Istinska cena „evrointegracija“

Istinska cena „evrointegracija“

12 децембра 2013

iskenderovPiše: Petar Iskenderov

U pozadini zaoštravanja spoljnopolitičke situacije u Ukrajini i diskusije o perspektivama daljih odnosa Kijeva sa Briselom, ništa manje nisu indikativni i poučni događaji koji se odigravaju u drugim zemljama Istočne Evrope za sve one koji bi želeli da pristupe Evropskoj Uniji. Pozadina je ista za sve: pritisak zapadnih institucija opterećen konkretnim ekonomskim gubicima za države i finansijskim troškovima za njihove građane. Mađarska i Rumuniji mogu poslužiti kao najočigledniji primer.

Među zidinama parlamenta Rumunije ovih dana su vođene nimalo šaljive diskusije povodom prihvatanja “antikriznog” budžeta za 2014. godinu. U konačnom zbiru, “za” je glasalo 246 poslanika, 49 je bilo “protiv”, 7 uzdržanih, a 1 poslanik opozicije je bojkotovao glasanje.

Međutim, podrška glavnom finansijskom dokumentu vladajuće većine levog centra, uopšte nije približila Rumuniju usvajanju budžeta. “Ja neću potpisati taj dokument” – zaranije je obećao Predsednik Trajan Basesku. A u tom slučaju strankama predstoji ili složena procedura o novim pregovorima i usaglašavanju ili – rapuštanje parlamenta i vanredni parlamentarni izbori opterećeni unutarpolitičkom destabilizacijom.

Šta je na kraju godine prouzrokovalo ozbiljno političko neslaganje dve grane vlasti u Rumuniji? Ma koliko to paradoksalno zvučalo – to su antikrizne preporuke EU i MMF-a, koje su naizgled trebale da dopinesu poboljšanju socijalno-ekonomskih uslova. Ili još konkretnije, da se kao ključna stavka državnog budžeta registruje povećanje poreza za gorivo – koje je “preporučio” (čitaj – naredio) MMF. Premijer Viktor Ponta – poznat po svojim prozapadnim simpatijama – zdušno je podržao ovaj zahtev. Šef vlade je uveren da će porez na gorivo omogućiti “povećanje penzija, povećanje minimalaca, kao i da će kanalisati dodatne subvencije u poljoprivredi” – kako je izjavio pred poslanicima. Međutim, predsednik Basesku i mnogi nezavisni stručnjaci nisu skloni da dele premijerov optimizam. Po mišljenju šefa države, gorenavedni porez ne samo da neće pomoći rešavanju socijalnih problema u državi, nego će rumunskoj privredi naneti novi udar: “pokretanje inflatornog zamajca i blokiranje perspektiva za rast privrede Rumunije”.

Sam MMF se još nije mešao u situaciju. Međutim, iz sedišta Fonda već je stavljeno do znanja da bi svaki pokušaj menjanja usaglašenih parametara budžetne politike dogovorenih sa ovom institucijom, uticao da izveštaj Upravnom savetu MMF-a bude po Bukurešt negativan. A to za Rumuniju sa svoje strane znači, zamrzavanje procedure za dobijanje paketnog kredita od 4 milijarde. “Menadžment prati razvoj događaja i očekuje odluku vlasti o tome da li će oni modifikovati politiku” – ranije usaglašenu sa MMF – kaže se u ekspresno za javnost sročenom saopštenju Fonda.

Lukavstvo se ogleda u tome da su sporazumom vlade Rumunije sa MMF i EU iz jula tekuće godine, sredstva trebala da odu na “formiranje kreditne linije” koju Bukurešt treba da koristi samo u “kriznim okolnostima”. Drugim rečima, ne radi se o “pumpanju” nacionalne ekonomije novcem, nego o stvaranju “bezbednosnog jastuka” pod kontrolom nacionalne vlade. Sličan plan je razradila i vlada susedne Mađarske.

Međutim, upravo stvaranje antikriznog fonda potčinjenog vladi, izaziva ozbiljno nezadovoljstvo rukovodstva EU i MMF-a, koje u odnosu na Istočnu Evropu sprovode koordiniranu politiku. Obe organizacije već ranije su stavile na znanje Budimpešti da može da zaboravi na dobijanje ove tranše, ukoliko ne bude u potpunosti sledila zahteve kreditora. A sada je MMF otvoreno pripretio i Rumuniji.

Računica je jednostavna: obezbeđenje pune saglasnosti Bukurešta, Budimpešte i drugih istočnoevropskih metropola na teške budžetne uslove, a potom, već kao posledica, narastanje socijalno-ekonomskih problema i obraćanje Zapadu za novim kreditima. A u rezultatu svega – obezbeđenje potpune kontrole EU i MMF-a nad nacionalnim privredama i politikom.

Sličan zahtev EU izazvao je “izigravanje” potpisivanja sporazuma o pridruživanju i slobodnoj zoni trgovine sa Ukrajinom – traženjem od Kijeva da oslobodi tržište za robu iz EU, pri tom ne predviđajući i ne plaćajući nikakve mehanizme zaštite za privredu Ukrajine.

A u slučaju kad se pokaže neefikasnim pritisak sa nametanjem odgovarajućih trgovačko-ekonomskih modela – tada se pušta u pogon dobro poznati scenario “obojenih revolucija”. Međutim, njihovi incijatori na sve načine zaobilaze pitanje o tome, šta zapravo u socijalno-ekonomskom i političkom planu današnja EU može ponuditi svojim istočnoevropskim partnerima – i šta će tražiti zauzvrat. A to predstavlja ključno pitanje za razumevanje ove situacije. Kao što pokazuje iskustvo istočnoevropskih zemalja, ubrzana integracija u EU ne samo da znači gubljenje znatnog dela nacionalnog suvereniteta u različitim oblastima, nego i vodi do stavljanja celokupne socijalno-ekonomske i fiskalne politike pod kontrolu međunarodnih finansijskih institucija. Upravo to čeka i Ukrajinu i Srbiju, u slučaju ubrzanog sprovođenja integracionih modela koje im pojačno predlaže Brisel.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u