Hrvatska je uvek verna Zapadu i Americi

Hrvatska je uvek verna Zapadu i Americi

11 septembra 2013

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Desetljeće je prošlo otkako je 10 zemalja srednje i istočne Europe, želeći se pridružiti NATO-u, a među njima i Hrvatska, na sastanku u Vilniusu podržalo američki napad na Irak bez odobrenja UN-a.

Tadašnji Račanov šef diplomacije Picula svojim potpisom na sramotnu Vilniusku deklaraciju pridružio je Hrvatsku Bushovoj koaliciji voljnih, i to dva dana prije nego što je Collin Powell pred Vijećem sigurnosti iznio »dokaze« o Sadamovom oružju za masovno uništenje u Iraku.

Naravno, poslije se pokazalo da su Powellovi dokazi lažirani i da Sadam nema nikakvo oružje za masovno uništenje, no vjernim američkim vilniuskim saveznicama – među njima i Hrvatskoj – to i nije bilo presudno. Njihovo povjerenje u Bushov vojni pothvat u Iraku, koji se u međuvremenu pretvorio u jednu od najvećih poslijeratnih katastrofa, bilo je bezgranično i neupitno.

Deset godina kasnije, kao što vidimo, sve je ostalo isto. Hrvatska je ponovno u novoj koaliciji voljnih. Hrvatska podupire izjavu objavljenu na rubu sastanka G20 u Sankt Peterburgu kojom se osuđuje »stravičan napad kemijskim oružjem u predgrađu Damaska«, pozivajući na »snažan međunarodni odgovor na takvu tešku povredu pravila«.

Čemu se, međutim, Hrvatska pridružila? Što je, zapravo, podržala? Izjavu iz Sankt Peterburga podržalo je 11 država skupine G20: Australija, Francuska, Kanada, Španjolska, Južna Koreja, Italija, Velika Britanija, Turska, Saudijska Arabija, Japan i, naravno, SAD. Iako su Amerikanci tvrdili da kako se tom izjavom daje nedvosmislena potpora vojnoj akciji, u izjavi se vojna akcija izrijekom ne spominje.

Naknadno su se izjavi pridružile još neke zemlje, primjerice Litva, Latvija, Estonija, Mađarska, Rumunjska (nova Europa?), Danska, Katar. Učinila je to i Njemačka, iako je Angela Merkel u Sankt Peterburgu odbijala potpisati izjavu, ali tek nakon što su sličnu izjavu u Vilniusu prihvatili europski ministri obrane i vanjskih poslova.

Očito se radilo o usklađenoj akciji američke diplomacije: dok je u Sankt Peterburgu vojni napad branio Obama, u Vilniusu je taj posao odradio njegov šef diplomacije John Kerry, inače glavni jastreb nove američke vojne avanture.

Šefovi europskih diplomacija na neformalnom zasjedanju u litavskoj prijestolnici, međutim, bili su jedinstveni jedino u tome da je u Siriji upotrijebljeno kemijsko oružje, da su žrtve napada civili te da odgovorni za napad moraju odgovarati pred Međunarodnim kaznenim sudom. Suglasili su se i da treba pričekati izvještaj inspektora UN-a, koji tek trebaju potvrditi da se radilo o kemijskom oružju, o čemu ipak ne bi trebalo biti previše dvojbe.

Time se Europa, koja sebe voli vidjeti u ulozi velikog igrača na globalnoj pozornici, pretvorila tek u puku Obaminu i Kerryjevu sjenu, iako je Sirija, baš kao i Balkan devedesetih, u njezinom dvorištu. Dakle i njezin problem. No dok se Obama utapa u živom blatu neuspješnih pokušaja da zadobije širu potporu za svoj rat, a Rusija preuzima inicijativu pozivom Damasku da preda nadzor nad kemijskim oružjem, Europa šuti i čeka što će se dogoditi.

No gdje je europska inicijativa kojom bi EU svoju veličinu i ekonomsku snagu pretočila u diplomatsku moć i u globalnu snagu? Što je, zapravo, europska vanjska politika prema Siriji? Gdje je jedinstvena europska akcija za prestanak krvoprolića u Siriji, kojom bi Europa opravdala prošlogodišnju Nobelovu nagradu za mir? Što je Europa poduzela u vezi sa Sirijom, osim što je pokazala da je na liniji još jednog lažnog nobelovca? Sirija je još jedan dokaz nemoći Europe.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. goksi says:

    Neznam sta reci za Hrvatsku politicku elitu u Zagrebu osim da su poltroni,hostapleri i ulizice amerike i zapada i da nemaju svoje ja sad ni u buducnosti a i nikada do sada,uvjek bili i ostali konjusari zapada i amera sramota zaista.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *