ИДЕМО ДА ВИДИМО!

IDEMO DA VIDIMO!

27 marta 2017

Slobodan Turlakov 345

Piše: Slobodan Turlakov

Neverovatno koliko neće da se shvati da rezultati ovih predsedničkih izbori nemaju nikakve veze sa izvršnom vlasti. Sem u vojsci, kojoj je predsednik vrhovni komandant.

Postojećim Ustavom je precizno i detaljno definisan položaj predsednika Republike sa svim njegovim obavezama i pravima..

Međutim, za postojeću kampanju kao da je ta funkcija ostala  nedorečena, te svi kandidati pričaju o nekakvom  „svom programu“ koji će oni sprovesti i izvući Srbiju iz postojeće krize.

A najneverovatnije je to, što Vučić koji je prigrabio svu vlast u zemlji,  napušta vladu (da li po svojoj odluci?) i ide ka  jednoj reprezentativnoj funkciji, bez ikakve šanse u izvršnoj vlasti.

No, kad su pitali Vučića, ako bude izabran za predsednika Republike,   kakav će odnos imati  prema vladi, odgovorio je:

„Kao predsednik bih kontrolisao vladu, ali je i pomagao“.

To „dvojstvo“ Ustavom nije predviđeno, ali on će ga sigurno sprovoditi, i time umanjiti  značaj premijera, odn. premijer može biti samo onaj koji bi njemu odgovarao i njemu bio odgovoran!

Međutim, u nedavnom intervjuu ministarka Brnabićeva, rekla je da  Vučićev naslednik u vladi,  sigurno neće biti  premijer „proforma“!

Čime je Dačića, koji na sve moguće načine i krajnje neukusno, Vučića nameće za pobednika već u prvom krugu, preteći svojim socijalistima po unutrašnjosti, da ne glasaju slučajno za Jeremića, sigurno dovela do očajanja.

Uopšte, svakojaka se čudesa spremaju, koja su daleko od stabilnosti i mira, koje Vučić neprestano propagira, vezujući ih za sebe i svoje ime.

Vučić se ovih godina na vlasti, toliko ispričao, toliko izobećavao  i još koliko pretio onima koji navodno hoće da vrate Srbiju u pljačkašku prošlost, ne znajući više šta da kaže i obeća, jer je očigledno da svi ti prošli pljačkaši lepo i bezbedno žive, neki čak imajući i državno obezbeđenje. Dakle, njegovo.

Retko je naći čoveka a kamoli državnika koji živi  sa toliko protivrečnosti, i u isti mah proglašavajući ih svojim epohalnim uspehom,  kakav njegova država nikad nije imala.

Naravno i dabome, on sve to ne bi mogao da čini, kad bi  oni koji zajedno sa njim vladaju, bili  koliko- toliko odgovorni za posao koji rade, ako uopšte rade. Odista, zar je jednom javno napadao te i takve neradnike, zaboravljajući, pri tom, da ih je on odabrao i postavio na te odgovorne funkcije, čak i sa većom platom, no što je njegova!

U ovoj zemlji ne postoji sistem sa državnim institucijama, koje su aktom osnivanja deo tog sistema, koji im nalaže rad.

Ne! Za tako nešto ne postoji mogućnost.

Sve je od danas do sutra,  kada će biti osnovana neka nova institucija da bi se u nju ugurali provereni partijski kadrovi!

U vreme Tadića postojale su dve vlade, jedna formalna (Cvetković) i druga  koja je imala svu vlast (Tadićev lični kabinet, na čelu sa Mikijem Rakićem).

Kad je on pao, Toma i Vučić su popeli Dačića na mesto premijera, a dejstvitelni je bio Vučić, koji je to i formalno postao dve godine kasnije.

I šta će sad biti?

I da li će uopšte nešto biti, sem što je Toma otpao i Vučić ostao sam.

Nema sumnje  on hoće da bude i premijer i predsednik, dakle  jedini.

Traži se „formula“ da se to „jedinstvo“ ostvari, mada Vučić najavljuje da će aprila i maja meseca tražiti – premijera.

A ko će za to vreme biti premijer, nepostojeće vlade?

Glavno je da je Srbija na – pravom putu.

***

Današnji dan (24.mart) obeležava 18 godina početka NATO bombardovanja na Srbiju, koje je trajalo 78 dana, za koje je vreme mnogo toga bitnog  za postojanje jedne zemlje uništeno, uz 2.500 ubijenih  civila, dece i odraslih.

Za taj zločin, u kom je neposredno učestvovalo 19 zemalja, Srbija nikad nije našla za shodno da podnese tužbu protiv onih koji su ga odobrili, mimo Saveza Bezbednosti UN, što je obavezno, već je  sa ovom poslednjom Vladom  na čelu sa Vučićem i Dačićem, sklapala razne sporazume sa NATO paktom, čak se  u našem starom Generalštabu  nalazi  komanda neke jedinice NATO pakta, sa svim privilegijama koje imaju  u zemljama članicama.

(Vučić: „Ne stidim se sporazuma – Ippap – sa NATO paktom“,  Dačić:  „Bombardovanje nije prepreka partnerskim  odnosima sa NATO. Budućnost Srbije je u NATO paktu“)

Današnji dan, 24, mart, kada je pre 18 godina otpočeo taj zločin, Vučić je kao premijer, obeležio rečima: „na današnji dan počela je najbrutalnija agresija u istoriji ljudske civilizacije, užasan pohod najveće vojne alijanse svih vremena, na malu, ali celim svojim postojanjem,  veliku zemlju. Hteli su da nas unište, ali smo mi sačuvali ponos i dostojanstvo  srpskog srca , i jedna mala zemlja ostala je nepokorena.“

Daj Bože, da je tako, ali drugačiji su vidici.

Uostalom i reči, u drugoj prilici, izrečene: „Učinićemo ono što bude evropska odluka!“

„Srbija neće tražiti  da bude deo alijanse, koja je razorila našu zemlju i ubijala našu decu. Niti će biti  deo  neke druge alijanse“

Da svoje bešćašće dokaže na najbestijalniji način, Vučić je pozvao   nekadašnjeg nemačkog premijera, iz vremena bombardovanja, Gerharda Šredera da dođe i govori  (da ga podrži!) na poslednjem zboru njegove stranke pred izbore, u Areni, tog istog užasavajućeg dana, 24.marta, što je ovaj besramno, na nemački način i učinio, i rečima „Vučić  je povećao ugled Srbije u svetu“.

Na tom zboru pored obaveznog Vučića, govorili su i Toma Nikolić i Dačić, i laskavim i sramnim, po sebe, rečima podržali Vučića, nadajući se da će tako zaraditi neku visoku funkciju u njegovoj pobedničkoj vlasti. Govorio je i Peter Sijarto, mađarski ministar inostranih dela,  koji je rekao da je Vučićev izbor i u interesu Mađarske, tj, „da Srbija bude jaka kao što je Mađarska jaka „.

Tako tanki, beznačajni i prazni ljudi nisu nikad bili srpska nada.

A, eto, sada narod tako hoće.

Teže je zamisliti narod, nego njih, koji hoće vlast.

Prosto je neverovatno kako su se ispeli na tron, odakle se rasipaju svakojakim koještarijama, bez ikakvog stvarnog osnova. Ali ne prezajući  od njih, koji im produžavaju politički život, kao da je 2. april negde u večnosti, a ne za neki dan.

Međutim, odluka je već donesena, tamo gde je i ranijih godina donošena.

Peti oktobar je fatum.

Kad se samo pomisli da se iz njega ispilio i jedan lažni socijalista,  Ivan, zvani Ivica, Dačić, koji je u nedelju (26.marta) priznao da bi želeo da bude premijer  Dakle, Vučićeva posluga, što je već jednom bio.

Svašta se sprema, a možda i ništa.

P. S.

I tako, kao što je nekad rekao Nikola Krstić,

„IDEMO DA VIDIMO“

šta će da se zbude….

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Lune says:

    Hm,hmm..i,treba da viimo, sta propisuje clan 11 ustva..?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *