ИЗБОРИ У ИТАЛИЈИ! Велики повратак БЕРЛУСКОНИЈА!?

IZBORI U ITALIJI! Veliki povratak BERLUSKONIJA!?

3 marta 2018

Bio je to možda najčudnovatiji nastup u kampanji. Kasno uveče na TV stanici sa nacionalnom frekvencijom, pojavio se stari čovek sa izgledom kao da je upravo iskoračio iz voštanog muzeja Madam Tiso, a njegovu sličnost sa balsamovanim Mao Cetungom je bilo teško ne primetiti. Pročitao je ličnu izjavu sa lista papira. Voditelj koji je posvećeno stajao do njega bio je jedva nešto mlađi.

Starac je ceremonijalno objavio naslov: ,,Posvećenost Italijanima“, nakon čega je usledilo 90 sekundi pompeznog hvalisanja. Potom je usledio zavet: ,,Nakon sigurne pobede stranaka desnog centra na izborima 4. marta, stvoriću radna mesta zajedno sa premijerom. Moj cilj je da spustim nezaposlenost ispod proseka EU tokom mandata. U potpisu: Silvio Berluskoni“.

Stopa nezaposlenosti u EU je 7,3 odsto, dok je u Italiji 10,8 odsto. Ali Berluskoni je zračio samouverenošću. Na kraju krajeva, ponovio jedan od njegovih najgenijalnijih poteza: sedamnaest godina ranije, za tim istim stolom, u prisustvu tog istog voditelja, predstavio je svoju vreću punu obećanja nazvanu ,,Ugovor sa Italijanima“. Groteskni dil sa narodom koji je emitovan preko TV-a značajno je doprineo povratku Berluskonija u kancelariju premijera.

Izgleda kao da je vreme stalo u Italiji. Donedavno je delovalo nezamislivo da će čovek koji je već četiri puta bio premijer i koji je – osim što je svoju zemlju pretvorio u vic – maltene doveo Italiju do bankrota, ponovo govoriti o svojoj političkoj budućnosti sa svoje zrele 82 godine.

Berluskoni je 2013. godine proglašen krivim za utaju poreza i morao je da pribegne pravnim majstorijama kako bi za dlaku izbegao dodatne optužnice za zloupotrebu službenog položaja i korišćenje maloletne prostitutke. Njemu nije dozvoljeno da se lično kandiduje 4. marta jer mu je usled pomenute presude zabranjeno da bude na javnoj funkciji do 2019. Uprkos svemu tome, alijansa desnog centra koju Berluskoni predvodi, koja pored njegove stranke ,,Forca Italia“ uključuje i ultra desnu Ligu za sever i još desniju ,,Frateli d’Italia“, ima dobre šanse da izađe pobedonosno iz predstojećih izbora.

OSTAVKA

Ukoliko desnica ne završi sa većinom, politički zastoj bi mogao da bude rezultat, i to sa sukobljena tri bloka otprilike jednake snage. Četvrti mart nije samo sudbonosni dan izbora za budućnost Italije. Budućnost EU takođe zavisi od toga u kojem će pravcu treća najveća ekonomija evrozone odlučiti da krene. A postoji razlog za zabrinutost: putovanje kroz Italiju ove zime, uključujući i razgovore sa desničarskim agitatorima u Ventimilji i evangelistima internet demokratije na dalekom jugu, pokazuje primetan nivo besa u biračkom telu. I rezignacije.

Prema skorašnjem istraživanju, 81 odsto Italijana ne veruje državi, a svega pet odsto govori da ima poverenja u političke stranke i ono što imaju da kažu. Svega nekoliko dana pred izbore, dve trećine ispitanika kaže da ne zna ili ne želi da zna ko je kandidovan iz njihovog izbornog okruga.

Pre svega četiri godine mladi socijaldemokrata Mateo Renci postao je premijer snagom obećanja da će ,,katapultirati“ staru elitu, rapidno pogurati odložene reforme i učiniti Italiju i konkurentnijom i uticajnijom na evropskoj pozornici. Šta je pošlo naopako?

Renci je ostao bez vlasti još od kraja 2016. godine, kada je napustio funkciju zbog poraza na referendumu povodom ustavnih reformi i padanja u jamu sopstvene uobraženosti. Uprkos tome, uspeo je da napravi neke promene: nakon najduže recesije od 1945. godine, ekonomija zemlje ponovo raste. Izvoz je takođe u porastu i gotovo milion radnih mesta je stvoreno, iako su mnoga od njih nesigurnog tipa.

Ali društveni jaz je postao dublji tokom krize i 8,4 miliona Italijana je siromašno, dok gotovo pet miliona njih živi u ,,apsolutnom siromaštvu“, što znači da nisu sposobni da kupuju dobra i usluge ,,esencijalne za izbegavanje drastičnih oblika socijalne ekskluzije“, prema državnoj kancelariji za statistike. Pored toga, država se suočava sa tekućim egzodusom obrazovanih kombinovanim sa kontinuiranim prilivom migranata koji vide Italiju kao kapiju Evrope. Od 2014. godine, 625.000 njih je stiglo. Bes stanovništva je u porastu. A bes se reflektuje na predizbornu kampanju.

POSETA PRVOJ LINIJI FRONTA POPULIZMA

Putokazi za Nicu u Francuskoj prostiru se duž ,,Via Tenda“ u pograničnom gradu Ventimilji dok stotine izbeglica, gotovo isključivo Afrikanaca koji odbijaju da se registruju, kamppuje ispod nadvožnjaka.

Radije bi spavali na otvorenom duž obala reke. Noću se guraju ispod ćebadi i pokrivača dok su tokom dana u konstantnom pokretu, sa mobilnim telefonima čvrsto stegnutim u šakama. Ne obaziru se na žalbe lokalnih žitelja, koji kukaju zbog ,,nepodnošljivih uslova“ u njihovoj ulici.

Nastup Matea Salvinija je zakazan za četiri popodne. Salvini je lider ultradesničarske stranke Liga za sever, koja sada sebe jednostavno naziva ,,Liga“, što je posledica novog pokušaja da pridobije glasače i na jugu Italije. Na kraju krajeva, ipak je jug najviše pogođen dolaskom migranata – ili, kako ih Salvini naziva, ,,ništarijama“. On je mišićavi, sirovi bundžija koji je u Evropskom parlamentu u savezu sa Marin Le Pen iz francuske desničarske stranke Nacionalni front. Nada se da će vladati zajedno sa Berluskonijem u Rimu.

Pre njegovog dolaska u Ventamilju, Salvini je saopštio da ipak neće posećivati izbeglički kamp duž obala reke ,,kako bi izbegao provokacije“. Tenzije u gradu su ionako dovoljno visoke. U podne, jedan rumunski muškarac je napao suprugu službenika gradske opštine u centru grada. ,,Kopile“, opsovaće gradonačelnik, socijaldemokrata. ,,Bojim se da će Salvini pokupiti dosta glasova ovde“.

Nedugo nakon četiri popodne, lider Lige stiže u prepuno pozorište u gradu i odmah prelazi na ono glavno. ,,Kad se sledeći put vratim u Ventamilju kao premijer, neće biti nijednog ilegalnog imigranta ovde“, kaže Salvini. Onda obećava: ,,Delinkventima ćemo dati kartu u jednom pravcu“.

Liga, prema anketama, ima svega 11 odsto podrške , ali to nije usporilo stranku koja je saveznik Jedinstvene Rusije Vladimira Putina. Pod njegovim vođstvom, obećava Salvini, Italija se više neće povinovati zakonima Evropske unije koji nisu u skladu sa nacionalnim interesima. I on se busa: ,,Vratićemo našu zemlju u kojoj je hiljadu lira vredelo hiljadu lira i u kojoj nije bilo valute koja samo služi interesima nemačkih banaka“.

Upravo su njihovi suprotni pristupi EU ono što pokazuje koliko je fragilan savez Salvinija i proevropskog Berluskonija. Ne vezuje ih mnogo toga drugog osim želje za vlašću. Termin ,,blok desnog centra“ zamagljuje činjenicu da njemu pripadaju i postfašisti iz Frateli d’Italia. Prema komplikovanom novom izbornom zakonu, za apsolutnu većinu u parlamentu neophodno je 40 odsto glasova. Sudeći po anketama, desnici trenutno fali pet procenata za taj nivo. Takođe nije jasno ko će postati premijer ako Berluskonijeva alijansa pobedi, mada postoje indicije da bi to na kraju mogao biti Antonio Tajani, trenutni predsednik Evropskog parlamenta i član Berluskonijeve stranke.

A tu je i uporna glasina da je Berluskoni, tokom januarske posete Briselu, obećao vodećim demohrišćanima da neće vladati u koaliciji sa Salvinijevom Ligom. Umesto toga, mogao bi pomoći Rencijevim socijaldemokratama da osvoje većinu, kao što je to učinio 2014. To bi moglo da objasni salvu pohvala na račun Berluskonija nakon njegove posete prestonici EU. Sastanak sa Berluskonijem je bio ,,odličan“, objavio je predsednik Evropske komisije Žan Klod Junker u to vreme.

KAMPANJA ILUZIONISTA

Bila je ovo konfuzna kampanja. Nema transparenata na ulicama. Nema TV debata između kandidata. Novine za to vreme plasiraju prljave priče o kandidatima koji su krali, varali i zlostavljali svoje supruge.

To je kampanja iluzionista: Berluskoni govori kao da će ponovo biti na čelu vlade, premda mu je to zabranjeno. Salvini se ponaša kao budući premijer, ali ankete pokazuju da nema šansi. A Renci vodi socijaldemokrate na izbore, ali ga svi vide kao istrošenog. Iza njega trenutno tiho stoji Paolo Đentiloni, političar kome se, prema anketama, najviše veruje u Italiji.

A onda je tu i Luiđi Di Majo. Tridesetjednogodišnji mladi kandidat Pokreta pet zvezdica (Movimento Cinque Stelle – M5S) trenutno stoji na nivou od 28 odsto podrške, što njegovu stranku stavlja ispred svih drugih pojedinačno. To bi bio dovoljan razlog da se traži funkcija premijera – da nije dogme iz osnivačkih godina ovog protestnog pokreta koja zabranjuje formiranje koalicija.

Upitan kako namerava da ostvari većinu, Di Majo izbegava odgovor. Nakon uspešnog govora u pozorištu Sanacaro u Napulju, vodeću figuru Pet zvezdica odlikuju samokontrola i dobar izgled, kao i uvek. ,,Ako ne budemo imali apsolutnu većinu nakon izbora, moraćemo da razgovaramo sa ostalim političkim snagama kako bi našli zajedničke stavove“, rekao je Di Majo. ,,Ukoliko postoji spremnost na to, možemo izraditi program za osamnaesti legislativni period“. Tako on govori ovih dana. Kao neko sa teškim teretom vezanim za članak.

Od samog početka, M5S je sebe podvrgao strogom setu pravila. Uspostavili su ih osnivač stranke, komičar Bepe Grilo i ideolog Đanroberto Kasaleđo. Članovima stranke su dozvoljena najviše dva mandata na funkciji, polovina njihovih parlamentarnih primanja mora biti donirana u dobrotvorne svrhe, nije im dozvoljeno da idu u emisije, koalicije moraju da izbegavaju, a članovi će biti izbačeni ako budu imali i najmanjih problema sa zakonom.

Nisu sva od ovih pravila i dalje na snazi. Sa članovima M5S na vlasti u 45 gradskih skupština širom zemlje, stranka nije samo došla bliže vlasti nego i realnosti. To je, međutim, značilo da su nekadašnji revolucionari italijanske politike sada predmet nemilosrdnih kritika u medijima, a Luiđi di Majo, kao rukovodilac stranke, apsorbuje najveći deo njih.

Jedva da prođe dan u kome ne mora da komentariše neki novi propust člana stranke. Čak i među partijskim kandidatima za dva doma parlamenta, 14 njih je prekršilo interna pravila stranke o platama. Ali podrška birača za M5S ostala je stabilna. Prilikom Di Majovog govora u Napulju, publiku su uglavnom činili socijalni radnici i nastavnici, ali takođe i vlasnici srednjih kompanija koji nisu mogli da dobiju pozajmice od posrnulih banaka u zemlji. Drugim rečima, to su ljudi koji nisu u stanju da se nose sa nedaćama sa kojim se konstantno suočavaju u svakodnevnom životu u Italiji.

NIKO NIJE BOLJI

Iako Renci smatra da je M5S ,,samo Nojeva barka za prevarante, bitange i masone“, ankete kažu drugačije. Di Majo namerava da predstavi svoj sastav vlade u dolazećim danima. I on više ne govori o referendumu o članstvu Italije u evrozoni, kao što je to činio donedavno. Umesto toga, on hvali ,,našu evropsku kuću“.

U međuvremenu, Mateo Renci se nije nimalo promenio. Ni fizičkim izgledom, ni govorničkim stilom. I dalje je borben i tvrdoglav. Ali nakon tri godine na vlasti, Renci je uspeo toliko da padne da je sada čak i iza desničarskog populiste Salvinija po anketama. Levo krilo njegovih socijaldemokrata se odvojilo, a podrška njegovoj stranci se gotovo prepolovila od 2014. Zašto bi ljudi ponovo glasali za njega?

,,Zato što smo mi jedini koji ne obmanjuju birače nerealnim obećanjima“, odgovara Renci uz smešak. Tačno je da je bombastična demagogija veća drugde. Berluskoni obećava radikalna umanjenja poreza, minimalne penzije od hiljadu evra mesečno i porezni imunitet za kompanije koje zapošljavaju mlade Italijane. Salvini obećava uvođenje ranog penzionisanja. A M5S nudi bezuslovni osnovni prihod od 780 evra mesečno za sve i paket porodičnih beneficija vredan 17 milijardi evra.

A ipak svi znaju da Italija trenutno ima 2,29 biliona evra duga, što je ekvivalentno 132 odsto državnog BDP-a. U Evropi je jedino Grčka u gorem stanju.

Ostaje nejasno da li Renci želi da ponovo postane premijer. Postoje sve jače indikacije da bi potcenjeni Đentiloni mogao da se nađe na toj funkciji – pretpostavljajući da tabor desnog centra ne uspe da postigne apsolutnu većinu.

Ono što je, međutim, jasno jeste da nijedna vlada neće moći da bude formirana bez Berluskonijevog odobrenja. A bivši premijer je spreman čak i za mesece zastoja nakon glasanja četvrtog marta, tokom kojih bi se manevrisalo i pregovaralo o koalicionim sporazumima, uz zakulisne dilove.

Na kraju krajeva, kad se radi o muvanju – nema nikoga boljeg.

Preveo VOJISLAV GAVRILOVIĆ / Standard.rs

KOMENTARI



4 komentara

  1. Zaharije Serak says:

    Dovoljno reci i on je prijatelj Putina.

    • Strahinja says:

      Bogu hvala sto je tako Zaharije... Bolje Putinov prijatelj, nego prijatelj onog tvog pajaca iz Rima, u crvenim papucama, sto se klanja satani...

  2. goran says:

    Reciklaza istih faca, kao u Srbiji, dokaz da mali broj familija kontrolise politicku scenu u svim zemljama.

    • Strahinja says:

      I od tebe nesto pametno "Gorane"...

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *