Istina

Istina

3 maja 2013

121139_zarko-markovic-1_ifPiše: Žarko Marković

Dobro reče u petak jedan kolega, na neformalnom novinarskom druženju povodom Svetskog dana slobode medija, da je došlo krajnje vreme da mediji u ovoj zemlji prestanu da daju ogromnu pažnju događajima koji se tiču proteklog građanskog rata u BiH. I zaista, da li je normalno da naslovne strane u štampi i udarne minute dnevnika i dalje zauzimaju izveštaji iz Dobrovoljačke, Srebrenice, Tuzle, Kravica i drugih stratišta u vremenu kada su deca rođena na početku sukoba uveliko punoletna, a oni koji su na svet došli krajem rata pune 18 godina?

Ako bi se svi u ovoj zemlji okrenuli ka budućnosti, ne bi bilo normalno. Ipak, realno stanje stvari govori da će se o tome pričati još mnogo godina, a verovatno i decenija. Mediji u ovoj zemlji ne mogu da iskoče iz okvira ukupnog društvenog ambijenta. Okovani entitetskim lancima i natovareni nacionalnim samarima, novinari se lako uklapaju u izopačenu realnost u čijem stvaranju igraju važnu ulogu, ali samo kao sredstvo, a nikako kao kreatori.

Oni koji tu stvarnost kreiraju su (još) nedodirljivi. Među njihovim nametnutim obrascima ponašanja mediji traže svoju poziciju da bi kako-tako opstali. A o tome kakvo su nam društvo iskreirali ti nedodirljivi dovoljno govori činjenica da 80 odsto građana ove zemlje najviše veruje – medijima, dok su ti kreatori, u anketi nazvani političarima, na začelju.

I dok god je tako, svaki 11. juli ili 3. maj će biti na naslovnici i u prvim minutama dnevnika. Ako smo mi u Banjaluci juče pomenuli, samo u načelu, mogućnost da smanjimo obim izveštavanja sa takvih događaja, nije sigurno da isto tako razmišljaju kolege iz Sarajeva. Prošlogodišnji Pašovićev cirkus sa „sarajevskom crvenom linijom“ ili svaki srebrenički juli i način na koji se ti događaji obrađuju u federalnim medijima govore da nema prevelike šanse da se, po tom pitanju, uskoro nešto promeni.

Zbog toga i mediji iz Srpske treba kategorički jasno i maksimalno opširno da izveštavaju iz Dobrovoljačke ulice, bez trunke ograde ili prećutkivanja, prenoseći pravu sliku. A ona je svake godine takva da pokazuje da za razne samozvane heroje, kao što su nekakvi Topić i Švrakić, rat još nije završen. A i bez njih, policijski kordoni koji čuvaju onu šaku Srba koji se „drznu“ da tog trećeg maja prošetaju sadašnjom ulicom Hamdije Kreševljakovića klasičan su primer kakva „multietničnost“ i „otvorenost“ vladaju u glavnom gradu ove zemlje.

Zato, sve dok prava istina o tim događajima ne postane pravosnažna, na njima treba insistirati. A kad smo već kod istine, početak ovog maja pokazao je da u BiH ima mnogo više od tri zvanične istine, jer očigledno među samim Bošnjacima postoje dve ili tri podverzije istina, pa tako sarajevski zvaničnici i mediji više ne mogu da se dogovore da li je Sarajevo pre 21 godinu odbranjeno, zauzeto ili opsednuto. E zbog takvih stvari odgovor na pitanje iz prvog pasusa ovog teksta mora da bude negativan.

(Pressrs.ba – Banja Luka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *