ЈЕДИНО РЕШЕЊЕ: НАЦИОНАЛНА ДИКТАТУРА СА ПОШТЕНОМ УПРАВОМ

JEDINO REŠENJE: NACIONALNA DIKTATURA SA POŠTENOM UPRAVOM

14 oktobra 2016

Slobodan Turlakov 345

Piše: Slobodan Turlakov

Ovu tako jasnu i primamljivu misao, izrekao je jedan dugogodišnji beogradski advokat, Milorad Stevanović, negde, toliko ogovaranih,  90-tih godina prošloga veka.

Da je ostao u životu, video bi da je sa 5. oktobrom i rušenjem Miloševića,  došla diktatura, ali evropska, a u pogledu uprave došla je i dolazi čitava gomila nesposobnih za posao, ali efikasna u svemu za ličnu korist.

I tako je bilo za sve vreme tzv. tranzicije, sve gore i gore, da bi se došlo  do onog vlasnika, koji je, kao gensek srpskih radikala, svuda i svakad galamio za srpsku dobrobit, da bi završio kao njen najgori izdajnik, kako bi se omilio svim našim vekovnim neprijateljima na Zapadu, promovišući sebe u odlučnog mirotvorca  i lidera tzv. Zapadnog Balkana, a sve na štetu Srbije. Jednom reči, upotrebio je sva nečasna sredstva da dođe na vlast, a sad ih upotrebljava,  kako bi vlast očuvao.

Čudo jedno, danas (11.okt.), njegov „službeni glasnik“ (Informer) na naslovnoj strani  – uz Vučićevuu sliku, objavljuje,  znanu parolu „Otpora“ – „Gotov je“!

Nije!

„Otpor“ i ne samo on, već ceo DOS, plaćeni su bili velikim parama Amerike, a držali su im i kurseve da ih nauče kako će srušiti Miloševića. A sada,  niti postoji novi ovdašnji „Otpor“, niti DOS, niti je Amerika voljna da se reši Vučića. Bar za sada. Što u najvećoj meri zavisi od samog Vučića, kako će se ponašati u završnici, cug-cug!, koliko će, Zapad,  kraj toliko važnijih događanja u svetu, početi da se bavi i njime.

Vučić ima iskustvo sa njima,  još od 2008,  zato ne čudi što odlaže sednicu Vlade povodom Trepče i Telekoma (na Kosovu) i poziva zapadne ambasadore, da ga savetuju kako da postupi. I on će, kako oni budu rekli i postupiti. To je još Bajdenu obećao. „Sve će biti kako vi kažete“-

Doduše, Vučiću se stvari komplikuju, jer  je njegova uzdanica Merkel, kad je reč o KiM – u, debelo umešana, pogotovu što  želi da Kosovom reši svoje probleme sa svojim Nemcima, koji nikako da joj oproste što je tako široko i samoinicijativno, bez ičijeg pitanja i saveta, otvorila vrata migrantima. Naširoko! I sad bezuspešno nastoji da  nađe saučesnike, kako bi  svaki primio pozamašnu grupu tih neželjenih i razuzdanih došljaka u Nemačkoj, a njih ne da nema, već je na inicijativu Orbana, iza koga stoji referendumski rezultati, organizovan savez srednjoevropskih zemalja koji su traženja i potrebe Angele, jednostavno odbili!

Jer, Orban lepo i pametno kaže  „Migrantske kvote  koje predlaže  EU (Nemačka),  uništili bi mađarsku kulturu i hrišćanski identitet. I ne samo u Mađarskoj, već u svakoj evropskoj zemlji“.

Naravno, Vučić i Dačić spremni su da pomognu Merkelovoj, ali Dačić ipak kaže „Nismo za zidove i žičane ograde, ali jesmo za pravednu podelu migrantskog tereta“.

Niko da se nađe iz te vajne opozicije, pa da drekne: „Kakva pravedna raspodela, jesmo li  ih mi zvali!“

A Vučić opominje: „Bez kancelarke na Balkanu, sve bi bilo opasnije. Mnogi,  i u Nemačkoj, to ne razumeju“.

„Kraj vlasti Angele Merkele,  to je kraj Evrope“

Ali, bez nje, možda  i njegov!

U takvoj, alarmantnoj, situaciji, Vučić pokušava da pronađe podršku i na drugim zapadnim stranama, pa je tako spao na engleskog ministra inostranih dela, Džonsona, krajnje nepopularnog u Evropi zbog Bregzita, kog je on iz sve snage pomagao i podržao. I sad naši necenzurisani mediji javljaju, da „Džonson pruža podršku Srbiji. na evropskom putu“. A oni izašli iz EU!

Kakva glupava situacija!

Ako nam ti naši večiti neprijtelji ne pomognu, može da nam se desi da ostanemo, ne samo bez EU, već i bez Vučića, na koga će EU biti besna zbog traženja podrške tamo gde je ne može dobiti, ne samo sa stanovišta EU.

Ali, on zapomaže, kako je „Njegov posao da uradi sve što može, za Srbiju!“

Čudo jedno, svi oko nas vide i osećaju da nas Zapad neće, da su, gde god mogu, protiv nas i naših interesa,  i, naravno, zato se svi tako slobodno i razmetljivo ponašaju.

Nije mu mnogo pomoglo ni to, što nije podržavao  referendum  u Srpskoj, iako ga je Putin javno podržao. Što, opet, Šešelju ne smeta da  tvrdi, kako Vučić gaji prijateljske odnose sa Rusijom!

Uopšte, čudno je Šešeljevo ponašanje! I neobjašnjivo. Umesto da ga očinski savetuje, on prećutkuje Vučićeve glupave improvizacije. Čak ih i odobrava!

Koliko je Vučić obuzet mnogim problemima, vidi se i po tome, što je zaigrao na kartu Klintonove. Pa nije čudo što je na pitanje zašto podržava Klintovu, odgovorio zato što sam pametan!

I jeste!

Jer ako ona pobedi, on će biti još sigurniji u svojoj vlasti! A za njega to je životno pitanje.

I to je bila prilika za Dačića, da izjavi „možda izgledamo naivno, ali nismo glupi!“ Šta više, pametni su, iščekujući spasonosnu budućnost!

Pa tako, Vučić „veruje da će narednih 5 godina  biti zlatan period  za Srbiju!“ Pogotovu posle „sledećih izbora, kada će doći novi, mladi  ljudi, koji će umeti da nastave ono što smo mi započeli, čak biti još umešniji od nas“.

Međutim, čovek može samo ono što zna.

A zna ono što uči  i nauči, a za to je potrebno vreme i dobra škola. Tzv. Dualno obrazovanje, koje se sada uvodi, stvara zanatlije a ne učene ljude, a učeni ljudi , sem u izuzecima, ljudi su, bar, srednjih godina.

Ali, kad je o nama reč, ni tu nema pravila, ni oslonca na generacije. Vučićeve „obe“ vlade ispunjene su srednjacima, ali sve njihovo znanje se svodi na poslušnost, od nje sve zavisi. Uostalom, zato ih je i izabrao za ministre!

Stoga je badava što On ubeđuje narod „najbolji smo u regionu, bićemo prvi u Evropi“, kad trojica učena asa, prof. dr Miladin Ševarlić, advokat Branko Pavlović i inž. Božić, na okruglom stolu  „Vesti online“,  sa temom: „da li je Srbija na putu  ekonomskog kolapsa?“ daju nedvosmisleni odgovor  JESTE!

I ne samo oni, takoreći privatno, već tako misli i jedan zvaničnik iz Fiskalnog Saveta. „Nema povećanja plata još za godinu dana“, iako su Vučić i nadležni ministar, Vulin, rekli da će se povećanje ostvariti još pre kraja ove godine! A šta je to, nego najava kolapsa!

*

Iako ceo svet zna da je srpski narod, ma gde vekovima živeo, 1991. i 1992. sa svih strana napadnut, ne samo kao posledica raspada Jugoslavije, koju su izdašno  pomagali Nemačka, Italija, Engleska, Amerika… i Hrvati, muslimani i Šiptari unutar Jugoslavije, i da je odbrana  od tog nasrtaja, koji je imao sve odlike  onog iz 1941, sve se ipak svelo na to da je Srbima pravo na odbranu bilo uskraćeno, i da su njom proglašeni za agresore, za genocidni narod, koji je dobio svoj Haški tribunal, koji je gotovo isključivo Srbe osuđivao, bez dokaza i bez krivice. Glavno je da su bili Srbi, kao što je tačno objasnio advokat Goran Petronijević „Za haške sudije svi su nevini, dok se ne dokaže da su Srbi!“

Postoje mnogi snimljeni dokumenti o proganjanju i ubijanju Srba, tokom 90 – tih godina ali to one koji su hteli ništenje Srba nije interesovalo, kao što ih nije interesovao ni stravično genicidno ponašanje Hrvata, muslimana i Šiptara tokom Drugog svetskog rata. Čak tako i toliko da ni slavna, po zločinima nad srpskom nejači (žene, deca, starci), gubilišta u Jasenovcu, Jadovnu, Glini ni do danas nisu, u svetskim razmerama, priznata. A kako bi i bili, kad Titova Jugoslavija nije  ni Jasenovac uvrstila u zločinačko gubilište, čak ni jednom ga ni On nije posetio, da ne bi kvario uspostavljeno „bratstvo i jedinstvo“.

Dačić, koji je izrastao u vremenu zvanom „I posle Tita – Tito!“; dakle, kao onaj koji se od malih nogu učio da bude Titov sledbenik, i kao takav znao samo za titoističku averziju prema Srbima; danas, posle 75 godina, izjavljuje da „svet mora da sazna istinu o Jasenovcu!“

A gde je bio sa tom mišlju do sada?

Naravno i dabome, i danas setio, da bi dodao još jedan beočug u njegovoj predstojećoj predsedničkoj kampanji, kojoj se on, već nekoliko godina i kraj postojećeg predsednika Nikolića, pasionirano i kontinuirano posvećuje, dajući tako još jedan dokaz kako za njega, kao i za tolike druge, postoji samo njegova politička karijera!

Ovih dana promovisana je knjiga Ratka Dmitrovića „Krst na križu“, u kojoj su skupljeni njegovi brojni dokazi o neugasloj mržnji Hrvata prema Srbima, do dana današnjeg, pa je tako naišao i na temu Titovih komunista prekrštenih u socijaliste, ne samo u Srbiji..

Međutim, „ako Srbija ima socijaliste, a ima ih,  zašto onda nema ni jednog u SPS- u?“

I zaključio, „SPS nije više ni socijalistička, ni levičarska partija“.

Uostalom, zar i sam Dačić nije rekao da „ako smo glasali za kapitalizam, ne možemo više biti partija sa ideologijom prošlosti“, što je sirota Đukić–Dejanović smesta prihvatila i proklamovala.

.         Zašto ovo ističemo? Zato da bismo rekli da je Ratko Dmitrović svojom knjigom „Krst na križu“, u neku ruku, bar za sada. završio svoj hrvatski opus, i da bi sad, posle ovog retko inspirativnog teksta o nepostojanju socijalizma i socijalista u SPS-u, mogao da započne „srpski opus“,koji nam je preko potreban i nužan.

Mada, to treba priznati, takav opus, sa takvom iskrenošću i sveobuhvatnošću, kojom on talentovano piše,  nije ni malo lako, u ovo vreme, započeti.

Recimo, ministarka Brnabić poručuje ovih dana „Svi moraju da štede i svi štedimo“.

Kako joj sad reći, nije istina, svuda se nemilosrdno rasipa!

Eto, taj niški cirkus, koji priređuje Vlada svojim izmeštanjem u Niš! S kojom potrebom i kojim višim kvalitetom, nego u Beogradu?

Pa se bez stida i srama, sa izdašnom neozbiljnosti sa kojom se ova zemlja vodi, saopštava da će ministri stanovati u niškoj kasarni, umesto u tamošnjim hotelima, što je dokaz kako se vodi računa o štednji!

Kome li je pala ta suluda ideja na pamet? Utoliko pre što je i taj morao znati, da će se tamošnja kasarna, morati detaljno urediti, kako bi odgovarala potrebama i standardu tako visokih gostiju!

A i to košta! Još kako i koliko!

No, nije to jedino izmeštanje Vlade u Niš!  Biće taj grad poprište i sastanku dveju vlada, mađarske i srpske,  20. i 21. novembra!

Ali, ni to nije kraj niških zvaničnih avantura.

Naime, saopšteno je da će se u Nišu održati i „istorijski susret  Srba i Albanaca, u okviru srpsko-albanskog Biznis foruma, 14. oktobra, pod pokroviteljstvom dva premijera Vučića i Rame, koji će se, u isto vreme, sastati u Nišu“

Čemu sve to? Zar sve to nije moglo da se odradi u Beogradu, gde je zvanično sedište vlade?

Ne misli se valjda da se time hoće dokazati, da ova tzv. borbena vlada – radi na sve strane, punom parom!?

Trebalo bi već jednom ta vlada, odn. njen predsednik da shvati da ovaj narod nije ni lud, ni glup, da on ima nepomućeno pamćenje. Kad mu zatreba.

Recimo, neko je srpskim veteranima naložio  da pozove hrvatske veterane, na – „prijateljski razgovor“.

Taj „neko“ ne bi mogao biti niko drugi do sam Vučić, koji je uvrteo sebi u glavu, ili mu je neko ubacio tu ideju u nju, kao nužnost, da pruži dokaz kako „Želi najbolje odnose sa Hrvatskom,  a ne mržnju iz prošlosti“.

Međutim, iz Hrvatske, u kojoj, bez obzira o kojoj je stranci reč, vlada nepomućeno nacionalno dostojanstvo, stiže ovakav odgovor:

„Hrvatski veterani, iz Domovinskog rata, neće da razgovaraju sa srpskim veteranima, sve dok Srbija zvanično ne prizna agresiju  na Hrvatsku!“

Kakva sramota!

Ali, šta se sad može učiniti, kad su i Toma i Vučić priznali, tj, kad im je naređeno da priznaju, navodno teške srpske zločine i agresiju na Hrvatsku i BiH? Što je već Tadić svojom Rezolucijom u Skupštini, 2010, priznao i proklamovao, u čijem je usvajanju učestvovao i Dačić sa SPS-om, kao i Palma, po Dačićevoj uceni!

I šta će sad biti?

Ćutanje, u ovom slučaju, ne može biti odgovor, a da ne bude i  priznanje. Uprkos Vučićeve konstante – „Njegov posao je da radi i uradi sve što može, za Srbiju!“

Ej, jadna Srbijo, šta si dočekala i dozvolila da se s tobom radi!

*

Od 2012. u Srbiji se nepretano vodi predizborna kampanja, iako je na vlasti SNS sa koalicionim partnerima, bezbedna i sigurna.  Ali, čime bi se ispunile naslovne strane i svakodnevni intervjui na raznim TV?

I dok Vučić tvrdi kako nastoji da „Srbija bude nezavisna i suverena, i da neće biti ni ruska, ni američka kolonija“,  jer. „ i mi imamo pravo da delujemo“, Predsednik Nikolić to dokazuje, svojom čestitkom Putinu za njegov rođendan, poručujući mu: „Imate podršku Srbije!“

Fantazija!

Ali, gle čuda, u isto vreme u Čikagu, srpski ambasador u Americi, Đerđ Matković, kako piše dnevnik ‘Čikago  marun’, izjavljuje: „Putin ima veliki ego, želi da bude vladar sveta i da Rusija  postane velika super sila!“, što svi naši mediji izdašno prenose, iako tamošnji prof. Nada Petković, koja ga je intervjuisala, tvrdi da to nije rekao.

Međutim, Dačić kao resorni ministar, žuri da se „ogradi od te izjave, jer ona ne izražava  zvanične stavove naše zemlje!“

Zna se, pak, da ambasador po definiciji nikad ne izražava svoje lično mišljenje, već prenosi mišljenje svoje vlade, u suprotnom  to se smatra teškim prekršajem, koji obavezno znači povlačenje tog ambasadora, natrag u zemlju.

Dakle, nema govora o mogućnosti da se ministar ograđuje, već jedino o smeni nedisciplinovanog i svojeglavog ambasadora!

Ali, gde to može, kad je taj Đerđ, pre toga, bio šef Vučićevog kabineta, i kao takav stekao poverenje za američku funkciju!

Što je svakako razlog Vučićevog ćutanja, kao da se ništa nije desilo! Mada je prošlo toliko dana, cela nedelja!

I ko je sad tu ispao šugav?

Naravno, Dačić.

Bolje bi i za njega bilo da je ćutao, da ne kvari svoje šanse za predsedničku kandidaturu, koja se, inače, najavljuje na sve strane, kraj živog Tome Nikolića. A pravog kandidata će odrediti Vučić, kako tvrdi i Zorana, i Stefanović, i Vulin; dakle, sva tri njegova nezvanična portparola.

Javio se i Šešelj, kao autokandidat, – „triumfovaće, kaže, na izborima, sem ako se ne kandiduje Vučić. Samo on može da me pobedi“,  mada Vučić na tu kandidaturu, kako je izjavio, i ne misli.

Logično.

Ko god je čitao važeći Ustav, zna da je predsednička funkcija čisto protokolarna, koja u sebi nema ni trunke od izvršne vlasti. Znači, čovek bez ikakvog uticaja, što, kao takva,  Vučiću ne pada na pamet.

Mora se već jednom priznati – Srbi nemaju kolektivnu nacionalnu svest. Izgubili su je još u prvoj Jugoslaviji, a dokrajčili pod Titom  i  ovim petooktobarskim evropskim vladama, koje su Srbiju čak lišili nacionalnosti i patriotizma. Jer tako je želeo i nalagao Zapad.

To je bio i ostao uslov njihove podrške Vučića na vlasti.

*

I tako, ništa od spasonosne formule advokata Milorada Stevanovića.

 

 

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Lune says:

    Hm,hmm...Slobodane "nase rosno cvece, cetnici te zaboravit nece"..to je uradjeno jos 1976.godine,vec je sa tobom u "nacionalnoj penziji".. kucaj: micapetrvic.com

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *