Једини Хрват који се јавно извинио Србима за „Олују“!

Jedini Hrvat koji se javno izvinio Srbima za „Oluju“!

7 avgusta 2015

Margetic 343Piše: Zlatko Bogatinovski

Ovih se dana Nova Država Hrvatska bukvalno trese od nacionalističke euforije zbog „proslave“ 20 godina od dešavanja „vojno-redarstvene“ a genocidne akcije „Oluja“. Uz degutantno „narodno veselje“ širom njihove lijepe, i uz polupropalu vojnu paradu, desila se nova nacionalna homogenizacija dobrog dela Hrvata na onome na čemu se najčešće i dešava poslednjih stotinu godina – na antisrpstvu. Pa i još gore od toga – na slavljenju zločina nad, ni manje ni više, nego oko 300.000 svojih građana, koje je proterala samo zato što su – Srbi. Ljudi druge nacije i vere.

Međutim, srećom nisu svi Hrvati slavili ovaj pogrom. Neki su ćutali, ne učestvujući u „nacionalnom ludilu“, neki su gunđali, a neki se i glasno pobunili protiv poprilično bolesnog praznovanja.

Pročitajte još:

HRVATSKI NOVINAR DOMAGOJ MARGETIĆ ŠOKIRAO HRVATSKU: Gadi mi se moja Hrvatska, ruke su joj krvave do lakata od ubijanja Srba!

U toj i takvoj proustaškoj novoj Hrvatskoj usred ove dobro orkestrirane „domoljubne“ opštenarodne predstave, desio se Hrvat koji je imao hrabrosti da se izvini Srbima za „Oluju“. I to – javno.

Tekst koji je povodom pokušaja pompeznog proslavljanja „velike“ hrvatske pobede iz 1995. postavio na svoj blog Domagoj Margetić je takođe protresao hrvatsku javnost, ali na drugačiji, ljudskiji način.

Domagoj je povodom proslave 20. godišnjice operacije “Oluja”, u stvari, uputio otvoreno pismo “pobednicima” u kojem im je poručio samo jednu reč – FUJ!

U tekstu prepunom emotivnog naboja i iskrenosti Margetić je prozvao čitavu Novu Državu Hrvatsku i Hrvate „ludima“, pišući, između ostalog i ovakve rečenice:

„Pobjednici slave pobjede. A slobodni ljudi su jednostavno– slobodni. Slobodnima ne trebaju ni pobjede niti pobjednici, ne trebaju im masovne pompezne, bahate proslave tuđe nesreće…

 … Dok gledam te njihove perverzne pripreme za slavljenje još jednog od tolikih, nebrojenih, balkanskih pobjedničkih mitova, prisjetio sam se jedne moje kolumne iz 2010. godine: „Diferencijacija pameti – Odričem se Hrvatske!“…

A u ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu. Kao što mi žele nametnuti svoju pobjedu. Kao što mi žele nametnuti, žele mi narediti zahvalnost što su nas „oslobodili“. Kakva ultimativna glupost!

Ne razumiju pobjednici da nas nisu „oslobodili“, nego su nas raspametili, razbaštinili ono malo ljudskosti koja nam je bila preostala, razbaštinili su nas one tri vrijednosti kroz koje smo odrastali i odgajani – sloboda, bratstvo i jedinstvo.

A ja, ovako slobodan, i oslobođen od svega, jednostavno ne razumijem na čemu i kome to bih trebao biti zahvalan. Nemaju što za jesti, nemaju čime školovati djecu, rade za crkavicu kojom ne mogu platiti niti osnovne mjesečne troškove života, rade a ne primaju plaću, oduzimaju im domove, blokirani su, nezaposleni, ali slave ratove!Još uvijek ih je moguće manipulirati i natjerati da mašu zastavama, da se kunu u grbove, da slave ratove za tamo nekakve „nacionalne interese“. Podilaziti tom njihovom kolektivnom ludilu za mene bi bila izdaja tog mojeg disidentstva kao osobnog životnog opredjeljenja, kao mojeg izbjeglištva savijesti pred njihovom pobjedničkom histerijom. Zamislite rulju koja slavi tamo nekakav „dan zahvalnosti“, a da pritom kao hipnotizirani nisu u stanju razmisliti na čemu to imaju biti zahvalni?

Na čemu biti zahvalan u zemlji u kojoj su ratni zločinci – heroji; u kojoj su ustaški kapelani – sveci; u kojoj su pljačkaši i ratni profiteri – ugledni tajkuni i biznismeni.

Zar da demonstracijom ludog naroda pokazujemo koliko smo zahvalni ratnoprofiterskoj eliti što nas je opljačkala i otela nam sve, a mi još pjevamo, mašemo zastavama i plješćemo onima koji su nam to učinili? A ljuti ih kada im kažem – lud narod.

Ako vi imate pravo slaviti, imam vam pravo i moralnu obvezu reći – za mene ta vaša pobjeda, za mene Oluja, i proslava te vaše „pobjede“ i rata nije ništa drugo nego proslava ratnih zločina i ratnog profiterstva. I ništa više. Želite nam zabraniti da i nakon dvadeset godina stvari nazovemo pravim imenom. Zločine zločinima! Pljačku pljačkom! Želite nas kolektivno, prisilom na šutnju, u ovim dvadeset godina pretvoriti u svoje suučesnike u tom ratnom zločinu, pljački, kriminalu i ratnom profiterstvu.

Ta vaša pobjeda ima ime. Štoviše, više imena. Ta vaša pobjeda ima upravo onoliko imena – koliko je pobijenih i protjeranih u ime te vaše pobjede. Gadi mi se to vaše krvavo slavlje. Neka slave oni koji su na krvi, leševima i ruševinama profitirali. A vi koji im na paradama mašete zastavama i euforično kličete iz svojih gladnih usta, obični ste suučesnici tog njihovog gotovo neprekinutog krvavog, lešinarskog pohoda.

Ne pišem ovo da bih išta promijenio. Svjestan sam da je to nemoguće. Ali u vremenu dominantnih luđaka, možemo se barem distancirati i diferencirati od gomile koja im skandira.

Zato si uzimam slobodu javno reći – Oluja je zločin u kojem su jedni pobijeni, drugi protjerani, treći popljačkani. A vi mi sad pokušajte racionalno objasniti što se tu točno ima slaviti?

A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo? Protjerali ste organizirano oko 380 tisuća građana ove zemlje i to nazivate pobjedom? I nisu li te militantne proslave vaših pobjeda upravo jasna poruka onima koje ste protjerali da im slučajno ne padne na pamet vraćati se, da za njih ovdje više nema mjesta, da ovo nije njihova zemlja? Jer tko bi se normalan vratio u zemlju u kojoj je dan tog etničkog čišćenja državni praznik?

A tko ste vi, bijedo, da govorite i određujete što je čija zemlja, i što je kome domovina? Fuj!

Gadi mi se i ova država, i ovo društvo, i ova masa.

Ne mogu vam dovoljno uopće uprizoriti koliko vas iskreno prezirem ovako kolektivno lude.

Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj!

Jer ako je to što vi ovih dana slavite – sloboda, onda ću glasno vikati – J…Š SLOBODU! J…Š SLOBODU!

Samo, eto, ostaju žrtve te vaše pobjede. Žrtve kojima još uvijek nismo rekli obično, ljudsko, od srca – oprosti. Žrtve kojima ne dopuštamo niti da budu obilježena imena, jer se bojite ako negdje ispišemo imena tih žrtava ta će vaša pobjeda dobiti taj krvavi, lešinarski, prljavi identitet ratnog zločina. I ma koliko bježali od toga, vašu će pobjedu tada proganjati imena kojima ste ispisali taj svoj pobjednički pohod.

Zato za kraj samo mogu reći Oprosti, molim te – svakoj žrtvi tih pobjeda, ako su pobjeđivane i u moje ime. Oprosti. I moje je krivnje puno u tome. Jer kao mnogi, možda, nisam učinio dovoljno da pružim otpor toj njihovoj pobjedi. Oprosti. I samo se mogu bez riječi nakloniti onima koje ste pobijedili.

Nemate pojma koliko ste nas porazili tom svojom pobjedom.“

I šta reći posle ovakvih reči. Možda će zvučati patetično, ali će biti istinito – Domagoj Margetić, Hrvat za poštovanje.

Za one koji ne znaju – Domagoj Margetić je hrvatski novinar/istraživač i bivši političar, tako da se eto desilo i to čudo, da se za ratove devedesetih ne izvinjavaju samo srpski, već i bar jedan hrvatski, pa makar i bivši, političar.

Koga je sve u Hrvatskoj kritikovao i za kakve se sve slobode tamo borio je ne mala tema za neki poveći tekst, ali je minimum ovo: čovek koji se uporno i bukvalno bije sa ustaškim utvarama prošlosti, čovek koji se za slobodno novinarstvo borio 40-todnevnim štrajkom glađu koji mu je ozbiljno narušio zdravlje, koji je hapšen i zatvaran, koji se tukao sa hrvatskom policijom i koji je uspeo ono nemoguće do tada na jugoslovenskim prostorima, a to je da premijer jedne novonastale eksjugoslovenske-republike državice bude procesuiran ZA KRAĐU.

Naime, uvek treba podsetiti da je veliku međunarodnu bankarsku aferu, ”Hipo”, tokom koje je47,7 milijardi evra iznešeno iz Hrvatske na tajne inostrane račune, otkrio upravo Domagoj Margetić. Na osnovu njegove dokumentacije koju je prvi predao Državnom tužilaštvu Hrvatske u aprilu 2008. godine o slučaju Sanader, pokrenuta je istraga, zatim i podignuta optužnica, a potom i doneta presuda protiv bivšeg premijera Hrvatske za delo “ratno profiterstvo“.

U Srbiji nezamislivo, zar ne?

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



9 komentara

  1. Dux says:

    Još jedno duboko i iskreno klanjanje Gospodinu Domagoju Margetiću-svaka čast!!!!

  2. Borbe says:

    Korisno „ludilo“ Domagoja Margetića Jedan hrvatski novinar, godinama doživljavan i prozivan kao neverovatno obavešten čovek ili kao potpun ludak, ulazi u poslednje vreme u žižu interesovanja čak i međunarodnih krugova, između ostalog i zbog kopanja po bliskoj prošlosti Srba i Hrvata. U Srbiji postoji nekoliko novinara o kojima vlada mišljenje da nisu sami svoji, da imaju psihičke probleme, boluju od paranoje, da javnom prezentacijom što sebe što svojih radova leče komplekse. Ili su maniti, što bi rekao narod. Znam ih troje koji se nesumnjivo uklapaju u ovu sliku ali znam još više, neuporedivo više, psihopata koji su aktivni u srpskoj politici, neki su i na vrlo visokim državnim funkcijama. Redovno idu kod psihoterapeuta, piju lekove ali se ne skidaju sa ovdašnjih medija. Niti sa funkcija. Kako im je znaju oni sami, kako je nama sa njima to osećamo i zbog toga kukamo svakoga dana. Ovi su opšta opasnost, oni „ludi novinari“ nisu, nikoga ne ugrožavaju. Isto je, ako može da bude uteha, i u Hrvatskoj. Ali tamo postoji jedan čovek koji odavno na svom imenu ima etiketu „lud“, dobijenu od nekih političkih i javnih krugova i pojedinaca, a koji – za razliku od njegovih beogradskih „kolega“, sklonjenih na zanatsku i društvenu marginu – ne prestaje da talasa politički i javni život Hrvatske, sa posledicama koje niti su sitne niti su naivne. Reč je o Domagoju Margetiću. Pre neki dan primio ga je u službenu posetu i predsednik Hrvatske Ivo Josipović. Nije malo. HADEZEOVSKI PODMLADAK Sećam se Margetića iz vremena ranih devedesetih u Zagrebu. Kao dopisnik „Politike“, prateći šta je tek uvedeno višestranačje izbacilo u javnost, muvao sam se po raznim konferencijama za novinare, tribinama, promocijama…i nagledao se svega i svačega. Koliko je tek tu bilo ludaka. Defile likova za koje bi se zakleli da su pobegli kroz otvoren prozor književnih radionica Dostojevskog ili Kafke. Ako se ne varam Margetić tada nije bio ni punoletan. Ostao je u sećanju kao mršav, kosmat i vrlo pričljiv dečko, predsednik nekakve organizacije koja se zvala „Hrvatska mladež“. Oni su imali ideju da omladinu Hrvatske zaštite od izazova kao što su droga, alkohol i duvan pa su se zalagali da, na primer, samo punoletne osobe mogu same da idu u disko klubove, da cigarete u javnoj prodaji ne mogu kupiti mlađi od 21 godine, da se reguliše tržište na kojem su mladi izloženi udaru porno industrije…itd. http://www.pecat.co.rs/2010/10/ratko-dmitrovic-korisno-ludilo-domagoja-margetica/

  3. nada says:

    E da je i na srbskoj strani vise takvih,nebi se brinuli za buducnost.Ima ih sigurno ali tesko je dobiti prostor u medijimaiti.I u Intermagazinu rs. nisam naisla na objavu clanaka drugacije razmisljajucih u vlastitoj drzavi.Ako se i objavi onda su okarakterizirani kao izdajnici.

  4. Borna says:

    Molim vas samo ga nemojte komparirati sa Sonjom Biserko, Draskovicem i slicnima. Tekst isprike prognanim Srbima koji je napisao nije djelo ludjaka nit shizofrenika nego djelo normalne zdrave osobe. Zasto citati Dmitrovica koji ga jedva poznaje ili bolje receno niti ne poznaje? Otvorite sami njegov FB profil, pogledajte, pa sami zaljucite. Glava ne sluzi samo za frizuru nego i za razmisljanje. Stosta je on pisao, zbog cega su ga proglasavali kompletnim idiotom i u Hrvatskoj i u RSrpskoj ali kasnije se pokazalo da je 'idiot' govorio istinu. Pa sad kako tko voli...nek izvoli.

  5. Borbe says:

    ''nada Says: avgust 8th, 2015 u 7:35 am E da je i na srbskoj strani vise takvih'' Na srpskoj strani je hiljade takvih a u Hrvatskoj je jedan jedini... ''Borna Says: avgust 8th, 2015 u 7:27 pm Zasto citati Dmitrovica koji ga jedva poznaje ili bolje receno niti ne poznaje?'' Zato što je napisao odličan članak od Margetiću a ovo što pišeš nema veze veze tj nema veze da li će članak biti dobar-istinit sa time da li novinar direktno piznaje osobu. Ne piše se ovdje tekst o serijskom ubojici pa da ga neko mora dobro upoznati i snimiti ga psihološki kroz duže vrijeme.

  6. Dux says:

    @ Borbe Upravu si potpuno- na srpskoj strani je hiljadu takvih kao što je Domagoj Margetić. Ali i jedan takav Hrvat je uspeh za pravdu, zar ne???? Ovde MI ne dokazujemo koliko smo ljudi! TO MI ZNAMO!! Ovde on dokazuje koliki je čovek!! Izašao je javno i na dan ''Hrvatske proslave Oluje''se javno izvinio svima nama Srbima! Za to ipak treba herca, u takvom okruženju!

  7. frka says:

    Jebo te koja transformacija ,,,do juce bio u HOS_u a sad odjednom progledao.Bit ce da mu fali paznje ali opet nikad nije kasno ako je iskreno,To ce vrijeme pokazati.Ali nikad nisam vjerovao ljudima koji brzo presvlache kostime kao u pozoristu.

  8. Borbe says:

    dux: ''Izašao je javno i na dan “Hrvatske proslave Oluje“se javno izvinio svima nama Srbima! Za to ipak treba herca, u takvom okruženju!'' Bogami si u pravu.

  9. Borna says:

    Borbe@ ja samo hocu da kazem da je ovaj Covjek psihicki zdrav i normalan iako mu se pripisuje svasta sa obje strane u svrhu diskreditacije. Etiketiralo ga se kao umno premecenu osobu. Zato sam i rekao da je najbolje pogledati njegov FB profil ( dakle iz prve ruke) i donijeti zakljucak. Covjek je stvarno Ok!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *