Hrvatska se treba veseliti zbog Srbije
23 јануара 2014Čak i ako riječi srpskog premijera Dačića kako je jučerašnje otvaranje pristupnih pregovora Srbije i Europske unije »najvažniji događaj za Srbiju poslije Drugog svjetskog rata« pripišemo tradicionalnom pretjerivanju, tako karakterističnom za ove prostore, nema nikakve sumnje kako je ovdje doista riječ o povijesnom trenutku, nakon kojeg ništa na Balkanu neće biti isto.
Iako jučerašnjim danom zasigurno neće sasvim prestati očijukanje Beograda s Rusijom, europski put Srbije, ako ne bude neugodnih iznenađenja, od jučer je vjerojatno nepovratan.
No upravo je ta povijesna raspolućenost Srbije između Istoka i Zapada, između EU i Rusije, najzaslužnija što su Srbiji jučer napokon odškrinuta europska vrata. Geopolitika, naime, presuđuje u korist Beograda.
Iako se sve donedavno špekuliralo kako bi početak pregovora mogao biti pomaknut za proljeće, to se nije dogodilo jer Bruxelles, nakon neuspjeha u Ukrajini, ne želi gurati Srbiju u naručje Rusije, niti želi ohrabrivati protueuropske snage u samoj Srbiji.
Zbog istog je razloga Srbija započela pregovore, dok će Albanija, unatoč ljutnji premijera Milanovića koji je uvjeren kako je nepravedno da Srbija započne pregovore prije Tirane, za odluku o početku pregovora morati pričekati lipanj.
I Albanija je lani u prosincu, kao i Srbija, očekivala datum početka pregovora, no kočnicu su povukle Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Danska i Nizozemska, zahtijevajući dodatne napore u borbi protiv korupcije i reforme u pravosuđu.
A zbog istih geopolitičkih razloga ne treba nas iznenaditi ako Srbija na putu prema EU uskoro pretekne Crnu Goru, koja zasad najbolje napreduje i koja je dosad otvorila sedam od 35 pregovaračkih poglavlja, među njima i dva najteža, koja pokrivaju pravosuđe, borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Premda Dačićeva očekivanja o završetku pregovora 2018., i onda ulasku u Uniju 2020., valja uzeti kao preoptimistična, Srbija bi svoje pregovore, unatoč njihovoj zahtjevnosti, mogla odraditi razmjerno uspješno, zahvaljujući solidnoj državnoj infrastrukturi i iskusnoj državnoj administraciji. Ali i geopolitici.
Pa ipak, naredno proširenje Unije ne treba očekivati sljedećih deset godina. Velika kriza u EU iz temelja je promijenila pravila igre kada je riječ o proširenju, a EU inzistira na unutrašnjim reformama, što je na vlastitoj koži iskusila i Hrvatska, iako europovjerenik za proširenje Štefan Füle tvrdi da je zamor od proširenja poput Jetija o kojem svi govore, a nitko ga nije vidio.
Ulazak Srbije u EU i pomicanje europskih granica na istok u interesu je Hrvatske, o čemu ponajbolje svjedoče naše milijunske gospodarske štete i gubitak tisuća radnih mjesta nakon što je Hrvatska izgubila regionalno tržište CEFTA-e, na kojem su hrvatski proizvodi postali skuplji, što slabo hrvatsko gospodarstvo nije nadoknadilo na zahtjevnom tržištu EU.
Stoga je šefica diplomacije Vesna Pusić ispravno postupila kada je jučer u Bruxellesu prisustvovala prvoj pristupnoj konferenciji Srbije i EU. Iako je riječ o događaju na kojem zemlje članice u pravilu predstavljaju veleposlanici, tom je lijepom gestom Hrvatska Srbiji poručila kako Hrvatska pozdravlja napredak Srbije.
Hrvatska će sada biti u situaciji da odobrava svaki daljnji korak Srbije prema EU i bez njezinog zelenog svjetla Srbija neće moći otvoriti ni zatvoriti niti jedno pregovaračko poglavlje. No Hrvatska ne smije popustiti iskušenjima niti koristiti pregovore Srbije i EU za rješavanje bilateralnih pitanja, jer bi od toga mogla imati više štete nego koristi.
(Novi list – Rijeka)