ХРВАТСКИ ИСТОРИЧАР, ХРВОЈЕ КЛАСИЋ: Хоћемо ли учити децу да смо убијали српске цивиле и децу?

HRVATSKI ISTORIČAR, HRVOJE KLASIĆ: Hoćemo li učiti decu da smo ubijali srpske civile i decu?

17 aprila 2015

Hrvoje_Klasic7 54564Tito, Tuđman, II. Svetski rat, Domovinski rat, partizani, ustaše, četnici – samo izaberite temu pa će vam šatoraši, političari, ražalovani špijuni, sudije i slični „stručnjaci“ sve objasniti. Oni pišu „novu istoriju“, nude vlastite verzije događaja i „neupitne istine“ o svemu navedenom. U isto vreme, malo se koji stručnjak – naime, istoričar – upušta u javni prostor da kaže pokoju reč. Kad do toga i dođe, takav obično na reveru nosi hrvatsku zastavicu, kao svojevrsni brend njegovog stručnog polazišta. Hrvoje Klasić, profesor istorije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nije jedan od njih. Svojim čitateljima nudimo opsežan, razgovor s istoričarom o društvenim temama od istorijskog značaja.

Hrvatska je na udaru zbog izvikivanja ustaške parole na fudbalski stadionima, da bi je dan nakon uzvikivao sveštenik u Splitu, tvrdeći da je to stari hrvatski pozdrav. Kako komentarišete događaje u zadnja tri dana?

– Kad govorimo o pokliču „Za dom – spremni“ najmanje je bitna činjenica što je to nedvosmisleno ustaški pozdrav i ništa drugo. Puno važnija je činjenica da oni koji to uzvikuju to jako dobro znaju samo nemaju hrabrosti javno reći pa izmišljaju kojekakve priče o starom hrvatskom pozdravu, tekstovima opera i sl. Iz toga proizlazi neverovatna istina da u modernoj demokratskoj Hrvatskoj, uprkos svemu što danas znamo o tom periodu, postoje ljudi koji veličaju ustaški pokret i NDH. To je neverovatno iz više razloga.

Na primer?

– Uzmimo npr. nekoga ko u Nemačkoj pristupa revizionistički vremenu iz doba Adolfa Hitlera. Taj može krenuti s podacima da je u Nemačkoj tada smanjena nezaposlenost, povećana zaposlenost, da je rastao životni standard, da su se gradile ulice, fabrike itd. Na sličan način može postupiti i onaj koji revizionistički pristupa vremenu kada je Italijom vladao Mussolini. Ali može li po barem sličnom modelu postupiti onaj koji govori o vremenu NDH? Ne može! Hrvatska od 1941-1945. nije bila nezavisna niti u unutrašnjoj niti u spoljnoj politici. Ante Pavelić i ustaše odrekli su se, a ne prodali kako se često može čuti, velikog dela hrvatskog teritorija i samim time dela hrvatskog stanovništva. U ekonomskom smislu Hrvatska je bila devastirana, što zbog nesposobnosti onih koji su došli na vlast, što zbog brojnih ugovora kojima je Ante Pavelić pristao da Nemačka i Italija (zakonski) opustoše ionako siromašnu zemlju. U zemlji nije bilo demokratije, parlamentarizma niti višestranačja. Cenzura je bila sveprisutna, slobode govora i pisanja nije bilo. Drugim rečima, niko u takvoj Hrvatskoj nije živio dobro i zbog toga me zanima na šta se to tačno pozivaju oni koji ju slave i veličaju?

U petak, na dan osnivanja NDH, na socijalnim je mrežama hiljade ljudi obeležilo taj događaj. Kako to objasniti?

– Mislim da to pokazuje odgovor na pitanje zar stvarno slike poklanih žena, ubijene dece, uličnih svetiljki s kojih vise nepodobni pojedinci mogu ikoga ostaviti ravnodušnim? Zar stvarno postoje ljudi koji takvo hrvatsko društvo slave i priželjkuju? I to oni koji se istovremeno smatraju hrišćanima, pripadnicima crkve koja propoveda mir, ljubav, toleranciju i uvažavanje? Oni koji kritikuju komunistički period zbog diktature, cenzure i osiromašivanja Hrvatske? Odgovor je nažalost da, postoje! A nažalost postojali su i 1941. Ti ljudi to ne rade zato što vole Hrvatsku. Jer kako može netko voleti Hrvatsku i pristati na oduzimanje teritorija, na pljačku od strane stranaca, na smrtne kazne za sve koji misle drugačije. Ne, to nisu hrvatski rodoljubi. To su razni egzibicionisti, životni autsajderi željni pažnje do koje očito ne mogu doći svojim radom i kvalitetama, nego kojekakvim skandaloznim izjavama i postupcima. I da, takvih ljudi je uvek bilo i biće. Međutim, kao društvo s vrlo bolnim istorijkim iskustvom, moramo se svim silama potruditi da takvi egzibicionisti (p)ostanu zanemariva manjina.

Predsednica je nedavno ostala na stadionu i nakon „Za dom spremni“, da bi tek nakon dva dana i na insistiranje novinara poručila navijačima da ne koriste govor mržnje kao i sve druge oblike vređanja i rasizma. Kako, u tom kontekstu, komentarišete recentni angažman gospođe Nataše Jovičić, upravnice Spomen područja Jasenovac, od strane predsednice?

– Bojim se da je ovo još jedna u nizu odluka koje imaju više formalno nego sadržajno značenje. Da, to lepo zvuči – savetnica za holokaust. Ali ne znam o čemu bi se tačno trebalo savetovati. Sve oko holokausta je svima poznato. Holokaust je prisutan u našim školama, njegovo negiranje je zabranjeno, u javnosti niko normalan ga ni ne dovodi u pitanje. Ono s čim imamo problema je „naš“ holokaust i oni koji su ga činili, tj. ustaše. Po meni, i tu je sve jasno, ali očito brojnim ljudima uključujući sportiste, pevače pa i političare nije. Pa eto prostora za savetnicu da beskompromisno i bez zadrške ukaže i predsednici i celokupnoj javnosti da su ustaše provodile holokaust, da je Za dom spremni ustaški pozdrav, te da svako, ne samo veličanje nego i relativiziranje ustaštva, znači i negiranje holokausta. Siguran sam da je gđa Nataša Jovičić više nego dobra osoba za takvu vrstu saveta, a i verujem da će ju svako razuman u takvom savetu poslušati.

Koliko je takozvana hrvatska „levica“ problem u ovom kontekstu? Imamo, primera radi, situaciju da SDP-ov gradonačelnik Splita od početka učestvuje u svečanostima oko spomenika posvećenim poginulim borcima jedinice nazvane po Rafaelu Bobanu, na kojem je jedno vreme stajalo Za dom spremni. Pre dva je dana poslao i venac povodom godišnjice osnivanja ove jedinice, na kojoj je rečeni lokalni sveštenik učestvovao u uzvikivanju navedene parole.

– Mislim da je Josipović osetio koliko koketiranje s onima koji te ne smatraju svojim nema smisla. Nije mi jasno kako levica ne shvata da uporno koketiranje s nacionalističkim tendencijama, bilo da je reč o Blajburgu, spomeniku u Splitu ili nečem trećem, nema smisla. Mislim da trebaju raditi na davanju podrške onima koji su iz raznih razloga uplašeni i protiv ludila, netolerancije i agresije kojoj sve više svedočimo. Takvim ljudima treba podrška, a ne onima koji misle da je Crna Legija činila dobro Hrvatskoj ili onima koji tvrde da se u Jasenovcu izvodila Mala Floramy.

Kako gledate na aktuelne ispade nacionalizma u Hrvatskoj i mogu li, prema vašem mišljenju, oni retardirati u puno radikalniji oblik desnila od onoga kojem danas svedočimo?

– Mislim da hrvatsko društvo već dugo nije bilo ovako polarizovano. Lično me najviše začuđuje što je društvo koje se u tolikom broju deklariše hrišćanskim danas ispunjeno s toliko mržnje. Na ulici, na nastavi, u javnom životu ili svakodnevnom druženju vidim da su ljudi vrlo agresivni i vulgarni. Postali smo društvo monologa, a ne dijaloga. Ne znamo pričati ako različito mislimo, a da se ne potučemo i ispsujemo. Ne uvažavaju se tuđi argumenti. Mogu krenuti od svojih studenata, koji vrlo teško menjaju ono što donesu od kuće, bez obzira što pred sobom imaju doktora istorijske nauke, koji se time profesionalno bavi. Istorija nas uči da agresija i fizički obračun nije usledio sam od sebe. Uvek je imao predradnje, bilo u šikaniranju, nekakvom obliku vređanja, izopštavanju, spaljivanju knjiga, uništavanju nečijih dućana, obeležavanju s trakama ili imenima. Nažalost, brojne elemente mogu prepoznati u današnjem hrvatskom društvu. Utoliko elite i celokupno društvo moraju biti svesni opasnosti prema kojoj idemo.

Ne znamo gde će drugi, ali vi bi mogli ići u zatvor, ostvari li se najava Turudićevog zakona o zaštiti istine o Domovinskom ratu. U nekoliko ste navrata prekršili članak predloga zakona prema kom se kazneno goni onaj koji tvrdi da je u Hrvatskoj bilo građanskog rata. Vaše razmišljanje?

– Voleo bih da me stave u istu ćeliju s predsednikom Nemačke, koji je optužen za isti delikt. Nadam se da ću s njim piti kafu i igrati šah, a ne sa Sanaderom. Kada je reč o samom predlogu, mislim da je to nagoveštaj sumraka demokratije i nauke. Bio sam siguran da se zbog različitih stavova više ne završava na lomači i u zatvoru. Čak i da imamo vrlo jasne argumente o nečemu, i u tom je kontekstu nedopustivo proganjati nekoga s drugačijim mišljenjem. Problem je što u ovom slučaju nemamo ni to. Nijednom  nisam čuo ni od koga ko se tome protivi da argumentovano objasni zašto devedesetih u Hrvatskoj nije bilo elemenata građanskog rata.

Možete li pojasniti to vaše možebitno kažnjivo razmišljanje?

– Uvid u definicije i faktografija to potvrđuju. No, možda je najbolje objasniti kroz neposredno iskustvo. U leto 1991. godine u Sisku sam obukao uniformu hrvatskog vojnika, a moj komšija i najbolji prijatelj s kojim sam odrastao u srpsku odoru. On nije bio građanin Nikaragve ili Makedonije, već građanin Hrvatske. Čak ni u Pečuh nije otišao. Otišao je u Petrinju. Par meseci kasnije u stan pored mog pala je granata. Ona nije poslana iz neke druge države, nego iz moje, od strane ljudi koji su pobunjeni protiv svoje države. Hrvatski Srbi tada su bili hrvatski građani, kao što su i danas. Osim toga, u redovima hrvatske vojske je bilo oko deset hiljada Srba. Ratovali su protiv svojih često bliskih rođaka. Često se koristi argument međunarodne agresije kojim se objašnjava nepostojanje građanskog rata. To je, međutim, nepoznavanje istorije i pravnih definicija.

Imate li neke primere?

– Poznato je da je u španskom građanskom ratu bilo pomoći izvana i da su tamo bile internacionalne brigade. U Angoli građanskog rata ne bi bilo da nije bilo vojnih jedinica iz stranih zemalja, kao što ga ne bi bilo ni u Libanu, da nije između ostalog bilo agresije Sirije i Izraela. Šta, opet, znače strane sile? Video sam da je predsednica Kolinda Grabar-Kitarović odgovorila predsedniku Nemačke da nije bilo građanskog rata u Hrvatskoj. On to, međutim, nije ni rekao; kazao je da je građanski rat bio u Jugoslaviji. To je valjda još veći skandal jer mi, je li, nikad nismo bili članica Jugoslavije, već smo oduvek samostalni. Zanemaruje se činjenica da je barem do 8. 10. Hrvatska bila članica Jugoslavije, pa je rat koji se odvijao u toj zemlji po svim definicijama između ostalog bio i građanski. Građani Knina, Gline, Vukovara i Petrinje su bez obzira što su pobunjeni još uvijek bili građani Hrvatske. S njima sam, uostalom, odrastao i trenirao u Segesti, a njihovi rođaci bili su u mojim redovima.

Učestvujući na državnom stručnom skupu za učitelje i nastavnike istorije na temu Domovinski rat, ministar obrazovanja Vedran Mornar je, okružen braniteljima i predstavnicima ministarstva odbrane, nedavno doslovno rekao da će u reformi kurikuluma istorije Domovinski rat dobiti počasno mesto i da će se učiti na način na koji je njegovoj generaciji bio prezentovan Drugi svetski rat. Ispada da ministar obrazovanja nastoji preventivno delovati i izlišnim učiniti Turudićev predlog da se kazneno goni onaj ko o Domovinskom ratu priča drugačije od aktuelnog narativa. Koji je vaš komentar?

– Nekako sam se nadao da smo naučili iz prošlosti, konkretno iz 1945. godine, da politika ne sme odlučivati što ćemo učiti i da oni koji su učestvovali u ratu neće biti ti koji će predavati istoriju ili biti glavni autoriteti na tom polju. Sećam se u svom školovanju ljudi koji su bili na Sutjesci i Neretvi, i koji su nam dolazili predavati. CK, SUBNOR i partizani su umesto istoričara odlučivali kako će nam izgledati istorija. Međutim, kada govorimo o tom „počasnom“ položaju Domovinskog rata, to kod mene izaziva još veću nelagodu, jer pokazujemo da još nismo naučili kako ne postoje nulte godine. Ne možemo stalno kretati od početka. Ne može nam stalno biti neki novi neprijatelj važniji od starog. Ako krenemo od Starčevića, to su Mađari, onda su za jedne Italijani, za druge Nemci a za treće Srbi, što će reći da svako uzima svoju startnu poziciju.

Često se na desnici može čuti da se razdoblje Domovinskog rata ne uči dovoljno na satu istorije, a Mornar na to nadodaje kako „predavanje o Domovinskom ratu ubuduće neće biti faktografsko, već će se praktikovati uzročno-posledične veze s manje činjenica, a više zaključaka“.

– Ja sam svakako pobornik predloga da bi se o tom razdoblju trebalo učiti više, ali ne samo u kontekstu rata, već i o političkim, ekonomskim i drugim dimenzijama. Druga je stvar kako pojedinci žele da se o tom razdoblju predaje ili kako se istorija u stvarnosti prenosi učenicima. Međutim, očekivati da će se Domovinski rat početi obrađivati uzročno-posledično, a da pritom sva ostala razdoblja ne obrađujemo na isti način, je iluzorno. Uostalom, niko ne postavlja pitanje što ustvari znamo o tom periodu i imamo li naučne radove i dovoljno naučnika koji su taj period interdisciplinarno osvetlili? Slažem se i da bi nastava istorije trebala biti potpuno drugačija. Trebala bi biti multiperspektivna, terati učenike da raspravljaju te da postavljaju neugodna pitanja. Kada bi do toga došlo, nisam, međutim, siguran da bi oni koji zagovaraju povećanje gradiva i uzročno-posledičnih veza na temu Domovinskog rata bili previše srećni.

Možete li navesti neki primer?

– Pa, recimo, hoće li ti nastavnici znati odgovoriti kad ih deca, primera radi, pitaju je li istina da su u Sisku ubijeni neki ljudi, poput 18-godišnje Ljubice Solar? Zašto je ona ubijena iz snajpera? Je li istina da su nekim ljudima na Dravi ulivali akumulatorsku kiselinu u usta? Zašto su to radili? Je li istina da je u to vreme predsednik rekao da će se jedan fudbalski klub zvati kako on želi? Znači li to da i trenutna predsednica to može raditi? Je li istina da u tom periodu predsednik države nije priznavao rezultate izbora za gradonačelnika Zagreba? Šta će profesori odgovoriti? Imamo li odgovore i naučna istraživanja, radove i knjige koji bi mogli rasvetliti ovo razdoblje? Bojim se da nemamo i da većina nastavnika to gradivo nije usvajala na fakultetima, nego kroz dnevnopolitičke varijante koje se čuju na ulicama, u šatorima ili po ovakvim prigodnim skupovima.

(Lupiga.com, priredio i posrbio Intermagazin.rs)

KOMENTARI



22 komentara

  1. pr says:

    Hrvatski Srbi tada su bili hrvatski građani, kao što su i danas. Osim toga, u redovima hrvatske vojske je bilo oko deset hiljada Srba. Ratovali su protiv svojih često bliskih rođaka. Često se koristi argument međunarodne agresije kojim se objašnjava nepostojanje građanskog rata. To je, međutim, nepoznavanje istorije i pravnih definicija. *********** secam se neke dok. serije na HRT, pre par godina. Onaj (vec pokojni- valjda na Dj..., i osumljicen za zlocine protiv Srba), rece da je pobuna u Zeljezari bila org. izvana tako se potstice i taj monstruozno ustasoidni virus (zvanicni otac ,-cionista Josua Franko). mada to ne znaci da nema odlicnih uslova i bez pomenutih potsticaja

  2. LADY GAGA www.peticije24.com/peticija_protiv_vracanja_dr_vojislava_seselja_u_hag says:

    ......inače,pre par minuta, potvrđen je dolazak Hašiša Tačija u ono nešto što je nekad bio glavni grad Srba i Srbije....... Da li će uhapsiti tu strvinu Tačija ako nogom kroči u Biograd? Ne. Srpski beskorisni i izuzetno dobro plaćeni žandarmi,bez dana ozbiljne škole i uglavnom podrijetlom s Konjuh Planine, hapsiće organizatore protesta protiv Tačijeve posete. Sramota.

  3. Pingback: HRVATSKI ISTORIČAR, HRVOJE KLASIĆ: Hoćemo li učiti decu da smo ubijali srpske civile i decu? | Dobro dosli na Internet prezentaciju srpske dijaspore

  4. Dragan says:

    Nema genocidnih naroda. Ima genocidnih režima koji izopačene ubice dovode u prvi plan i od njih prave heroje. Hrvatska kao država( NDH) jeste ratovala na strani Hitlera i učestvovala u holokaustu i ubistvima srpskih civila. O tome treba da uče hrvatska deca, kao što to danas uče nemačka deca. Ali mi u Srbiji treba da znamo da zločine nije počinio hrvatski narod već hrvatski režim. Isti je slučaj i u Tuđmanovim ratovima gde je režim Franje Tuđmana ubijao srpske civile i počinio etničko čišćenje srpskog naroda sa područja današnje države Hrvatske. Svaka čast Gosodinu Klasiću na ovim zapažanjima

  5. Dušan says:

    Žalim Vas profesore Klasiću zato što ste normalan čovek a živite u bolesnom društvu. Nikada se Hrvatska neće odreći ustaštva, jer je ono fundament, osnova, baza hrvatske države i hrvatskog naroda. Svaka čast pojedincima koji su protiv te i takve postavke hrvatskog društva, ali su oni MANJINA, i to VELIKA MANJINA. Većini Hrvata je so soli, činjenica da su Srbe proterali i sveli ih na zanemarljive procente, njih ne interesuje prodaja svega i svačega, nezaposlenost, pljačka, korupcija, porast bede i kriminala svakojake vrste, stotine kvadratnih kilometara pustoši bez naroda, bežanje mladih trbuhom za kruhom . . . BIT je šahovnica, navodna pobeda u domovinskom ratu i pevanje Tompsonovih pesama. Nikada neće shvatiti da im Srbi nisu bili neprijatelji i da su oruđe u nečijim rukama. Kada na koncert onog ustašoidnog ekstremiste Perkovića (inače pokatoličenog Srbina) dođe na koncert u sred Zagreba 100 000 mladih Hrvata, KORPUS DELIKTI je tu !!! . . . Nit dodati nit oduzeti!. . . Za Hrvate važi ona stara - SAM PAO, SAM SE UBIO !

  6. Za Srbiju says:

    Klasić predstavlja 0,001% hrvata.

  7. LADY GAGA www.peticije24.com/peticija_protiv_vracanja_dr_vojislava_seselja_u_hag says:

    IMA GENOCIDNIH NARODA. Da li Vučić prima brata po krvi (Tačija) pa nema osećaj da krvnika prima? | SRBski FBReporter http://facebookreporter.org/2015/04/16/%D0%B4%D0%B0-%D0%BB%D0%B8-%D0%B2%D1%83%D1%87%D0%B8%D1%9B-%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0-%D0%B1%D1%80%D0%B0%D1%82%D0%B0-%D0%BF%D0%BE-%D0%BA%D1%80%D0%B2%D0%B8-%D1%82%D0%B0%D1%87%D0%B8%D1%98%D0%B0/

  8. Viktor Koss says:

    Šovinizam koji nalazi tako široku osnovu u političkom sadržaju vlasti ne može biti ništa drugo do negacija ustavnih principa i verdnosti na kojima bar normativno počiva ukupni pravni i društveno-politički poredak. Ono što se u genezi hrvatskog šovinizma izostavqa jeste bilo kakva nezavisna anliza njegovog nastanka i upotrebe. Time gubi i nauka, ali i društvena praksa važnu vezu kao vrednosnim principima i stvarawu sopstvenog identiteta bez upotrebe i tragične zloupotrebe šovinizma. Šovinizam je nastao u hrvatskoj političkoj istorijskoj praksi kao instrument ostvarenja opšte ideje 19 vrka sadržane u slobodi i suverenitetu građana kroz suverenu nacionalnu državu. Problem nastaje kroz deformaciju osnovne ideje već od Starčevića kroz radikalizaciju odnosa prema remetilačkom elementu takve slobode, a oni su nađeni u srbima i prihvatanjem antisemitizma koji se pretaču i ustašku radikalnu terorističku i šovinističku ideologoju i praksu. Do objektivne distance posle 2 sv. rata nije došlo iz više uzroka, kako unutrašnjih, bivše zajedničke države, ništa manje spoljnjih interesa u ideološkom hladnom ratu. Gladio nastao iz Trumanove doktrine pod okriljem stajnosti i primene specijalnih metoda i programa u ideološkoj borbi održava, revitalizuje, usmerava, podupire ekstremni ustaški blok kao jedan od instrumenata u antikomunističkoj borbi. Za stratege i operativce NATO - tajnih armija je svaki instrument kojim mogu bitno uticati na urušavanje društava socijalističkog bloka dobrodošao, a Jugoslavija je u ovoj igri bila psoebna meta. To što izbija na površinu od kraja 80ih, uzgred rečeno en samo u Hrvatskoj, jeste direktna orimena metoda "anrirevolucije" iz laboratorija specijalnih, prikrivenih operacija. Ovo je samo jedna, ne tako nebitna, ali namerno izostavljena perspektiva osnovnog problema nege i održavanja šovinizma kao instrumenta slabljenja društva u celini i posebno odnosa među narodima i državama. Pojave o kojima argumentovano govori profesor Klasić imaju svoju autohtonu genezu u ekstremnim radikalizovanim praktikama koji su prihvaćeni i posle 2 sv. rata kao sistem uzimanja uticaja i upotrebe u hladnoratovskom periodu veropskih i domaćih bezpuća povjesti: http://wp.me/P3pD8b-2S

  9. Enio says:

    NOVE SPOZNAJE O LOGORU JASENOVAC? Pokušali su ih spriječiti, ali… Evo gdje možete vidjeti rezultate intrigantnog istraživanja! Autor: S. VučkovićČetvrtak, 16. Travanj 2015. u 20:51 Na ovoj stranici se već sada može naći vrlo zanimljivi popisi logoraša koji su pušteni 10. travnja 1944. i 1945. godine. Osim toga, mogu se pronaći i faksimili dokumenata o pravima koje su logoraši imali, kao i autentične fotografije – Broj žrtava u logoru puno je manji od službenog popisa. Tih ’80-tih godina u bivšoj Jugoslaviji bilo je nedopustivo proturiječiti službenim brojkama. Bez problema bi vas strpali na tri godine u mentalnu ustanovu, ako biste pokušali dokazati da je broj ubijenih znatno manji. Upravo to se dogodilo beogradskom novinaru Markoviću koji je zbog toga završio u mentalnoj instituciji. Jednostavno, proglasili bi vas ludim. Ne znam, možda i ja sad riskiram (smijeh). Ali, nadam se da ipak živimo u nekom “mekšem” vremenu – kazao nam je prije više od godinu dana Igor Vukić, potomak zatočene srpske obitelji u Jasenovcu i jedan od članova “Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac”. Nakon što je Vukić svoje, po mnogima, intrigantne spoznaje do kojih je došao višegodišnjim istraživanjem na sve načine pokušao “progurati” do javnosti i u tome bivao spriječen, “Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac” pokušalo se registrirati kao udruga. Niti to im, međutim, nije bilo dopušteno pod izgovorom da su njezini ciljevi i djelatnosti u suprotnosti s Ustavom ili zakonom. Dobra vijest je da svi oni koji su zainteresirani za “drugu stranu” priče o logoru Jasenovac, o tome sada mogu pročitati na njihovoj Internet stranici koja je postavljena u veljači i puni se materijalima. Na ovoj stranici se već sada može naći vrlo zanimljivi popisi logoraša koji su pušteni 10. travnja 1944. i 1945. godine. Osim toga, mogu se pronaći i faksimili dokumenata o pravima koje su logoraši imali, kao i autentične fotografije kao dokaz tog mjesta i vremena oko kojeg se više desetaka godina lome koplja. “Jasenovac je bio zatvor, odnosno radni logor za aktivne protivnike Nezavisne Države Hrvatske (u najvećem broju komuniste i njihove suradnike) te za skupinu Židova koji su bili izuzeti iz deportacija u njemačke logore. Logor je bio i sabirni centar za ratne zarobljenike i Židove koji su odvođeni u njemačke logore. Zatočenici u Jasenovac nisu dovođeni da bi bili ubijani i nitko ondje nije ubijen samo zato što je bio Srbin ili pravoslavac. O svemu tome postoji obilje arhivske građe, a i svjedoci su još živi. Država bi istraživanja Jasenovca trebala poticati, a ne ovako ometati”, kazao je za medije Igor Vukić, a za portal Dnevno svojevremeno kazao i ovo: - U Jasenovcu su, kao Srbi, završili moj otac, baka, prabaka i pradjed. Moj je djed poginuo kao partizanski zapovijednik, a ostatak obitelji je nakon bitke na Kozari prepraćen u logor. Kad imaš takvu priču u obitelji, onda te to mora ponukati na istraživanje. Ja sam ’66. godište i “jugoslavensko” sam dijete, ali sam svakim danom odrastanja sve više shvaćao koliko su nam lagali – kazao je Igor, tajnik “Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac” koji smatra da će putem ove Internet stranice njegova saznanja i saznanja ostalih članova lakše naći put do publike željne nekih novih spoznaja o logoru Jasenovac. Autor: S. VučkovićČetvrtak, 16. Travanj 2015. u 20:51

  10. Enio says:

    https://drustvojasenovac.wordpress.com/ eto.....malo i drugog misljenja....

  11. Enio says:

    koje se kod misljenje uvazavalo,triba imat samo jedno na umu puno je tu ljudskih zrtava,bilo 40-te il 90-te ,njima samo triba mir i spokoj. NE PONOVILO SE

  12. Viktor Koss says:

    @ Enio Podaci o broju žrtava, mestu i uslovima likvidacije su bitni istorijski, faktografski predmet istrage. Ne menja ničim bilo koji broj, a posebno način manipulacije brojem, čiwenice i fakte o ideološkoj osnovi ustaškog režima i održavanju degenerisane nihilističke ideologije ovog pokreta. Nečije pravo na mržnju i uništenje neke druge grupe traži jasan i odlučan odgovor i tu broj žrtava, koji je uopstalom nemerljiv ne menja suštinu mizantropskog cinizma i šovinističkog nihilizma matrične ideološke osnove.

  13. Milan says:

    Gospodin Hrvoje Klasić je bar sudeći po ovom tekstu jedan pošten i častan čovek. A to je u današnje vreme nažalost, poprilično retko.

  14. FALSIFIKATI says:

    "Treba li pominjati apsurdnost pominjanja Mijajla koji će povesti sve Srbe u svetlu budućnost ili ono čuveno da će Srba ostati toliko da će moći da stanu pod jednu šljivu – primećuje Antonić naglašavajući da se konkretno ovo proročanstvo prvi put pojavilo u hrvatskom “Jutarnjem listu" http://www.telegraf.rs/vesti/1362753-kako-su-tarabici-prevarili-srbe-ovo-je-jedino-tacno-predskazanja-od-120-iz-kremanskog-prorocanstva-foto

  15. rastko says:

    DOK POSTOJE PRATIT CE IH AVET ZLOCINA KOJE SU POCINILI,NO NAJTRAGICNIJE JE U SVEMU TOME STO CE I SAMI STRADATI OD ONIH ZA KOJE SU TE MONSTRUOZNE ZLOCINE OBAVILI. S POSTOVANJEM!

  16. Sanja says:

    Zasto ste 'posrbili' ovaj Interview? Zvuci neprirodno, no dobro. Dijete sam mjesanog braka, odrasla u tom ratu 91-95, smatram i jedne i druge (i Hrvate i Srbe, ali i Bosnjake) velikim licemjerima. Lijepo je to sto je gospodin Klasic nepristran vec objektivan, no Srbi ce i dalje glumiti vjecitu zrtvu. A za one koji kazu da je Franjo Tudjman izvrsio ili zapovjedio, sto god, etnicko ciscenje, mogu vam samo reci: Da nije bilo dogovora izmedju Tudjmana i Milosevica, ali i obecanja svjetskih sila da Hrvatska za taj cin nikad nece odgovarati, ne bi do toga ni doslo. I da neki ne pomisle da sam kojim slucajen na hrvatskoj strani , i ja sam bila medju tim ljudima u kolonama za Srbiju 95-e godine. Znam kako je zivjeti u Hrvatskoj prije rata, kako je u Srbiji za vreme Slobe, kako je u Hrvatskoj poslije povratka. Ex-Juga je jadna i puna mrznje. A istina? I gospodin Klasic i ja i mozda jos poneko mozemo je slobodno zadrzati za sebe. Procitajte knjigu Carle del Ponte "U ime pravde" , shvaticete da su pravda i istina cista utopija, zvuce lijepo ali je nemoguce ostvariti ih.

  17. Danilo says:

    Izuzetan intervju koji se uz male izmene može primeniti i u Srbiji, Hrvatskoj,Bosni i bilo gde. Ono što mene zanima je " Da li su te velike ustaše ikada rekel svojoj javnosti i onima koji su ginuli za šahovnicu da su kupovali kuće u Srbiji,sklanjali porodice u Srbiju". Ne neće vam reći. Zašto mrze Srbe zato što nikada nisu imali državu,a kad god je trebalo morali su da od Srba traže zaštitu.To su smatrali poniženjem i kad god su mogli svetili su se Srbima zbog toga.Vrhunac je nazovi domovinski rat.Dok postoji ijedan koji sebe naziva Hrvatom progoniće ga seni dece sa Kozare.Zbog toga će još više mrzeti Srbe.Nisu Srbi izmislili "srbosjek" i parolu SRBE NA VRBE.Sve dok u Hrvatskoj postoje bolesni umovi koji pokušavaju lažima da prekroje istinu dotle deca Kozare neće počivati u miru.

  18. Nered i Stoka says:

    ...''kazao je za medije Igor Vukić, a za portal Dnevno svojevremeno kazao i ovo:U Jasenovcu su, kao Srbi, završili moj otac, baka, prabaka i pradjed. Moj je djed poginuo kao partizanski zapovijednik, a ostatak obitelji je nakon bitke na Kozari prepraćen u logor.''' Pogledajte video: https://www.youtube.com/watch?v=MtFdMo1QlHg

  19. Nikola says:

    Profesore, svaka čast. Na hrabrosti, na znanju, na poštenju i čoveštvu.

  20. Pingback: Dobro dosli na Internet prezentaciju srpske dijaspore

  21. Pingback: HRVATSKI NOVINAR DOMAGOJ MARGETIĆ ŠOKIRAO HRVATSKU: Gadi mi se moja Hrvatska, ruke su joj krvave do lakata od ubijanja Srba! | Srbija u lice

  22. Igor says:

    Da,u svakom narodu ima divnih ljudi svesnih istine i nepravilnosti. Nazalost su u manjini,ali ipak njihove reci istine se uzdizu iznad svake zrtve i terora. Pernar,Hrvoje i Vedrana su dostojanstvenici onih 3000 dusa Hrvatskog roda koji su ubijeni u Jasenovcu samo sto su mislili drugacije nego Pvelici,Luburici. Ja sam iz Serbskog roda,najvise stradalog naroda u istoriji Balkana se ponosim na licnosti koje sam pomenuo.Zelim im dug i bezbedan zivot u "njihovoj" lepoj da paze na sebe jer zli ljudi ne prepoznaju dobro vec samo zlo kao olicinje svih svojih dostignuca. Neka je slava Bogu na nebesima i svakoj dusi pravednoj na planeti Zemlji. Amin Gospode daj.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *