Jedno je Brant a drugo su Alija i Franjo

Jedno je Brant a drugo su Alija i Franjo

11 maja 2013

boristhPiše: Boris Knežević

Dan kada je Hitlerova Nemačka potpisala kapitulaciju, čime je stavljena tačka na najkrvaviji sukob u istoriji čovečanstva, u celom svetu proslavlja se kao Dan pobede. Evropa je otišla i korak dalje pa se 9. maj na našem kontinentu proslavlja i kao Dan Evrope. Završetak svih ratova, kako se utopistički nazivao kraj sukoba koji je odneo više od 50 miliona ljudskih života, zaslužio je hvalospeve i nadu da se slično bezumlje više nikad neće ponoviti.

U zemljama nastalim raspadom države koja je bila jedna od istaknutijih članica antifašističke koalicije i čiji je doprinos slamanju Hitlerove „kičme“ bio nemerljiv (makar su nas tako učili u školi), takođe se proslavlja Dan pobede i Dan Evrope. Doduše, nije to ni slično nekim ranijim vremenima, kada su tim povodom bile organizovane veličanstvene vojne parade i kulturno-umetničke manifestacije, ali bolje išta nego ništa. Ruku na srce, ovde je čak i besmisleno proslavljati nešto što se još nije završilo. Ako se, recimo, za Nemačku i Francusku završetak svih ratova možda i dogodio 9. maja 1945. godine, kod nas je taj datum predstavljao samo kraj prvog poluvremena. Drugo je završeno pedeset godina kasnije u Dejtonu, a pošto je, prema procenama brojnih nepristrasnih arbitara, rezultat i dalje nerešen, čekaju se produžeci.

Tragedija ovih prostora nije samo u tome što se rat u glavama velikog broja ljudi još nije završio i što, poput Nemaca i Francuza, ne možemo da ostavimo krvavu prošlost iza sebe. Uzrok drame zbog koje stalno strahujemo od produžetaka i penala predstavlja i to što se istorija naroda koji žive na razvalinama bivše Jugoslavije bezočno falsifikuje! U tom bizarnom igrokazu istorijskih fakata i činjenica, sve je dozvoljeno i moguće. Narod, čiji su pripadnici sve do kraja 1944. godine popunjavali sastav 90 odsto antifašističkih jedinica, proglašava se „fašističkim“, i to od onih čiji su preci, sve do proboja blokade Staljingrada, u gotovo istom procentu popunjavali ustaške, domobranske i SS formacije! Upravo ti i takvi su sami sebe, preko noći, proglasili zakletim antifašistima i borcima za svetsku pravdu?! Zemljo Indijo, šta rade slonovi?!

Nemci, Francuzi i ostali civilizovani narodi izmirili su se nakon Drugog svetskog rata zahvaljujući tome što nikome u obnovljenoj Nemačkoj nije palo na pamet da poriče zločine koje su u njihovo ime počinili nacisti. Još manje da svoje zločine iz prošlosti pripisuje drugima. Nemačka je imala Vilija Branta, a naše komšije Aliju, Bakira, Franju i Stipu. Blago nama.

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *