Ja bivšu Jugoslaviju ne mogu zvati Region

Ja bivšu Jugoslaviju ne mogu zvati Region

6 априла 2014

VedranaRudanPiše: Vedrana Rudan

Prošle godine bila sam u Beogradu na skupu koji je organizirala redakcija lista “Zdravlje i lepota”. Otišla sam tamo bez posebnih očekivanja. Skup k’o skup. Drago mi je bilo što su organizatorice uglavnom žene a sudionici skupa također uglavnom žene. Susret žena iz Regiona. Ne volim bivšu Jugoslaviju zvati Region. U našim sjećanima Juge neće biti manje ako je prekrstimo.

U srijedu ponovno krećem prema “Zdravlju i lepoti” i zaista se radujem. Opet ću biti među ženama koje će čitav jedan dan potrošiti na zaboravljanje činjenice da potječemo iz mrtve domovine. Želudac mi se okreće od svakodnevnog ponavljanja kako se “nikad ne smije zaboraviti”, ni “izdati naše mrtve heroje”. Stalno gradimo nove spomenike koje će posjećivati djeca da bi naučila “koliko je krvi proliveno da bismo danas mogli…”

Mi u Hrvatskoj ovih dana saznajemo da među nama živi nekoliko desetaka ljudi, svaki od njih ima imovinu vrijednu preko četrdeset milijuna eura. To ti ljudi nisu imali prije nego se dogodilo ono što se “nikad ne smije zaboraviti.”

Bosna i Hercegovina, znam da će se ljutiti ljudi koji u njoj žive, po meni kao država ne postoji. Tri šerifa, tri saloona. Koliko svaki od njih ima milijuna eura zarađenih na “krvi mrtvih heroja” znaju samo oni.

Vjerojatno sam luda, ja ljude sa ovih prostora, ma koliko oni bili Slovenci, Srbi, Makedonci, Bosanci, Crnogorci, Hercegovci ili Albanci, držim svojima. Prežalosna sam kad se sjetim sudbine žena silovanih u Bosni. Ubijeni ljudi u Srebrenici u mom su srcu. Srpski zločini na području bivše Jugoslavije neće biti manji ako ih se u Srbiji ne spominje. Zločini Hrvata u Hrvatskoj i Bosni nisu manji zato jer su zločine radili i Srbi. Nisu nevini ni Albanci ni Slovenci ni Makedonci ni Crnogorci.

Tko su bili najgori? Svatko od mojih bivših zemljaka ima drugačiji odgovor na to pitanje. Zato se u svakoj od novonastalih zemljica zločinci na betonskim spomenicima drugačije zovu. Kamene, bakrene, željezne gromade brane nam pravo na zaborav da se povijest ne bi ponovila. A povijest se uporno ponavlja zato jer je pišu ljudska bića kojima je masakriranje, ubijanje, silovanje i zarada na leševima upisana u genetski kod.

Ja ne bih gradila spomenike. Ili bih na području ubijene Jugoslavije izgradila samo jedan spomenik, spomenik žrtvama osiromašenog urana. On će ubiti i silovatelje i silovane i one bez ruku i nogu, lude i jedva normalne, gladne i one koji su krvavim rukama zaradili milijune eura.

Osiromašeni uran ujedinio je sve narode koji su nekad živjeli u bratstvu i jedinstvu da bi danas u istom bratstvu i jedinstvu crkavali od raka. Crknut će i naša djeca i unuci. Uništeni su i budući spermiji u jajima naših praunuka. Zato bismo svi, ma koliko to bilo strašno teško, morali stisnuti srce i pokušati i zaboraviti i oprostiti. Mi smo u našim međusobnim zločinima jedni prema drugima bili mnogo milostiviji od onih koji su našu pokojnu zemlju pretvorili u logor za hodajuće leševe.

Ova jeziva tema nema ništa zajedničko sa druženjem žena pod pokroviteljstvom “Zdravlja i lepote” što će se dogoditi u četvrtak u Beogradu? Možda. Meni ima. Još sam živa. Želim sresti ljude iz svoje bolje prošlosti koji vjeruju da ima nade za pomirenje bez obzira na vjeru, naciju i veličinu zla koje su “naši” učinili “njihovima” ili “vašima” a “vaši” “nama” ili “njima”. Ždere nas osiromašeni uran. Nemamo vremena za mržnju.

Srest ćemo se, mi žene iz Regiona, i pričati o sreći, zdravlju, ljepoti, bolesti, ljubavi, seksu… Tamo će se potrošiti lova na krivu investiciju? Organizator će uložiti u smijeh i radost umjesto da uloži u spomenik. Sita sam spomenika. Možda sam perverzna? Ili ipak samo zgađena smradom krvi koji nam stalno nude kao jedini pravi miris za jugo noseve.

Želim zaboraviti, zaboraviti, zaboraviti, zaboraviti… Zaboraviti gdje živim. Bar na jedan dan.

(Blog Vedrane Rudan)

KOMENTARI



2 коментара

  1. Pavle says:

    I mi bi da smo u društvu žena i da trošimo lovu, eto jedne zajedničke odlike stare Juge...

  2. milan says:

    Pozdrav svakoj zdravo-razumnoj osobi bivse Jugoslavije, a rezultate milosrdnog andjela i osiromasenog uranijuma, vec osecamo i mi u Pancevu..Svaki ovakav komentar ce da doprinese barem toliko, da shvatimo da smo verovatno svi mi deo sksperimenta i da nijedna nacija nije otporna ni na jedan uranijum.Vi Vesna imate hrabrosti da o tome pisete, hvala Vam...pozdrav i ugodan boravak u Beogradu...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u