ХРВАТСКА: ХДЗ-ове игре глади

HRVATSKA: HDZ-ove igre gladi

18 oktobra 2016

pxl_080716_133119181-plenkovic-45tg

Kabinet Andreja Plenkovića bit će kvalitetniji i neusporedivo civiliziraniji od Oreškovićevog, no to je i najkrupniji Plenkovićev politički iskorak. Za veće i hrabrije pomake – uključujući odsustvo zazora spram vidljive koalicije sa SDSS-om – predsjednik HDZ-a sad nema snage, jer svoju stranku još uvijek doživljava kao minsko polje.

Tri su bitna momenta kojima će se rukovoditi Andrej Plenković u popunjavanju svoje buduće Vlade kadrovima iz HDZ-a. Prvi je vraćanje dugova ljudima koji su mu najviše pomogli da postane predsjednik HDZ-a, koji su najviše sudelovali u kreiranju HDZ-ove izborne strategije i kampanje i kojima najviše vjeruje.

Drugi je unutarstranačka situacija: Plenković će zasigurno voditi računa o tome da personalna struktura HDZ-ovog dijela Vlade u što većoj mjeri zadovolji glavne interesne i svjetonazorske struje, jer on je još uvijek novi stranački šef i bit će oprezan sve dok u potpunosti ne zavlada organizacijom.

O njegovoj brizi za unutarpartijsko netalasanje svjedoči i osnivanje Savjetodavnog vijeća, čiji će koordinator biti Vladimir Šeks, a članovi u rasponu od Franje Gregurića, Mirka Zelića i Milana Ramljaka do Ljilje Vokić, Dubravka Jelčića i Ante Nazora: smisao Šeksovog vijeća sastoji se u tome da se Plenkoviću olakša upravljanje strankom koja bi se mogla pokazati idejno nemirnom.

Treći faktor su kompetentnost, stručnost i političke reference te ugled i javna popularnost ministarskih kandidata. Ništa dakle neobično i originalno: svaki premijer, ne samo hrvatski, pri sastavljanju Vlade više-manje uzima u obzir sva tri nabrojana faktora, s tim da kod Plenkovića, čini se, zasad preteže skrb o unutarstranačkim odnosima, pa otud i tolika njegova tajnovitost oko ministarskih imena i prezimena.

Plenkovićev čovjek od najvećeg povjerenja zove se Davor Božinović, čije su uže područje spoljni poslovi i odbrana, a s obzirom na to da su te pozicije zauzete – ministar odbrane, a ujedno i potpredsjednik Vlade za unutrašnju politiku i nacionalnu bezbednost, biće umirovljeni general Damir Krstičević, dok će ministar spoljnih poslova i potpredsjednik Vlade biti Davor Ivo Stier – Božinović će se morati zadovoljiti manje prestižnom, ali izuzetno utjecajnom funkcijom premijerovog šefa kabineta, odnosno premijerovog glavnog operativca.

‘Minutaža’ je naime ključna stvar za utjecaj na premijera i na donošenje konkretnih odluka, a šef kabineta je čovjek koji definitivno provodi najviše vremena s predsjednikom Vlade. Usto, Božinović ima iskustva u toj vrsti posla: bio je načelnik Ureda predsjednika u drugoj polovici prvog Mesićevog predsjedničkog mandata. Božinović nije naročito omiljen u stranci, vjerojatno i zbog te epizode s Mesićem, pa je Plenković bio primoran na ovakvo, na prvi pogled neugledno, pozicioniranje svog ključnog čovjeka.

Davor Ivo Stier, aktualni HDZ-ov evroparlamentarac, nije s Plenkovićem blizak poput Božinovića, niti njih dvojica jedan drugome vjeruju i povjeravaju se onoliko koliko se općenito misli u javnosti, no Stier u Vladu ulazi kao pripadnik premijerovog ličnog kruga. Taj povratnik iz Argentine nesumnjivo je kompetentan kad je riječ o spoljnoj politici – dobar deo profesionalne karijere proveo je u ministarstvu spoljnih poslova – no Stier neće biti kreator te politike: to je Plenkovićevo područje i ministar spoljnih poslova bit će samo premijerova produžena ruka.

Druga Stierova uloga jest ona HDZ-ovog političkog stratega, to jest čovjeka zaduženog da HDZ-ov politički kurs drži u desnom centru, i da kurs bude usklađen sa željama i pogledima Berlina, Brisela i evropskih pučana. Dosadašnjem ministru spoljnih poslova Miri Kovaču, jednoj od Karamarkovih kadrovskih ekshibicija, najvjerojatnije će biti ponuđeno da izabere ambasadorsku destinaciju koja ga zanima.

I Ivana Maletić, također HDZ-ova evroparlamentarka, smatrana je pripadnicom Plenkovićeve najbliže ekipe, ali u ovom času čini se da ona neće zauzeti mjesto u novoj Vladi. Iz HDZ-a dopiru glasovi da je Maletić računala na položaj ministrice finansija i potpredsjednice Vlade, s tim da bi EU-fondovi bili preseljeni iz Ministarstva regionalnog razvoja i evropskih fondova u Ministarstvo finansija, no ta njezina ambicija nije oduševila Plenkovića, jer je već ranije odlučio da će ostaviti Zdravka Marića na funkciji ministra finansija. Pored toga, sve je više indicija da je lojalnost Ivane Maletić, u najmanju ruku, podijeljena između šefa stranke i njegovog zamjenika Milijana Brkića.

Zdravko Marić, kao ni Damir Krstičević, ne dolazi na visoko mjesto u Vladi prema kriteriju Plenkovićevog osobnog preferiranja. Opšta je ocjena da je Marić bio dobar ministar finansija u slaboj vladi Tihomira Oreškovića. Takođe, gotovo svi slažu se u pogledu Marićeve stručnosti i njegovog odgovornog shvaćanja ministarskog posla, a nije naodmet ni činjenica da je u Vladu došao iz vodstva Todorićevog Agrokora. Zapravo, budući premijer ne može ignorisati tu činjenicu.

Krstičević je pak poslovnu karijeru – nakon one vojne, okončane naglim umirovljenjem zbog političkog aktivizma – napravio u firmi King ICT, odnosno u M San grupi Stipe Matića. Radi se o ponajvećoj domaćoj i regionalnoj informatičkoj firmi, čiji se dosadašnji ugovori s državnim telima mjere u stotinama milijuna ili milijardama kuna. No nije to glavni razlog Krstičevićevog plasmana na vrlo visoku dužnost u Vladi, naime dužnost ministra odbrane i potpredsjednika Vlade za unutrašnju politiku i domovinsku sigurnost za koju je dotični umirovljeni general prilično nekompetentan, odnosno mnogo nekompetentniji od, na primjer, Davora Božinovića.

Glavni razlog je Plenkovićevo kupovanje sklada s braniteljskom populacijom i onim dijelom HDZ-ove biračke baze koji građanski rat doživljava početkom i krajem povijesti. Toj populaciji bit će namijenjeno i imenovanje ministra branitelja, a sadašnji ministar Tomo Medved, prema informacijama iz HDZ-a, ima dobre šanse da ostane na tom položaju. Budući premijer ne može zanemariti činjenicu da je Krstičević, ratni komadant Četvrte gardijske brigade, bio jedan od ljudi koji su prvi stali uz njegovu, Plenkovićevu kandidaturu za šefa stranke: druga je stvar što je Krstičevićev motiv bio u razočaranju Tomislavom Karamarkom, koji mu je obećavao poziciju ministra odbrane, a onda na to mjesto postavio svog prijatelja Josipa Buljevića.

Za razliku od Marića i Krstičevića, Ninu Obuljen-Koržinek može se svrstati među osobe bliske Plenkoviću. Bliski su im politički pogledi, a i privatno se dobro poznaju. Ako je imenovanje Krstičevića i Medveda strateški potez, čiji je smisao zadovoljiti desnu struju u stranci, izgledno imenovanje gospođe Obuljen-Koržinek za ministricu kulture svojevrsna je provokacija toj struji. Zlatko Hasanbegović, dosadašnji ministar kulture, teško se nosi sa spoznajem do broji poslednje dane u fotelji koju mu je, vođen privatnim relacijama i svojim političkim kompleksima, poklonio Karamarko, fotelji koju je shvatio kao dozvolu za obračun s neistomišljenicima i za ideološko, to jest amatersko arbitriranje u kulturi.

To što će ga naslijediti baš Nina Obuljen-Koržinek sol je na Hasanbegovićevu otvorenu ranu, pa neka braniteljskea udrugženja i desničarski portali rade ono što se ministar ne usuđuje: da bi uplašili Plenkovića, napadaju Obuljen-Koržinek iz svih raspoloživih sredstava. Ona je, uza sve ostalo što je razlikuje od Hasanbegovića, aktualna članica Upravnog vijeća HAVC-a, istog onog HAVC-a koji je ministar-osvetnik nastojao ugušiti, između ostalog, zato što je ‘previše Srba’ prolazilo na HAVC-ovim konkursima za potporu filmskoj proizvodnji. Premda se, rekosmo, teško nosi s predvidljivim pakiranjem stvari iz ureda u Runjaninovoj ulici, Zlatko Hasanbegović neće povesti bunu protiv Plenkovića, jer mu okolnosti trenutačno ne idu na ruku. Vjerojatnije je da će se primiriti i čekati da turbouspješnom predsjedniku kola krenu nizbrdo.

Uz Kovača, Hasanbegovića i Buljevića, ministarsku funkciju mogu zaboraviti Darko Horvat, dosadašnji ministar poduzetništva i trgovine, Bernardica Juretić, ministrica socijalne politike i mladih, Nada Šikić, ministrica rada i penziskog sistema, Predrag Šustar, ministar nauke, obrazovanja i sporta, te Dario Nakić, ministar zdravlja.

Horvatovo ministarstvo biće pripojeno Ministarstvu ekonomije, a onde bi mogao stolovati Goran Marić, bivši fudbalski sudija i jedan od HDZ-ovih ekonomskih stručnjaka. Ministarstvo socijalne politike i mladih najvjerojatnije će biti spojeno s Ministarstvom rada i penzinskog sistema, dok će mladi i demografija, kao i sport, dobiti svoje posebne urede pri Vladi. Ko će naslijediti Juretić i Šikić nije definitivno poznato, osim što je izvjesno da će se raditi o ženi, jer je budući premijer obećao da u njegovoj Vladi neće biti samo jedna žena, nego njih ‘nekoliko’. Spominje se Nada Murganić, HDZ-ova saborska zastupnica. Lako je moguće da će i Predraga Šustara zamijeniti žena, čije ime još nije poznato, a čini se da je Damir Jelić, karlovački gradonačelnik i katolički polufanatik, ispao iz kombinacija za tu funkciju. Što se tiče Ministarstva zdravlja, trenutačno je najizglednije rješenje Milan Kujundžić, povratnik u HDZ i bivši relativno uspješni upravnik Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu.

Kad je riječ o aktualnim ministrima Olegu Butkoviću, Tomislavu Tolušiću, Antonu Klimanu i Lovri Kuščeviću, najveće šanse za ostanak ima Karamarkov ministar turizma Kliman, zahvaljujući rezultatima i potpori Crkve, dok najlošije stoje dionice ministra pomorstva, saobraćaja i infrastrukture Butkovića, kojeg Plenković ne cijeni naročito. O Tolušiću, aktualnom ministru regionalnog razvoja i evropskih fondova, govori se kao o mogućem ministru poljoprivrede, ali moguće su i još dvije solucije: da zadrži sadašnji resor i da ostane bez mjesta u Vladi. Ministar građevine Kuščević bliži je odlasku nego ostanku u Vladi.

Kabinet Andreja Plenkovića, čiji će sastav službeno biti poznat sredinom ove nedelje, biće kvalitetniji i neusporedivo civiliziraniji od Oreškovićevog, no to relativno civiliziranje ujedno je i najkrupniji Plenkovićev politički iskorak. Za veće i hrabrije političke, društvene i kadrovske pomake – uključujući i odsustvo zazora spram vidljive i jasne koalicije sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom – predsjednik HDZ-a sad nema snage, jer svoju stranku još uvijek doživljava kao minsko polje. Neizvjesno je hoće li se ikad uspjeti osloboditi tog osjećaja.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *