bi smeli da decu šalju. Koliko smo mi tu inferiorni u odnosu prema rimokatolicima i muslimanima neka posluže ovda dva primera: U jednom selu kod Prizrena ne samo da sva rimokatolička deca idu na veronauku, nego na njihov Božić niko od njih nije išao u školu.“ /…/ I ništa se nije desilo ni deci, ni roditeljima, ni župniku.“

…A nasilje neprestano: „U dva mesta opštinski službenik naređuje sveštenicima da ne smeju držati besede na opelu, jer ni hodže to ne čine. Jedan milicionar preti Srbinu što nosi šajkaču: Ko je taj ko ih kroji i šije? U dva mesta su spomenici na groblju polomljeni i slike razbijene. Napadi na žene i decu pri odlasku crkvi, sveštenike, skrnavljenje crkava od strane „neodgovornih“ elemenata nastavlja se pored sviju naših žalbi i intervencija.“

…Vladiku Pavla posetili su članovi verske komisije iz Prištine, ubeđujući ga da izgredi protiv Srba nisu na verskoj i nacionalnoj osnovi, nego „čist kriminal“. Vladika im je rekao da on nikad nije optužio sve Albance za nasilje, ali da organizovani pritisak postoji. Šiptari masovno skrnave groblja – od drvenih krstača do mermernih spomenika. U Šipolju kod Kosovske Mitrovice dvadeset šiptarskih mladića je, pevajući, uništilo dvadeset srpskih spomenika. Mermerna ploča na grobu dobrotvora Sime Igumanova u manastiru Svetog Marka kod Prizrena, uništena je takođe.

Kada je jedan mladić, Srbin, u Banjskoj uklanjao ostatke džamije koja se sama srušila, sudija mu je dao godinu dana zatvora sa obrazloženjem da je „bez obzira na malu štetu i dotrajalost ovog objekta, akt učinjen s namerom da se izazove međunacionalna netrpeljivost i verska mržnja“.

UKIDANJE NARODNIH SABORA

Ukidaju se sabori oko crkava i manastira: „U okolini Prištine, već nekoliko godina, milicija rastera svirače i prodavce na saborne dane oko crkava i manastira Gračanice, ne dozvoljava parkiranje kola ni u crkvenoj porti, jer se, navodno, remeti saobraćaj, nađe se neki od njih da fotografiše prisutni narod i tako onemogući održanje sabora“, veli vladika.

…Kad je išao u Devič, vladika Pavle je, pošto je odbio da im da pare koje su tražili, kamenovan od šiptarskih dečaka. Pošto se to dešavalo mnogima, episkop se žalio nadležnima, ali su mu rekli da to nije šovinizam, jer su napadači maloletni. Te 1977. šiptarski mladić je vladiku Pavla udario po glavi u prizrenskoj pošti. Vladika mu je na sudu oprostio, mada je i tamo rečeno da nije reč o šovinizmu usmerenom protiv Srba (iako je dotični pripadao četvoročlanoj bandi koja je napadala Srbe u prizrenskom kraju).

…Godine 1986, vladika Pavle je otkrio da su Šiptari na posedovnim listovima crkava i manastira pisali da su u pitanju „džamije“ ili „kuće“: „U Geodetskoj upravi u Peći, kao džamije ubeležene su crkve u Vitomirici, Sigi i Goraždevcu. Isto tako je uvedena i naša crkva u Đakovici, Gnjilanu, Budrigi, Pasjanu, Kos. Kamenici. U Geodetskoj upravi u Orahovcu sve naše crkve uvedene su ili kao kuća, ili kao zgrada, čak i crkva manastira Zočišta“, kaže vladika Pavle, i dodaje: „Ne treba mnogo domišljanja za zaključak da ovi postupci spadaju u plan zastupnika principa „etnički čistog Kosova“, da se zvaničnim aktima pokaže da na Kosovu nema ni Srba, ni njihovih crkava, a ono što drže to su džamije koje je vlast u staroj Jugoslaviji oduzela od muslimana i dala Srpskoj crkvi. Ili da su ovde dizane džamije još u 14. veku, kad Turci nisu bili ni prešli na Balkan“.

PRED GODINE RASPLETA

Velika radost, proslava šeststogodišnjice Kosovskog boja na Gazimestanu, zbila se 1989. Narod se vraća veri, odnos vlasti prema SPC je bolji. U Prizrenskoj bogosloviji vladika hrabri đake prilikom šiptarskih demonstracija: „Ako nam nedostane hrabrosti i izdržljivosti, makar stid da ne osramotimo svoju porodicu i svoje pretke da nam pomogne da izdržimo kao ljudi, nikad kao ništaci. Tada će sv. Knez biti sa nama i njegovi borci, koji su pre 600 godina izdržali i živote dali za slobodu.“ Godine 1990, vladika Pavle je, na poziv Helen Delić Bentli, posetio američki Kongres (s njim su i oci Atanasije Jeftić i Milutin Timotijević i Dobrica Ćosić). Vladika kaže: „Čini mi se da kongresmeni nisu dovoljno upoznati sa pravim problemom Kosova i Metohije i moje je mišljenje da i ne žele da uđu u suštinu toga problema.“

…Vladika Pavle opisuje kako je poučavao narod: „Uglavnom sam ih opominjao da čuvaju ono glavno – dušu svoju i obraz svoga naroda. Duša je besmrtna, sve ostalo prolazno i nedostojno da čovek u njega uloži život koji se jedanput živi. “. Pouka i za danas.

(Pecat.co.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *