ЈОСИПУ БРОЗУ ТИТУ историја никад неће опростити што није отишао у Јасеновац

JOSIPU BROZU TITU istorija nikad neće oprostiti što nije otišao u Jasenovac

14 oktobra 2015

titoante__wide-xxlarge 67(Iz knjige „Protiv zaborava i tabua /Jasenovac 1941 – 1991/ Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, izdavači: I. P. Pregres Sarajevo i Udruženje za istraživanje genocida i ratnih zločina, Beograd, Sarajevo, 1991.)

Koncentracioni logor Jasenovac prestao je da postoji kad su logoraši 22. aprila 1945. godine izvršili proboj. Više od 90% logoraša je poginulo u tom jurišu. U porušeni Jasenovac 2. maja 1945. godine ušle su jedinice Jugoslovenske armije. Opravdano se postavlja pitanje kako je ova fabrika smrti radila tako dugo posle oslobođenja Beograda 20. oktobra 1944. godine i pola teritorije Jugoslavije. Kad su jedinice JA ušle u Jasenovac zatekli su, pored stravičnog prizora, razrušene objekte… Dosta od toga bilo je moguće obnoviti i popraviti, a deo konzervirati i očuvati… i tako sačuvati autentičnost jednog zloglasnog mesta da posluži kao opomena da se Jasenovac više ne ponovi.

Međutim, to… nije odgovaralo strategiji zaborava, politici koju su vodili Hebrang, Krajačić, Bakarić i njihovi naslednici i sledbenici koji su Jasenovac porušili i sravnili sa zemljom. Ovo „raščišćavanje“ izvedeno je pod stručnim nadzorom jednog Slovenca po prezimenu Skropnik, a radove su izvodili nemački ratni zarobljenici. Po završetku „raščišćavanja“, Savez boraca NOR (Narodnooslobodilačkog rata – nap. I. B.) opština Novska i Jasenovac drvenim tablama su obeležili porušene objekte u užem krugu Ciglane. Ostali prostor, koji je pripadao uglavnom srpskim seljacima (oko 100 hektara), isti su obrađivali sijanjem raznih poljoprivrednih kultura. Međutim, 1954. godine vlasti Hrvatske nacionalizovale su im tu zemlju i od tada je cela ta površina obrasla u korov i vrbovo šiblje tako da je sve to ličilo na jednu zapuštenu baruštinu-prašumu od trstike, šaše i šiblja visine preko dva metra. No, ipak manje grupe naroda sa područja Novske, Dubice i Kostajnice svakog 4. jula (na Dan borca) okupljale su se na užem prostoru nekadašnje Ciglane i odavale poštu ubijenim logorašima. Međutim, već 1961. godine, kad se tom okupljanju masovno pridružio srpski narod Potkozarja, Kozare i okolnih slavonskih sela, srušena je politika zaborava i pod tim pritiskom pristupilo se dostojanstvenom obeležavanju bivšeg koncentracionog logora Jasenovac. Jedna delegacija iz Jasenovca, Mile Dragić, Milan Mačkić i Batar, preko Boška Šiljegovića, Veljka Miladinovića, Jefte Šašića i Ivana Gošnjaka, primljena je kod maršala Josipa Broza Tita. Složio se sa predlogom da Jasenovac treba dostojanstveno obeležiti, ali, kako je on rekao, od toga ne treba praviti „jadikovku“ jer je tu izvršena „odmazda neprijatelja na ustanak naroda Jugoslavije“. Iz toga proizilazi da Josip Broz Tito stradanje ljudi, žena i dece u Jasenovcu nije gledao „kao nekakvu zasebnu žrtvu“, tj. da je tu izvršen genocid.

Od jula 1961. godine počelo je dostojanstveno obeležavanje ovog najvećeg stratišta na Balkanu. Prvo je uređen centralni deo oko Ciglane, zatim se pristupilo raščišćavanju korova i obeležavanju gde su se nalazi nekada logorski objekti, ali se to na kraju svelo na podizanje jednog najednog centralnog spomenika (1966), a 1968. godine podignut je spomen-muzej u kojem je postavljena neadekvatna muzejska postavka (ispravljena je tek 1988. godine).

Prema tome, politiku zaborava srušio je srpski narod, a drugu tabu temu, naučno izučavanje logora Jasenovac, naučni radnici i istraživači: A. Miletić, V. Dedijer, M. Bulajić, D. Lukić, R. Petrović i drugi sa knjigama, brojnim napisima u dnevnoj i revijalnoj štampi i prilozima na više okruglih stolova i naučnih skupova.

Tako je nastalo Spomen-područje Jasenovac. Ovako spor i neprimeran razvoj Spomen-područja Jasenovac diktirala je politika ljudi u partiji i vlasti, u prvom redu SR Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uz stalnu konsultaciju i odobrenje vrha SKJ i vlasti SFRJ. No, ne treba ispustiti ni činjenicu da se za taj problem nisu mnogo interesovale ni partija i vlast SR Srbije, a ni sami logoraši i njihova udruženja. Prva zvanična svečanost održana je tek 3. jula 1966. godine na bivšem jasenovačkom stratištu, prilikom otkrivanja Bogdanovićevog spomenika podignutog u vidu kamenog cveta (tulipana, lale), kada je održan prvi govor, a posle je to praktikovano svake godine na godišnjicu proboja logoraša (oko 22. aprila).

Na ovim godišnjicama uvek su govore držali republički funkcioneri na vlasti, partiji i društveno-političkim organizacijama (u najviše slučajeva iz SR Hrvatske). Većina ovih govora su političke prirode, vrlo malo se odnosi na koncntracioni logor Jasenovac, a skoro nikako (do 1984. godine), ili bojažljivo, sa ponekim izuzetkom, ne govore da je u Jasenovcu izvršen genocid, da su njemu stradali ljudi, žene i deca samo zato što su bili Srbi, Jevreji i Romi, i ko su bili zločinci. Gotovo svi ovi govori, do pomenute godine, su produkt politike zaborava. Potvrdu za to imamo 1971. godine kada je u SR Hrvatskoj stupio na scenu „Maspok“ (hrvatski nacionalizam) i kada je izostalo obeležavanje godišnjice u Jasenovcu (istorija se ponovila i 1991. godine neučestvovanjem vlasti Hrvatske i partije na vlasti HDZ . Na kraju, juna1991. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, odnosno današnji režim u toj Republici, odlučio je da zatvori Spomen-područje Jasenovac.

I neizostavno se postavlja pitanje zašto Josip Broz Tito nije posetio Spomen-područje Jasenovac i oda poštu palim žrtvama u Jasenovcu, a obišao je mnoga druga spomen-obeležja. Objašnjenje se nalazi u politici ljudi na vlasti i partiji SR Hrvatske (njegovih bliskih saradnika Hebranga, Krajačića, Bakarića i naučnika i institucija Hrvatske) koji su proturali tezu da to nije bio koncentracioni logor, da u njemu nije vršen genocid ili vrlo neznatan, da je broj ubijenih desetostruko uvećan, te da je u njemu nastradalo najviše Hrvata i komunista (antifašista), a ne nevinih Srba, Jevreja i Roma, da se ne znaju ni imena i prezimena umorenih (a nisu hteli da to utvrde do danas) do teze da su tu stradali četnici i četničke familije. Dakle, reč je o jednoj kontinuiranoj politici partije na vlasti u SR Hrvatskoj kojoj je Tito verovao, ili je i sam u to bio ubeđen (istoričari će to utvrditi). Svakako da mu istorija to neće nikada oprostiti.

(Priredio: I. Brezac. Intermagazin)

KOMENTARI



19 komentara

  1. mija says:

    Pa nije bio ni na Golom otoku. Šta se njega ticalo stradanje Srba? Imao je on i važnija posla. Trebalo je šetati pudlice, ugošćavati filmske zvezde itd.

  2. Za Srbiju says:

    Nećemo nikada MI, sami sebi, oprostiti što nismo skinuli glavu tom monstruoznom antisrbskom kleronacističkom agentu, saradniku Pavelića. A on je samo radio svoj posao.

  3. N. says:

    A posle njega je došao čovek koji je rekao "niko ne sme da vas bije", danas u Prištini nema Srba. Pa su se njegove proročke reči delimično i ostvarile. Kad bolje razmislim, Srbija nikad nije ni imala valjanog predsednika.

  4. zlatiborski ovan says:

    Koncentracioni logor Jasenovac prestao je da postoji kad su logoraši 22. aprila 1945. godine izvršili proboj. ////////////// nisu logorasi izvrsili proboj, vec zanatlije... ************* Vise o Jasenovcu, u formi kracih I odabranih komentara/kompilacija: https://tinyurl.com/pt47jrq

  5. zlatiborski ovan says:

    Međutim, to… nije odgovaralo strategiji zaborava, politici koju su vodili Hebrang, Krajačić, Bakarić i njihovi naslednici i sledbenici koji su Jasenovac porušili i sravnili sa zemljom... ////////// opet su van drugi glavni krivac, dok svoju korumpiranost, zlobu, izdajstvo,....izgleda necete da vidite

  6. zlatiborski ovan says:

    ZAŠTO JASENOVAC NIJE OSLOBOĐEN http://www.znaci.net/00003/680.pdf

  7. zlatiborski ovan says:

    U logoru je bilo pored Srba i dosta Jevreja. I njih su dosta tukli i ubijali, ali daleko manje nego Srbe. Jevreji su uopšte relativno dobro prolazili, prema nama Srbima čak i sjajno. Oni su imali u rukama celu internu upravu u logoru, bili su „slobodnjaci" tj. Mogli su samostalno da izlaze iz logora ////////////// Antun Miletić KONCENTRACIONI LOGOR JASENOVAC http://www.znaci.net/00003/510.pdf

  8. Miško says:

    Šalji dalje u svet , podrži majku Srbiju! #NoKosovoUnesco

  9. rale says:

    Jednom ustaša, uvek USTAŠA koji je vešto manipulisao srbima koji su ginuli za njegovu Lijepu Našu.

  10. zlatiborski ovan says:

    rale Says: oktobar 13th, 2015 u 3:29 pm Jednom ustaša, uvek USTAŠA koji je vešto manipulisao srbima koji su ginuli za njegovu Lijepu Našu. ////////////// a sto su dozvolili da ih izmanipulise jedan hostaper.

  11. marko says:

    Mozda samo pitanje u naslovu nije adekvatno, ali sve drugo je jasno.. 1. Kako ce Broz ustasa da obilazi srpske grobove kada je i on sam bio srbomrzac, ustasa (sa kojim su partizani saradjivali) i kominternovac. Biti samo ustasa vam je dovoljno za kvalifikaciju najveceg ubice srpskog naroda oduvek, jer ni turci nisu nikada cinili takve zulume. A, biti ustasa i kominternovac, sto je u osnovi isto je kombinacija za kataklizmu koja nam se i desila. 2. Oni nisu toliko krivi jer su postupali u skladu sa svojim nacistickim ubedjenjima. Ko ne zna sta je to, neka procita kako su Estonci i Litvanci gledali na II Svetski rat i videce njihovu filozofiju. ONi, dakle ni Tito ni svi oni nikada nisu bili protiv Hitlera i uvek su se slagali sa genocidom protiv slovenskog naroda. Oni su hteli samo kada sav genocid bude gotov da posalju Hitlera u penziju na zasluzen odmor, a nikako da budu protiv njega. To su isto Tito i njegovi komunisti. 3. Najveci krivci za Jasenovac i druga srpska stratista su Titovi komunisti iz Srbije: Koca Popovic, kriminalac i ubica, Peko Dapcevic, Drapsin, Aleksandar Rankovic, Krcun, Milos Minic, Draza Markovic i ostala banda lopova i ubica.. Da bi se bar simbolicno nepravdda ispravila, sve njihove grobove treba iseliti iz Aleje velikana (uzas da ne moze biti veci) i prebaciti u Kucu cveca kod Ustase Broza, a potom napraviti memorijalni centar pored Kuce cveca koji ce podsecati na sve komunisticko-kominternovske zlocine.

  12. Dusanka says:

    Sve je tacno od reci do reci gosp.Marko ali sve kosti od svih srpskih zlocinaca pa do najveceg Broza iskopati i niz Dunav neka ih sam vrag nosi .A njihovim gresnim i podlim dusama neka Gospod sudi .Mnogo je strasnih zlocina bilo kroz nasu istoriju ali ne toliko krivicom nasih neprijatelja tj.hrvata i muslimana koliko nas samih Srba sami sebi neprijatelj uzas nad uzasima.

  13. zlatiborski ovan says:

    isto tako tzv. saveznici nisu bombardovali Ausvic. Otkrila ga je tek, naravno, Crvena armija. Dakle, jos jedna potvrda da je tito bio isti igrac kao i oni... ********** Netanyahu says, You also refused to bomb Auschwitz http://mondoweiss.net/2012/03/netanyahu-says-you-also-refused-to-bomb-auschwitz

  14. zlatiborski ovan says:

    He did a great deal of work for corporations in Nazi Germany and advised the major German chemical combine I. G. Farben, later notorious for manufacturing Zyklon B ******** A SAD PAZI OVO: He later became a prominent United States presidential adviser, served on the Warren Commission, and was a member of the foreign policy establishment group of elders called "The Wise Men. https://en.wikipedia.org/wiki/John_J._McCloy

  15. Istina says:

    Sa obzirom da je radio do 48-e punom parom nije niti čudno

  16. Paštrović says:

    Važno je da su mu Srbi oprostili. Jebeš istoriju!!!

  17. Pitagora says:

    Tito je imao mnogo razloga da prećutkuje Jasenovac.Već posle rata u javnim govorima kaže, otprilike, da se ne može kriviti ceo jedan narod (hrvatski) za ono što je počinila "šačica zločinaca" (tj. ustaše). Ustaše, međutim nisu bile "šačica zločinaca". Taj detalj iz njegovih istupanja može da se nađe u dokumentarnom filmu "Krv i pepeo Jasenovca". Sasvim sigurno da mu je odgovaralo da što više Srba nastrada u Jaesnovcu. Docnije, uvideo je da zvanično prećutkivanje Jasenovca može dobro da naplati, na razne načine, od Vatikana. To je i učinio. J.B. Tito je, koliko znam, ipak bio u Jasenovcu, i to negde šezdesetih. Taj podatak je vezan za incident za koji je odgovoran Stevo Krajačić. Taj se napio, opustio, razvezao jezičinu i pred mnogima je rekao su oni, Hrvati, malo Srba pobili, koliko je trebalo. Jedan od prisutnih Srba-rukovodilaca, Raja Nedeljković, Kragujevčanin inače, planuo je i odmah oštro protestovao kod Tita. Stevo Krajačić je posle toga bio razrešen funkcije (mislim da je bio predsednik sabora Hrvatske) i nije se više pojavljivao u javnosti. ...Mislim da je raspredanje priča o tome, da li je Titu odgovaralo što veće stradanje Srba ili nije, samo mlaćenje prazne slame: naravno da jeste; malo mu je bio Jasenovac; posle je Srbima priredio Sremski front. Treba ispitati da li je istinita rečenica koja mu se pripisuje, da je Srbe unazadio tako, da se neće oporaviti za sedamdeset godina.

  18. dr.Danilo says:

    opet se ovdje lupeta i fantazira....

  19. zlatiborski ovan says:

    @Pitagora, kompletan Macekov HSS je stao uz ustase, i nudio im svu "infrastrukturu" Gradjnska zastita,... Dakle, nije rec o "sasici" , vec je iza njih stala velika vecina hrv. naroda. Pa nacisti su u ZG docekani jos bolje nego u Austriji (vidi Krizmanovic)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *