ITALIJANSKI NOVINAR: Putin zna da će uspeti samo ako razdvoji Evropu od Amerike

ITALIJANSKI NOVINAR: Putin zna da će uspeti samo ako razdvoji Evropu od Amerike

13 jula 2014

KJEZA1Dosta često moram da objašnjavam da nisam mnogo srećan što sam novinar. Danas je ta profesija suviše diskreditovana.

Kada mi mladi momci kažu da žele da budu novinari, ja im objašnjavam da će to s ljudske strane biti veoma teško. Danas se može uspeti pod jednim uslovom – potrebno je lagati.

Odavno istražujem krizne pojave, mnogi kažu da sam katastrofičar, previše pesimističan, ali ja saopštavam ono što vidim. Mnoge kolege vide to isto i ne govore ništa, iz različitih razloga. Ljudi se čude zašto mnogo toga ne znaju o problemima današnjice, odgovor je očigledan – zato što je novinarstvo prestalo da bude pošteno, prestalo je čak i da se trudi da bude pošteno.

Jasno je da potpuna objektivnost ne postoji, to je iluzija, ali se sistem serviranja informacija iz temelja promenio. Na primer, javnost na Zapadu uopšte nije upoznata sa događajima u Ukrajini. U neznanju su čak i italijanski političari, o običnim ljudima da i ne govorimo.

Zapadni mediji prenose informacije u iskrivljenom obliku ili potpuno prećutkuju činjenice: po njihovom tumačenju, Rusija je voljom diktatora Putina okupirala celu Ukrajinu, koja želi da bude slobodna i nezavisna država, želi da bude članica Evropske unije.

Veoma me zabrinjava nizak intelektualni nivo državnih rukovodilaca. Mnogo puta sam svojim očima video da oni koji donose najvažnije odluke ne znaju, ne razumeju o čemu se radi. Danas svi koji dolaze na vlast imaju veoma sužen vidokrug, oni razmišljaju i deluju u kratkoročnoj istorijskoj perspektivi – to je pogrešno. Ne može se reći da je to samo njihova krivica.

Ne, sam politički sistem je doveo do takvog izopačenja. Život se previše ubrzao, ljudi ne mogu da ga sustignu, oni nisu u stanju da svare toliku količinu informacija u tako kratkom roku. Ja sam to na svojoj koži osetio kao poslanik u Evropskom parlamentu, kada prosto nemaš vremena da proučiš neki važan problem.

Ranije su političari pisali knjige, a danas ih samo objavljuju pod svojim imenom, ne ulažući nikakav intelektualni napor.

A sad – o Ukrajini. Tokom godina nezavisnosti Ukrajinom su rukovodila četiri predsednika, svi oni su delovali van elementarnog shvatanja socijalnih obaveza prema svojim građanima. To su bili neodgovorni ljudi.

Leonid Kravčuk je potpisao dokument o raspadu ogromne zemlje bez ikakve predstave o tome šta da radi dalje.

Izgleda da oni koji su se okupili u Bjeloveškoj šumi (objavili da SSSR više ne postoji) uopšte nisu razmišljali o budućnosti u tom trenutku. Pogledajte, Jeljcin je posle raspada SSSR jednostavno rasprodao Rusiju – to je očigledno.

Njegove ukrajinske kolege – Kravčuk, Kučma, Juščenko – nisu ništa bolji, oni nisu bili samostalni igrači, oni nisu imali mogućnost da donose odluke, samo su izvršavali instrukcije iz inostranstva, oni su obični plaćenici. Ukrajina je odavno bila u rukama SAD. Ali, taj poročni sistem se može srušiti, potrebna je sveža krv – mladi ljudi koji se neće plašiti da rizikuju.

To što nemaju iskustva je dobro, zato što je celo iskustvo političara starog formata negativno. Da, oni će grešiti, ali neće izdati zemlju. Kriza se produbljuje i otvara ogromne, globalne probleme koji će i formirati nove lidere. Globalna kriza će dovesti u pitanje sve prethodne norme i pravila življenja.

Ideje dvadesetog veka nam neće pomoći da se s tim izborimo. U novom veku će biti drugačiji sistem kriznih pojava, a novi ljudi će u svakom slučaju biti sposobniji da ih rešavaju. U Italija postoji partija „Pet zvezda“, koju je ne tako davno osnovao popularni komičar Bepe Grilo.

On je pre ostalih italijanskih političara shvatio da se kriza produbljuje i prvi je pokrenuo masovnu javnu diskusiju, podigavši celu armiju mladih ljudi. Danas ta partija u italijanskom parlamentu ima 173 poslanika i senatora, a manjak iskustva im nije smetao da se pozabave svojom delatnošću, veoma brzo su se snašli.

Obnova je neizbežna, pre ili kasnije će se svejedno dogoditi. Opšta ljudska degradacija se događa u celom svetu, i taj proces nije počeo juče. Postoji neverovatno interesantan dokument „Memorandum Pauela“ (The Powell Memo), nazvan po jednom bankaru koji ga je formulisao sedamdesetih godina prošlog veka.

Tadašnji period je bio ključni momenat, upravo tada se u istoriji čovečanstva – posle naftne krize, nakon Niksonove odluke da ukine Zlatni standard – dogodio ključni obrt, počela je epoha neoliberalizma.

U suštini, oni – globalne elite – svetska kapitalistička vrhuška: bankari, vlasnici transnacionalnih korporacija, osnivači Saveznih rezervi SAD, ljudi koji kontrolišu Evropsku centralnu banku i Banku Engleske – rešili su da blokiraju nastajanje novih ideja putem uspostavljanja čvrste kontrole nad svim medijima, univerziotetima, svim mestima gde se formiraju novi kadrovi. Ključni rezultat je – sveopšte smanjenje intelektualnog nivoa ljudi.

Trenutna generacija, pa i mi sami smo postali mnogo slabiji (u svim aspektima) nego onda kada su oni izvršili revoluciju masovne svesti. Međutim, u trenucima krize tog modela življenja pojavljuje se mogućnost da se proces pada zaustavi i okrene u pravcu razvoja.

Kroz dve-tri godine će biti jasno šta su to učinili u Ukrajini, svet će obavezno saznati šta se zaista dogodilo u Odesi. Državni prevrat u Ukrajini je samo još jedna karika u velikom lancu događaja koji su determinisani veoma brzim razvojem svetske finansijske krize – kraha kapitalističkog modela.

Globalne elite su shvatile da sve visi o koncu i da može uskoro da se sruši, da je s društvom izobilja završeno i da se svet približio društvu deficita, u kojem je demokratija nemoguća. Njima je potrebno da pretvore vlast od demokratske i potrošačke u autoritarnu i redistributivnu, zato što će resursa uskoro biti nedovoljno. SAD, koje se nalaze na ivici bankrota, predstavljaju glavnog izvršioca tog plana.

Te elite pripremaju veliki konflikt. Sve što se sada događa u Ukrajini je priprema za Treći svetski rat. Njihov glavni cilj je Rusija, zato što je to najbogatija zemlja na svetu, najveći istorijski neprijatelj. Posle Rusije kapitalistička vrhuška će preći na Kinu.

Ukraina je samo instrument! To je Ahilova peta Rusije.

Ovaj put su prešli sve zamislive granice. Da bi proglasili Putina za diktatora, morali su da ga diskredituju, da ga stave u težak položaj, a za to su korišćene krajnje mere – nacizam.

Sećam se reči Brehta koje je napisao 1938. godine – „Kada se demokratija pretvori u fašizam, imaće lice Amerike“. I sve se to događa pred našim očima, Amerika otvoreno koristi nacizam. Svi znaju da su oni potrošili nekoliko milijardi dolara na „novu budućnost Ukrajine, koju ona zaslužuje“ – predivna fraza Viktorije Nuland, ali su oni sami postali fašisti.

Kada senator Mekejn ide na „evromajdan“ i otvoreno podržava nacističke rukovodioce Ukrajine, on – veoma uticajan čovek, kandidat za predsednika SAD – priznaje da je sam nacista. S Džonom Kerijem je ista priča. Rukovodstvo SAD je otvoreno saopštilo svetu da je prijatelj nacista. U Ukrajini vidimo kraj zapadne demokratije.

Zapad, kao mesto gde su se nekad poštovala ljudska prava, gde se poštovalo pravo izbora, načela podele vlasti, prestao je da postoji. Prošlo je tri tri meseca od tragedije u Domu sindikata u Odesi, a Evropa se već nalazi u teškom položaju, ona je pomagali i na sve načine i podržavala kaznenu ekspediciju.

Ali… jedno pojašnjenje: to uopšte nije bila cela Evropa, već Nemačka u liku gospođe Merkel i ministra spoljnih poslova Štajnmajera, ali je tamo bilo i mnogo onih koji se nisu slagali, naročito među proizvođačima. Zatim, to su bile Poljska i baltičke republike. Ostatak Evrope nije podržavao prevrat u Kijevu i osuđivao je kaznene akcije novih takozvanih vlasti.

U danima pripreme operacije na Majdanu, a zatim i tokom pripreme viljnuskih dokumenata, s Italijom, Španijom, Grčkom i Portugalom se niko nije konsultovao. Te odluke su donete u briselskoj kuhinji pod vođstvom SAD. Majdan je dvostruki udar na Rusiju i Evropu. Zašto je Obama dva puta u dva meseca posetio Evropu? To je slučaj bez presedana. Ranije je putovao najviše jednom godišnje.

On je stavio do znanja – odustanite od ruskog gasa. Sada ćemo vas mi snabdevati našim gasom iz škriljaca. To jest, sada Evropa za dobro Amerike treba sve da plati: dug Ukrajine; ozbiljno povećanje cene energije i ostalo. A za Rusiju to znači gubitke veće od 100 milijardi dolara. Eto kakva je interesantna kombinacija zamišljena.

Međutim, zbog takve žurbe napravili su nekoliko ozbiljnih grešaka. Takva snažna i otvorena rusofobija doprinela je preporodu ruskog duha. Prvi put posle dvadeset i više godina, ruski narod je postao svestan sebe. To buđenje je počelo od Krima. Pre toga nije bilo ničega, Rusi u Ukrajini su ćutali, oni su čak i u Rusiji ćutali, a sada su se probudili.

Oni su hteli da oslabe Putina, a on je, naprotiv, izašao iz te igre još jači. Naravno, oni još uvek mogu veoma ozbiljno da utiču na situaciju u Rusiji, imaju za to potrebne instrumente. Jer, Rusija je kapitalistička zemlja, svih ovih godina sam Putin je vodio zemlju u susret Zapadu. Kada vidim podatke da pola Gazproma i Rosnjefti pripada Amerikancima i drugim stranim investitorima, naravno da oni mogu da igraju na tu kartu.

Smatram da Rusija može da se odbrani, ali biće teško. Za to se treba odlučiti, treba se odlučiti za kardinalne promene. Postoje velike države koje su još uvek u potpunosti u stanju da se ne potčine američkim interesima: Kina i Rusija.

Rusija ima nuklearno oružje, tehnologije koje su sposobne da odgovore na njihove tehnologije. Postoje i drugi giganti: Indija, Iran, zemlje Latinske Amerike.

Putin je shvatio da je pomirenje sa Zapadom nemoguće i počeo je da menja svoj tim. Slab odgovor Rusije posledica je toga što još ne postoji odgovarajuće okruženje, ono je još uvek nedovoljno formirano.

Same Putinove ideje su negde na pola puta, ja mislim. Postoje momenti kada on daje povod da se pomisli da je razumeo težinu cele situacije. On je vukao odlične poteze kada je shvatio da se interesi Evrope i Amerike ne podudaraju i odmah je pokušao da odigra na tu kartu.

On razume da Rusija trenutno ne može sama da zaustavi SAD. To će uspeti samo ukoliko uspe da razdvoji Evropljane i Amerikance, da stvori svoj strateški savez između Evrope i Rusije.

Protiv zla se treba boriti zajednički, privlačiti partnere na svoju stranu pomoću novih ideja.

(Đulijeto Kjeza, italijanski političar i novinar)

(Fakti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *