JEZUITI – „Crkva u crkvi“ koja je uvek imala veliki uticaj na Vatikan i papu, organizacija iz čijih redova je i papa Franjo

JEZUITI – „Crkva u crkvi“ koja je uvek imala veliki uticaj na Vatikan i papu, organizacija iz čijih redova je i papa Franjo

26 августа 2013

DSCN0679Univerzitet Lojola (Loyola) u Čikagu je najpoznatiji u Americi jezuitski univerzitet, veoma je ponosan na svoju jezuetsku tradiciju, a i ime je dobio po osnivaču jezetskog reda Inasiju Lojoli. Red jezuita poznat je i kao Društvo Isusovaca i na njihovom amblemu se nalaze slova IHS i neguju kult Sunca. Jedan su od po zlu čuvenih papskih kaluđerskih redova koji je, sa motom, “Ad maiorem Dei gloriam” (“Za veću slavu Božju”), u šesnaestom veku osnovao Španac Ignacio Lojola. Osnovni cilj rada bio je obnova rimokatolicizma, ugroženog protestantskom reformacijom. U tu svrhu, Lojola je kao osnovno načelo reda postavio apsolutnu pokornost papi i duhu papizma (mada je, u stvari, red imao velikog uticaja na pape i bio svojevrsna “crkva u crkvi”). Jezuita je, po naređenju više vlasti, mogao biti poslan bilo gde i bilo kad na propoved; on je, kako tvrdi Lojola, po naređenju te iste vlasti morao da smatra da je belo – crno, i obratno, da priznaje nad sobom i vlast beslovesne životinje, ako mu je Bog “odredi”za starešinu.

Jezuiti su se veoma brzo proširili po Zapadnoj Evropi. Osnivajući mnoge srednje i visoke škole, veoma su uticali na razvoj evropske inteligencije; trudeći se da, preko ispovesti, zagospodare savestima ljudi, uspeli su da za kratko vreme steknu simpatije, naročito među ženskim svetom, kome je godila svojevrsna “blagost” jezuitskih “dušebriznika”. Lojola im je sastavio duhovne vežbe koje su se sastojale u zamišljanju slika iz Svetog Pisma i njihovom “sozercavanju” (što je praksa potpuno tuđa svetootačkoj askezi). Takođe, bilo im je dopušteno da lažu i čine druge slične stvari, koje treba da služe “na veću slavu Božju”. Pošto su se pokazali beskrupulozni u ostvarenju svojih namera i beskarakterni u tobožnjem ugađanju Bogu, pripisana im je izreka “cilj opravdava sredstvo”, a reći nekome da je “jezuita” značilo je reći mu da je licemer i podlac, maskiran obrazinom čovečnosti. Jezuiti su se uključili u rad inkvizicije, a ognjem i mačem su nastojali da šire papizam u Severnoj i Južnoj Americi, među lokalnim indijanskim stanovništvom koje ih se grozilo. Papa im je dao pravo da prodaju indulgencije (oproštajnice grehova), čime su se oni obilato služili, pa su ljudima koji su materijalno pomagali red oproštajnice svih grehova davali dva puta – jednom u toku života, a jednom na samrti.

Jezuiti su militantna organizacija u okviru katoličke “crkve”, ustrojena kao vojska sa činovima. Glavni u Redu je General i on je zapravo Crni Papa, stvarni vladar Vatikana. Prvi General i osnivač Reda je španski sveštenik Injasio Lojola, koji je 1534. za vreme vladavine Pape Pavla III smatrao da se protiv jeresi (sve većeg broja pristalica protestantizma) “crkva” mora boriti prikrivenim i nasilnim metodama.

Poznati “Ilumbrados” jezuita bio je i zloglasni Fransis Bordžija Iako mnogi i danas veruju da su oni samo deo rimokatoličke crkve sa svojim specifičnim učenjem, njihova istorijska uloga je daleko mračnija i mnogim ljudima nepoznata. Lojola je inače i osnivač prvih Iluminata (Ilumbradosa).

TAJNA ZAKLETVA UZ KAMU

Jezuite posebno povezuje njihova specifična zakletva koju mora da položi svaki jezuitski iskušenik kada stupa u određeni čin. On tada kleči na crvenom krstu pred nadređenim u Redu. Ispred njega su dve zastave: poznata žuto-bela zastava papstva i crna zastava koja ima kamu sa dve oštrice i crveni krst iznad lobanje sa dve ukrštene kosti. To je zastava jezuitskog reda, tvrdi Alberto Rivera.

Prilikom polaganja zakletve nadređeni daje novom iskušeniku mali crni krst sa raspećem koji iskušenik mora da pritisne na svoje srce i tada mu nadređeni pruža kamu. Iskušenik prihvata oštricu kame i pritiska vrh u pravcu svog srca. Nadređeni mu tada, držeći dršku kame, govori sledeće reči:

“Sine moj, sada si naučen da igraš prikriveno – među rimokatolicima da budeš rimokatolik i da špijuniraš sopstveno bratstvo; da ne veruješ ni jednom čoveku, niti u jednog čoveka; među reformistima da budeš reformista, među hugenotima da budeš hugenota, među kalvinistima da budeš kalvinista. Među protestantima da budeš protestant i pridobijanjem njihovog poverenja da držiš čak i besedu sa njihove propovedaonice i da ih potkazuješ svom silinom svoga bića naše svete religije i našeg pape. I da si u stanju da se spustiš tako nisko da postaneš Jevrejin među Jevrejima, što će ti omogućiti da prikupiš sve informacije za svoj Red kao odani vojnik pape.”

Pogledajmo dalje zakletvu:

“Naučen si da podmuklo seješ seme mržnje i ljubomore medju narodima, regionima i državama koje žive u miru, i podstičeš ih na krvava dela, gurajući ih u ratove jedne protiv drugih, i da kreiraš revolucije i građanske ratove u zemljama koje su nezavisne i prosperitetne, izigravajući da neguješ umetnost, nauku i uživanje u blagodetima mira. Da učestvuješ na strani boraca i da igraš u tajnosti sa svojom braćom jezuitima, koji mogu biti na istom poslu na suprotnoj strani u ratu, ali da se otvoreno suprostavljaš onome za koga bi mogao biti povezan. Samo Crkva na kraju mora da izvuče dobit iz uslova koji će biti sastavni deo konačnog mirovnog sporazuma i koji će opravdati sva sredstva”.

“Naučen si sada svojim dužnostima špijuna, da prikupljaš sve statističke podatke, činjenice i informacije od svakog izvora; da se dodvoravaš kao poverljiva osoba u poznatim krugovima protestanata i jeretika svakog nivoa i svake ličnosti, kao i bankara, trgovca, advokata, među učenicima škola i studentima, u parlamentima i zakonodavstvu, u državnom pravosuđu i da budeš ‘sav prtljag svim ljudima’ za dobro pape, čije smo sluge do svoje smrti.

Primio si sve instrukcije pre nego si posto iskušenik, i služio si kao pomoćnik, ispovednik i sveštenik, ali nisi bio okružen sa svim neophodnim da bi komandovao armijom Lojole u službi pape. Moraš služiti odgovarajuće vreme kao sredsvo i izvršilac naređenje svojih nadređenih. Niko ovde ne može komandovati ko nije sebe blagoslovio sa krvlju jeretika. Bez prolivanja krvi ni jedan čovek ne može biti spasen…”

ALEC-IHSTAJNA MISIJA U ZNAKU SUNCA?

Napomenimo samo ukratko da su po svedočenju dr Rivere njemu preneta neka znanja i informacije koje su bile najčuvanije tajna Vatikana i koje se u istorijskim knjigama nisu pominjale. Njegov glavni učitelj je bio nemački jezuita kardinal Avgustin Bea, konfesor pape Pija XII i predsedavajući Rimokatoličkog Ekumenskog Pokreta. Jedna od tajni koju je on “odao” svom učeniku Riveri je jezuitsko prikriveno učešće u stvaranju dve paklene ideologije: sa jedne strane to je bio nemački nacizam (kao i prethodno fašizam u Italiji koji je zabranio sve druge konfesije osim rimokatličke), a sa druge ateistički komunizam, kako bi se zbacio sa vlasti najveći zaštitnik istočne ortodoksne crkve- ruski car. Ako je cilj bio da se u međusobnom sukobu fizički uništi što više jeretika, zadatak je uspešno obavljen. U Drugom svetskom ratu, gde su sukobljeni “vernici ” i “nevernici” , pored velikog broja ubijenih Jevreja (danas se nastoji izvršiti revizija o tačnom broju), stradalo je i dva miliona Nemaca (najviše protestanata) i 20 miliona Rusa (pravoslavaca) i nešto manje drugih jeretika (Engleza) i pagana (Cigana).

Zato Rivera kaže da su u pravu svi oni protestanti koji su tvrdili da je katolička crkva “Majka prostitucije i gnusnosti na Zemlji”, te da Jovanovo Otkrivenje (glava 17) ne opisuje drevni Vavilon, već sadašnji Vatikan.

Rivera još dodaje da Satana sedi upravo u samom vrhu Vatikana, te da je najviše bio šokiran kada je na ruci jednog španskog jezuite visokog ranga video prsten sa masonskim obeležjem i kada je saznao da je isti bio ičlan španske komunističke partije. Takođe je saznao da je jezuita General u bliskim vezama sa Iluminatima u Londonu.

Rivera otkriva i da neki sveštenici jezuiti sa naporom prihvataju ove laži nemajući drugog izlaza osim ove službe.

Zanimljiv je i Riverin opis krstaškog pohoda (počeo 1096.) na Jevreje (Judejce) koji su živeli u izgnanstvu u Evropi. Tada su pobijene čitave jevrejske naseobine, dok su žene masovno silovane. Njihova tako rođena deca, bez očeva, bila su krštena kao rimokatolici, da bi onda kada su odrasla silom naterana da idu na hodočašće u Jerusalim. Tamo su, međutim, na prevaru prodata Arapima kao roblje u zamenu za zlato.

Pravoslavni narodi smatraju da aspiracije Rimokatoličke crkve prema “šizmatičnom” istoku, odnosno svim istočnoevropskim zemljama u kojima je pravoslavlje dominantan oblik hrišćanske veroispovesti traju još od raskola u hrišćanskoj crkvi 1054. godine.

Vatikan je ulogu nosioca katoličkog prozeletizma prepustio svom najperfidnijem redu – jezuitima. Proračunati, hladnokrvni i vrlo obrazovani, jezuiti su postigli ogromne uspehe u latinizaciji pravoslavnih vernika u Rumuniji, Moldaviji, Ukrajini, Belorusiji i Rusiji. Oni su iskustvo sticali po džunglama Južne Amerike, odakle su svojevremeno i proterani, po pustarama Afrike, pa čak i Kine i Japana, i to u vreme kada su ove dve zemlje bile zatvorene u samoizolaciji.

Zahvaljujući ratnim zbivanjima, sankcijama, raznim nesrećama koje su se stuštile na naš narod, jezuiti su uspeli da, uglavnom preko svoje humanitarne organizacije “Keritas”, stvore svoja uporišta i u našoj zemlji, i to prvenstveno u područjima gde je stanovništvo mešovitog nacionalnog sastava kao što je to slučaj sa Bosnom ili Vojvodinom.

(Srbi na okup)

KOMENTARI



Један коментар

  1. GEZA SETET says:

    ako je i pola od ovoga tačno i istinito-JEZIVO JE.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u