Хрватско-српски односи: Лажна криза и права мржња

Hrvatsko-srpski odnosi: Lažna kriza i prava mržnja

29 septembra 2015

Dragomir Andjelkovic 3843Piše: Dragomir Anđelković

Nemaju Srbi primarno problem sa hrvatskim premijerom Milanovićem, kako proizlazi iz izveštavanja većine naših medija u vezi sa aktuelnim carinskim ratom Hrvatske i Srbije ili preciznije novom fazom mirnodopske agresije Hrvatske na Srbiju. Nemaju Srbi problem ni samo sa hrvatskom političkom elitom. A ni ovo što se sada dešava nije kriza u srpsko-hrvatskim odnosima. Da krenemo od poslednjeg.

Kriza je, po definiciji, privremeni poremećaj nekog stanja. Opet, srpsko-hrvatski odnosi su trajno poremećeni. Zašto je tako vidi se iz raznih istraživanja etničke distance, odnosno stavova prema drugim narodima, sprovedenim u obe države. Oni potvrđuju ono što i zdravorazumski znamo. Većina Hrvata ima izrazito negativan odnos prema Srbima, kako onima malobrojnim preostalim u Hrvatskoj tako i na bilo kojim drugim prostorima gde naš narod živi. S druge strane, i pored genocida koje  smo od strane Hrvata doživeli, mi ređe mrzimo Hrvate.

Neću sada ulaziti u koren problema, tj. ulogu rimokatoličke crkve, svest o srpskom poreklu mnogih Hrvata, i druge faktore generisanja patološke mržnje prema Srbima. Samo konstatujem njeno postojanje i činjenicu da je ona razlog loših odnosa Hrvatske i Srbije. I još nešto, tu mržnju niko sistematski nije suzbija. Naprotiv, nalažena su opravdanja za nju. Hrvatska je jedina zemlja koja nije prošla kroz celovito suočavanje sa svojom nacističkom prošlošću. Srpski antifašizam je proglašen za zajednički a hrvatski nacizam je relativizovan. Tako su zločinima iz Drugog svetskog rata ništa manje od Nemaca opterećeni Hrvati, prevedeni na pobedničku stranu uz pomoć onih koje su klali. Još su na institucionalnim osnovama plasirane i paklene bajke o tome da je nekakav izmišljeni „velikosrpski hegemonizam“ glavni uzrok nesporazuma među jugoslovenskim narodima. To je nama titoizam ostavio kao opako nasleđe.

Iz njega proističe ono što se nadovezuje na mnogo stariju hrvatsku mržnju prema Srbima. Hrvati, bez obzira na sve priče o „evropskim vrednostima“ i „humanom“ 21. veku, to čine neskriveno, kao da se radi o nečemu potpuno normalnom. Sigurno i u Nemačkoj ima onih koji se dive nacizmu i podržavaju sve što je učinjeno Jevrejima. Ali to, po pravilu, rade tajno, zaklanjajući se prividnom političkom korektnošću. No, kada se radi o odnosu prema Srbima, u Hrvatskoj za tim nema potrebe. Tamo je legitimno i skoro legalno javno ispoljavati neoustaške stavove.

Otuda hrvatska policija, kao da se radi o 1942. kada su na snazi bili antisrpski zakoni (slični nacističkim za Jevreje), sada Srbe izbacuje iz autobusa i vozova samo zato što su Srbi. Samo je falilo da im stavlja i plavu traku sa slovom P (kao za vreme NDH). I još da nesrećnici budu srećni što ih odmah nisu poslali u Jasenovac. Ukratko, zlokobni duh NDH i dalje lebdi nad Hrvatskom i da stvar bude gora pokušava da se proširi i dopre do Srba koji žive u Srpskoj, Srbiji, Boki Kotorskoj … Milanović i drugi hrvatski političari to dobro znaju. Stoga su dvostruko antisrpski orijentisani. Prvo, i sami su proizvod neoustaškog ambijenta. Drugo, dodatno ga eksploatišu kako bi stekli poene kod birača.

Šta je u Hrvatskoj najlakše učiniti da do toga dođe? Besomučno delovati antisrpski. To u nekoj meri uvek pali. Zato budimo svesni, Tuđman, Kolinda, Milanović, i nisu suštinski važni. Bitna je bolesna mržnja Hrvata prema Srbima koju ni SFRJ, ni EU, nisu lečili niti leče. Iz nje će se, pre ili kasnije, ponovo izroditi neki veliki sukob na relaciji Beograd – Zagreb. Jer, i pored naše prekomerne trpeljivosti koja često ide do nacionalnog mazohizma, neminovno je da reagujemo kada Hrvati pređu sve granice u ispoljavanju mržnje prema nama. Stvari tako stoje i ne treba se zavaravati da će tzv. kriza u našim međusobnim odnosima proći. Da ponovim: u pitanju je trajno stanje svesti mnogih Hrvata!

(Večernje novosti)

KOMENTARI



3 komentara

  1. Jovo Knin says:

    Važnu ulogu u cijeloj ovoj priči igraju i srpski apatridi u liku pokojnog Srđe Popovića ili zloglasne Nataše Kandić koji su svojim političkim i društvenim djelovanjem išli na ruku hrvatskoj mitologiji, hrvatskoj mitomaniji i hrvatskom šovinizmu.Najveću cijenu razornog djelovanja ovih i drugih srpskih apatrida platili su Srbi iz Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije.Mi koji smo ostatak poklanog naroda tekstove gospodina Dragomira Anđelkovića rado čitamo i iz njih puno naučimo.Veliko vam hvala gospodine Anđelkoviću.

  2. Fred says:

    Sranje od tekta.

  3. Jovo Knin says:

    Mirno u Srbiji žive i djeluju hrvatski lobisti poput Sonje Biserko koja brutalno napada državu Srbiju i srpske nacionalne interese. Mirno živi, odlično je uhljebljena, ima love i niti jedan Srbin je nije ni grublje pogledao, a kamoli udario. Volio bih vidjeti da u Zagrebu djeluje jedna takva srpska lobistica koja bi na isti način kao što Sonja Biserko napada Srbe i Srbiju napadala Hrvate i Hrvatsku. Bila bi kamenovana istog trenutka kad bi izašla na ulicu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *