ИСПИТИВАЊЕ учесника САРАЈЕВСКОГ АТЕНТАТА!

ISPITIVANJE učesnika SARAJEVSKOG ATENTATA!

20 januara 2017

100-godina-nakon-atentata-u-sarajevu-gavrilo-princip457

PRESLUŠANJE GAVRILA PRINCIPA

(13. oktobra 1914)

Kurinaldi: Smatrate li se krivim?

Princip: Nisam zločinac, jer sam uklonio onoga koji je činio zlo. Mislio sam dobro.

Kurinaldi: Što ste nju usmrtili (misli se vojvotkinju Hohenberg)?

Princip: Nju nijesam htio, nehotice sam je ubio.

Kurinaldi: Ne smatrate li se krivim?

Princip: Ne.

Kurinaldi: Kojeg ste političkog mišljenja?

Princip: Ja sam nacionalista Jugosloven. Moja je težnja ujediniti sve Jugoslovene u kojoj bilo državnoj formi i osloboditi se od Austrije.

Kurinaldi: Kako ste to mislili oživotvoriti?

Princip: Terorom.

Kurinaldi: Što to znači?

Princip: To znači uopće ubijati, ukloniti one koji smetaju ujedinjenju i koji čine zlo. Glavni motiv koji me je potakao na to djelo bila je osveta za sve muke koje podnosi moj narod pod Austrijom.

Kurinaldi: Kakvo je mišljenje vladalo u tom krugu o Austriji?

Princip: Bilo je mišljenje da je Austrija zlo za naš narod, kao što faktički jest, da je treba uništiti.

Kurinaldi: Da li je postojalo u tom krugu mišljenje da bi Bosnu trebalo pripojiti Srbiji?

Princip: Uopće vladalo je mišljenje da bi trebalo da se svi Jugosloveni ujedine, a Srbija kao slobodna jugoslovenska zemlja imala je moralnu dužnost da pomogne – da bude Jugoslovenima ono što je bio Pijemont Italiji.

Kurinaldi: Kažite onda kad ste prvi put saznali da će doći u Sarajevo prestolonasljednik?

Princip: Već u mjesecu martu čitao sam o tom u novinama.

Kurinaldi: Jeste li tada došli na misao da izvedete atentat?

Princip: Jesam.

Kurinaldi: Koje godine ste došli u Beograd?

Princip: 1912. u maju.

Kurinaldi: Jeste li položili odmah ispit?

Princip: Nisam te godine nikako polagao.

Kurinaldi: Jeste li te godine otišli u komite?

Princip: Kad je bio Balkanski rat, onda sam otišao.

Kurinaldi: Kod koga?

Princip: Kod Narodne odbrane.

Kurinaldi: Ko je taj? Kod koje ste osobe išli?

Princip: Bio je neki sekretar, ne sjećam se, koji je upisivao?

Kurinaldi: Je li Vas on primio?

Princip: Primio me je pokojni major Milan Vasić. Onda sam otišao u Prokuplje blizu granice i tu sam se neko vrijeme vježbao u oružju. Kad su opredeljivali one koji će ići preko granice, ja sam se razbolio i mene su škartirali.

Kurinaldi: Onda ste se vratili u Beograd? Kako ste živjeli?

gavrilo princip sudjenje

Princip: Slao mi je otac i brat.

Kurinaldi: Je li znao vaš otac da ćete u komite?

Princip: Ja sam bio samo neko vrijeme u komitama.

Kurinaldi: Poznajete li Tankosića i Ciganovića?

Princip: Poznajem.

Kurinaldi: Je li vam poznato da su obojica slobodni zidari?

Princip: Jednom je Ciganović u kavani Moruna, kada se je razgovaralo o atentatu, kazao da su slobodni zidari te i te godine osudili Franju Ferdinanda na smrt.

Kurinaldi: Ali to je bilo poslije kako ste se odlučili na atentat.

Princip: Jest.

Kurinaldi: Ova okolnost nije uplivisala na vašu odluku?

Princip: Nije. Sam Ciganović je govorio da je slobodni zidar i čudim se da Čabrinoviću nije o tome ništa poznato. Ja na to nijesam obraćao pažnje i nabacio sam da bi se on razgovarao s nekim čovjekom od koga bi mogli dobiti sredstva.

Kurinaldi: Vi nijeste slobodni zidar ili jeste?

Princip: Nijesam slobodni zidar.

Kurinaldi: Znate li da je Čabrinović slobodni zidar?

Princip: Govorio je da će stupiti u tu ložu, ali ne znam da li je stupio.

Kurinaldi: Kako se zvala ta loža?

Princip: Loža slobodnih zidara.

Kurinaldi: Nema li posebnog imena?

Princip: Ne znam.

Kurinaldi: Od odlučne je važnosti da ova okolnost o slobodnim zidarima nije uplivisala na vašu odluku.

Feldbauer: Šta vas je potaklo na to, da četiri dana iza atentata kažete sucu istražitelju da hoćete vidjeti Grabeža i Čabrinovića?

Princip: Ja nijesam htio ništa odati, ali, pošto sam vidio da nevini stradaju i mnogi drugovi koji su se sa mnom slučajno družili, htio sam da seljaci ostanu sakriveni. Zato sam htio da se sastanem sa Grabežom i Čabrinovićem.

Feldbauer: Koliko ima godina Ciganović?

Gavrilo Princip srbin info

Princip: Dvadeset osam.

Feldbauer: Koje ste se godine Vi rodili?

Princip: 13. jula 1894.

Kurinaldi: O tome će se govoriti kada bude proveden dokazni postupak o tome.

Feldbauer: Vi ste u zapisniku rekli da ste opazili da Ciganoviću u tom poduzeću pomaže Vojin Tankosić. Po čemu ste to opazili?

Princip: Jer je on prijateljevao sa Vojom Tankosićem; govorio je da je slobodan zidar, pa sam razumio da su intimni.

Feldbauer: Čabrinović priznaje da su na vas druge osobe uplivisale.

Princip: Na mene niko nije uplivisao.

SASLUŠANJE TRIFKA GRABEŽA

(13. oktobra 1914)

Kurinaldi: Jeste li kriv?

Grabež: Jesam.

Kurinaldi: Čega?

Grabež: Radi atentata.

Kurinaldi: Gdje ste učili?

Grabež: U Beogradu.

Kurinaldi: Zašto ne ovdje?

Grabež: Bio sam relegovan (izbačen) radi šamara profesoru Truhelki u Tuzli.

Kurinaldi: Kad je to bilo?

Grabež: 1912.

Kurinaldi: U kojem razredu?

trifkograbez

Grabež: U petom. Onda sam otišao kući, a odatle sam otišao u Beograd. U Beogradu sam svršio peti i šesti razred… To je bilo oko našeg Uskrsa, po prilici u aprilu. Poslije položenog ispita otišao sam kući u Bosnu. Onda još nije bilo govora o atentatu na prestolonasljednika. Znao sam da sam za atentat sposoban i da ću ga izvršiti, pa koji bio. Govorili smo da će doći Ferdinand i da bi bila dužnost Bosanaca da ga „dočekaju“. Kod kuće sam bio mjesec i po. Međutim bio sam u Sarajevu i čitao u listu „Istina“ da u Bosnu dolazi Ferdinand i da će se održati manevri za kontranapadaj na Srbiju. Tada sam potpuno odlučio da ga treba uništiti.

(Komentar Alfonsa Ludakovića: Eto, da nije bilo novina, da nije čitao novine, kao što su ih čitali Čabrinović i Princip, Grabež ne bi bio atentator. Zbog novina je, dakle, postao saučesnik u ubistvu, novine su krive, nema sumnje, zato što su objavile tačnu informaciju. Da su objavile pogrešnu, ne bi stradao Ferdinand. Zaključak – novine treba da objavljuju samo laži, izmišljotine da bi bio mir i red u državi. Istina je zlo za ljude i državu, laž ih čuva od nevolja i oplemenjuje. Nazdravlje! Ovde se sudilo slobodi štampe, sudilo se ljudskom pravu Srba na informisanje, sudilo se pravu Srba da imaju svoja glasila. Dozvoliš im da imaju novine, oni odmah ubiju prestolonaslednika!)

Kurinaldi: Što ste imali proti njemu?

Grabež: Imao sam proti njemu da je on uopće bio onaj koji je donosio sva zla Bosni, koji je bio zloduh Slavena, čovjek German kakav može da bude protivnik velike ideje Jugoslavena, pa zato takav čovjek treba da bude uništen po mojem i Principovom mišljenju.

Kurinaldi: Na temelju čega ste vi to prosudili?

Grabež: Na temelju onoga što se dogodilo na slovenskom Jugu.

Kurinaldi: A on nije odgovoran za to.

Grabež: Nije ni Potiorek. On je vršio samo ono što se zapovijedalo iz Beča.

Kurinaldi: U Beču su ministri, pa kako možete blagopokojnog prestolonasljednika učiniti odgovornim za ono što se događa u Bosni. On je bio inšpektor vojske i ništa više.

Grabež: Kao takav bio je protivnik Slovenstva.

Kurinaldi: U vojsci ima mnogo Slavena koji se bore za Austriju.

Grabež: Kad se vojnici slavenski bore za austrijsku stvar onda su nesvjesna masa.

Državni odvjetnik: Molim da se to konstatira jer ću ga radi toga progoniti.

Kurinaldi: Vi ste ga smatrali vrlo sposobnim vojskovođom i zato ste ga se bojali u slučaju rata sa Srbijom.

Grabež: Nijesam se bojao. Mene nije rukovodila Srbija nego jedino Bosna. Da sam znao da će biti posljedica Evropski rat, nikad ne bih učestvovao u atentatu.

Kurinaldi: Jeste li mišljenja da treba pripojiti Bosnu i Hercegovinu Srbiji?

Grabež: Jesam.

Kurinaldi: Je li to bio vaš ideal?

Grabež: Jest.

Kurinaldi: Je li to vaš ideal sada?

Grabež: Jest. I to isključivo u onoj formi Karađorđevića, pod imenom jedne Jugoslavije, bila to republika ili federativna republika.

Mlada bosna

(Komentar Zdravka Kovačevića: To je ideja iz „Saveta“ Adama Čartoriskog i „Plana“ Františeka Zaha, koji čini 95 posto „Načertanija“ Ilije Garašanina)

Kurinaldi: Na temelju čega vi prosuđujete da su Jugoslaveni u Austriji tako nesretni?

Grabež: Na temelju iskustva.

Kurinaldi: Kakvo iskustvo imate vi mladić u petom razredu?

Grabež: Boravio sam u Srbiji. Vidio sam ovdje „iznimne mjere“, komesarijat, Veleizdajnički proces protiv Srba u Zagrebu gdje nevini stradavaju.

Kurinaldi: Smatrate li se vi nevinim?

Grabež: Ne smatram se nevinim.

Kurinaldi: Oni drugi imali su iste afere.

Grabež: Afera Pjanić.

Kurinaldi: Vi ste prije kazali da ste vi u Beogradu upoznali ovako težak položaj.

Grabež: Da. Iz srpskih i hrvatskih novina. I hrvatske su novine tim prilikama pisale.

(Komentar Alfonsa Ludakovića: Evo još jednog pokušaja da se novine optuže da su krivac za rat. Da nije bilo novina, da ljudi nisu čitali novine, ne bi bilo rata. Srbi su se i u Srbiji borili za slobodu štampe.)

Kurinaldi: Vi ste kazali u istrazi da se čitavo vrijeme u Beogradu vaspitavao borbeni duh te ste bili pripravni život svoj dati. Jeste li mislili da će to biti od kakve koristi.

Grabež: Ja mislim da se Slavenima, kao narodu ravnopravnom sa ostalim narodima u Monarhiji, moraju dati najelementarnija politička prava.

Kurinaldi: Na primjer?

Grabež: Politička sloboda.

Kurinaldi: Što to znači politička sloboda?

Grabež: Ja nijesam upućen u te stvari.

Kurinaldi: Što onda govorite?

Grabež: Kulturan i slobodni razvoj, škole, sveučilišta, gimnazije.

Kurinaldi: Zar ih nema ovdje?

Grabež: Ima onakve kakve vi hoćete. Zašto ne dozvoljavate autonomnih škola?

Kurinaldi: Ima ih.

Grabež: Svaki kulturni pokret gleda se sa najvećim zaziranjem.

Kurinaldi: Imate crkvene općine koje su potpuno samostalne. U čemu leži potištenost o kojoj govorite.

Grabež: Što pobijate ono što svaki pošten čovjek misli.

Kurinaldi: Ja bih htio da navedete nekoliko fakata.

Grabež: Iznimne mjere, čime smo ih zaslužili? Uništili ste Soko…

Kurinaldi: To nije uništeno!

Grabež: Svako društvo moralo je moliti posebno, a u Srbiji jedna se molba za dva, tri dana riješi.

Kurinaldi: Imate li vjere ili ste ateista?

Grabež: Vjerujem.

gavriloploca

Kurinaldi: Kako možete dovesti vjeru u savez sa uništenjem Božjeg stvora?

Grabež: Vjera ne ide tako daleko.

Kurinaldi: Vaš otac je pop. Kakvo vam je dao vaspitanje?

Grabež: Dao mi je čisto religiozno vaspitanje u okviru Svetog pisma.

Kurinaldi: Kako slušate njegove upute?

Grabež: Kao dijete sam slušao, ali druge stvari utječu na čovjeka kad dođe zajedno s omladinom.

Kurinaldi: U omladine nema vjere?

Grabež: Ima, nacionalne vjere, mnogo.

Kurinaldi: Kažite vi nama ovdje znate li vi šta su to slobodni zidari? Jeste li o tome govorili u Beogradu?

Grabež: Čuo sam o tome, a govorio mi je i Ciganović. Čabrinović mi je govorio da pripada njima, a Ciganović je govorio da i Tankosić pripada njima. Za Ciganovića ne znam.

Kurinaldi: Kakva je svrha njihova?

Grabež: Znam po prilici da imadu vjerske ideale vrlo slobodoumne.

Kurinaldi: Nisu vam pripovjedali Ciganović ili Čabrinović o smrtnoj osudi proti prestolonasljednika?

Grabež: Ne sjećam se.

Kurinaldi: Je li to uplivisalo na vašu odluku, jeste li vi možda slobodni zidar?

Grabež: Ja nisam. Ne pripadam tome društvu.

Kurinaldi: Dakle ta institucija nije dala nalog da izvršite atentat?

Grabež: Nije.

Kurinaldi: Jeste li vi u Sarajevu znali što za Mehmedbašića?

Grabež: Nisam. Znao sam da će biti muslimana, a da je to Mehmedbašić, nisam znao.

Kurinaldi: Jeste li se začudili kad ste čuli da ima i muslimana?

Grabež: Nisam se začudio.

Kurinaldi: Je li vam bilo drago?

Grabež: Jeste.

SASLUŠANJE VASE ČUBRILOVIĆA

(13. X 1914)
Kurinaldi: Koliko vam je godina?

Čubrilović: Sedamnaest.

Kurinaldi: Jeste li kriv?

Čubrilović: Jesam.

Kurinaldi: Čega?

VasoCubrilovic

Čubrilović: Što sam htio ubiti prijestolonašljednika Ferdinanda.

Kurinaldi: I suprugu?

Čubrilović: Nisam suprugu, samo njega.

Kurinaldi: Kako je došlo do toga da dječko od 17 godina može doći do misli da može da počini atentat? Pripovijedajte.

Čubrilović: Gimnaziju sam pohađao u Sarajevu.

Kurinaldi: Jeste li svršili koji razred?

Čubrilović: Jesam šesti.

Kurinaldi: Je li bilo u vašem razredu kakvo društvo?

Čubrilović: Nije nikakvo.

Kurinaldi: Uopće u gimnaziji?

Čubrilović: U gimnaziji revolucionarno nije, a nacionalističko jest.

Kurinaldi: Je li bilo organizovano?

Čubrilović: Jesmo imali odbor, ali nismo radili ništa.

Kurinaldi: Jeste li vi član društva?

Čubrilović: Društvo nije radilo ništa. Više je bilo literarno. Bilo je klerikalnih elemenata i takvih koji su bili protiv narodnog jedinstva, i Srba, pa smo mi morali osnovati svoju organizaciju da širimo svoju ideju.

Kurinaldi: Koju ideju?

Čubrilović: Ja mislim političko i kulturno jedinstvo Srba i Hrvata.

Kurinaldi: Kako ste to mogli postići?

Čubrilović: Tokom događaja.

Kurinaldi: Jeste li htjeli sudjelovati pri spajanju?

Čubrilović: To nismo mogli znati da li ćemo sudjelovati.

Kurinaldi: Zašto ste onda mislili izvesti atentat?

Čubrilović: Što sam smatrao prestoljonašljednika kao neprijatelja Slavena i uopće da je bio predstavnik režima koji je najviše pritiskivao Bosnu i Hercegovinu „iznimnim mjerama“ i svim drugim nevoljama.

Kurinaldi: Kako vi možete „iznimne mjere“ dovoditi u vezu sa prestolonašljednikom? On nije bio poglavar zemlje.

Čubrilović: On je imao najviše uticaja.

Kurinaldi: Ima tu parlament, ministarstvo i drugi faktori, on nije bio vlada.

Čubrilović: On je imao najviše uticaja na političke prilike u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Kurinaldi: Jeste li vi Srbin ili Srbohrvat?

Čubrilović: Ja sam Srbohrvat.

Kurinaldi: Što to znači?

Čubrilović: Znači da se ne priznajem samo Srbinom i da ne moram raditi samo za Srbiju, nego i za Hrvatsku.

Kurinaldi: Jeste li vi nacionalista?

Čubrilović: Jesam.

Kurinaldi: Šta znači to?

Čubrilović: Znači da se mora boriti da dođe njegov narod na onaj stepen na kom su i drugi narodi.

Kurinaldi: U istrazi ste drugačije kazali.

Čubrilović: Ja sam kazao da nacionalista mora i kulturno i politički nastojati da podigne narod.

Kurinaldi: Vi ste kazali: „Ja sam nacionalista koji je za ujedinjenje svih Jugoslavena. Cilj je da se slože svi u jednu državu“.

(Komentar Alfonsa Ludakovića: To je bio cilj i Vase U. Jovanovića koji je saopštio u besedi prilikom osnivanja lože „Ujedinjenje“, 23. februara 1909, koja je bila u sastavu Velikog Orijenta Francuske)

mladabosnavesanje

Čubrilović: To je politički.

Kurinaldi: Ja pitam, dakle, politički.

Čubrilović: Ja sam kazao.

Kurinaldi: Odgovara li to vašem mišljenju?

Čubrilović: Odgovara.

Kurinaldi: To je cilj vašega društva?

Čubrilović: U našem društvu nismo razgovarali o tome. Naš program nije pročitan. To je moje vlastito mišljenje, a ja ne znam kako je kod drugih.

Kurinaldi: Vi ste kazali za društvo?

Čubrilović: To je moje vlastito mišljenje.

Kurinaldi: Kako mislite u vjerskom pogledu? Jeste li vi ateista, ili vjerujete u Boga?

Čubrilović: U neku vjeru moram vjerovati.

Kurinaldi: Dakle, koju vjeru imate?

Čubrilović: Ja vjerujem sve.

Kurinaldi: Jedan koji je pobožan čovjek ne bi nikad došao dotle da usmrti koju osobu, jer zna da je zapovijed: „Ne ubij!“

Čubrilović: A zašto milioni ginu na evropskim bojištima. Ja mogu žaliti prijestolonašljednika kao čovjeka, ali kao austrijskog prijestolonašljednika ne mogu. Ja mogu žaliti milione naših seljaka.

Zistler: Vi ste kazali jedanput da ste Srbohrvat, drugi put kažete da ste Jugoslaven. Što je to Srbohrvat, a što je to Jugoslaven? Što si predstavljate pod tim? Vi razvijate neke teorije, a možete li razumijeti što govorite?

Čubrilović: Srbohrvat, mi smo jedan narod kad jednim jezikom govorimo.

Zistler: Vi ste govorili da je to kulturno i političko jedinstvo. Što si zamišljate pod političkim jedinstvom?

Čubrilović: Političko jedinstvo može biti ujedinjenje svih Jugoslavena.

Zistler: Ako ste Srbohrvat, onda ne može biti ujedinjenja sviju Jugoslavena. Ja vidim da govorite o teorijama koje si ne možete tumačiti. Govorite o Jugoslaviji. Kad su vas pitali što je nacionalizam, vi ste kazali da se slože Srbi, Hrvati, Bugari i Slovenci u jednu državu, pa bila ona Austrija ili izvan. Kako zamišljate sve ove nacije da će u Austriju, a koje su izvan Austrije?

Čubrilović: Meni je svejedno da li bi Bosna bila pod Austrijom ili pod Srbijom. Glavno je da je narodu dobro.

(Komentar Alfonsa Ludakovića: Gospodina Zistlera je baš žuljala Jugoslavija, ona je za njega bila noćna mora, zato insistira na njoj a ne na „Velikoj Srbiji“. Načertanije, Načertanije, sudi se Načertaniju i onima, pre svega Francuskoj i Engleskoj, koji su ga podržavali!)

Zistler: Kad ste vršili atentat, je li vam bilo pred očima da se Bosna i Hercegovina otrgne od Austrije?

Čubrilović: Na to nisam mislio.

Zistler: Jeste li se bavili politikom?

Čubrilović: Čitao sam novine.

(Komentar Zdravka Kovačevića: Opet novine. Za njih su novine, sve, sinonim politike, izvor znanja i života.)

Zistler: Odakle ste crpili politički odgoj, samo iz novina? Poznajete li ustrojstvo Austro-Ugarske Monarhije?

Čubrilović: Poznajem.

Zistler: Recite samo temelj uređenja Austro-Ugarske Monarhije?

mladabosna000

Čubrilović: Mogu kazati to, da u Austro-Ugarskoj Monarhiji vladaju Nijemci i Mađari, a Slaveni da se pritišću.

(Komentar Alfonsa Ludakovića: Slovene su smatrali nižom rasom. Da li se to promenilo?)

Roman „Masoni i sarajevski atentat“ možete naručiti u većim beogradskim knjižarama ili kod izdavača Čigoja Štampa:
T:+381 11 26 27 238 // 30 32 414; M:+381 65 288 54 28
E: office@cigoja.com; W:http://www.chigoja.co.rs

KOMENTARI



2 komentara

  1. sima mraovic says:

    Za transkript sa sudjenja Gavrilu Principu i drugovima u Sarajevu 1914.godine, oblikovan u formi dokumentarne pozorisne drame: GAVRILO PRICIP, izdanje u Beogradu 2015, obratite se autoru Simi Mraovicu na e-mail: zsfmraovic@yahoo.fr.

  2. Jovan says:

    GAVRILO PRINSIP je dao svoj zivot za SLOBODU i najveci borac prorotiv KOLONIJALIZMA u svetu! Zalosno sto posle skoro sto godina olos sa srpskim imenima 2000-te pomaze okupatoru da Srbija ponovo bude KOLONIJA. I nebitno. je sudjenje -transkript o ubistvo GAVRILA PRINCIPA.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *