Kada bi narod podigao svoje štedne uloge iz banaka, Srbija bi se rešila mnogih dugova, finansijskih lešinara, zelenaških banaka…

Kada bi narod podigao svoje štedne uloge iz banaka, Srbija bi se rešila mnogih dugova, finansijskih lešinara, zelenaških banaka…

29 јула 2013

130228143126-unclaimed-money-troubles-620xaPiše: Časlav Kuzmanović

Na osnovu izjava zvaničnika i proste matematike, može se predvideti kolaps većeg dela bankarskog sektora u Srbiji. Koji su uzroci ovome i koje su mere odmah na raspolaganju građanima?

Austrijski Vrhovni sud srušio kredite u francima…„Hipo banka“se povlači iz Mađarske zbog stalnog pritiska vlasti… Erdogan: Ne koristite kreditne kartice… Evropska komisija predlaže ograničenje naknada na kartičarske proizvode… Ovo su neki od novinskih naslova 17. jula 2013. godine.

Očigledno je da mnogi narodi traže spas od banaka, dok za to vreme Srbija traži način da vuci budu siti i koze na broju.

„Država mora da garantujeza one koji su slabog imovinskog stanja, a oni koji imaju preko 50.000 evra neka uključe glavu i neka se rukovode sigurnošću .“ Ovo upozorenje izrekao je ministar M. Dinkić, obrazlažući rebalans budžeta, pred poslanicima srpskog Parlamenta, 5. jula o. g.

Prvi deo izjave na trenutak je zbunio mnoge. Drugi deo upozorenja je logičan. Odnosi se na manje od 5.000 štediša, vlasnika 0,091 % štednih uloga. Isti poseduju 13% devizne štednje koja ukupno iznosi 8,28 milijardi evra.

Smatramo da njih ministar upozorava da je vreme da svoje uloge iznesu iz banaka. Da bi bio uverljiviji, za trenutak je bankarski sistem koji je sam stvorio, uporedio sa finansijskim nakazama koje su smislili veći eksperti pre njega (Jezda, Dafina), uz poruku da se niko nije obogatio kamatama.

Dve trećine banaka u Srbiji mogu da odu pod led

Ministar tvrdi da banke sada nisu u bankrotu, ali za godinu–dve mogu biti. Zašto?

Odgovor daje izveštaj NBS obelodanjen u štampi 4. jula (Privredni pregled): ukupne subordinarne obaveze bankarskog sektora Srbije na kraju 2012. iznosile su 103,4 milijarde dinara. To je u stvari sekundarni, pozajmljeni kapital banaka. Ovaj kapital se mora vratiti i pitanje je da li će banke–dužnici moći da nastave poslovanje nakon vraćanja.

Dodatni problem je u tome što 54,4% ovih obaveza dospeva tokom naredne dve godine. Zato je ministar i mogao proceniti interval kolapsa. Muka je što bez tuđeg kapitala ne može da radi 20 od 32 banke u Srbiji. Mnoge štediše će zažaliti što su sa njima imale posla. Subordinarne obaveze su isključivo u devizama. Uglavnom u evrima 93,6%, a u švajcarskim francima 6,4%. Upravo u onim valutama koje su štediše i spustile u vučje čeljusti.

Povrh toga, devizne rezerve NBS su u junu smanjene za oko 283 miliona evra. U junu je dinar oslabio 2,2% prema evru, iako je NBS prodala 270 miliona evra za njegovo jačanje.

Podsetimo se da je najkvalitetniji izvor poslovanja banke njen sopstveni kapital, koji je stalno prisutan u banci. Zatim sledi oročena štednja. Velika je potencijalnamoć štediša ukoliko bi se organizovali i poželeli da sklone iz svog života postojeći pljačkaški bankarski sistem.

Podaci Narodne banke Srbije govore nam koliko je bankarski sektor u Srbiji porozan. Ukupan kapital bankarskog sektora u Srbiji iznosi 591,1 milijardu dinara, što predstavlja samo 20,5% ukupnih izvora za poslovanje banaka. Ukupne obaveze (u stvari, dugovi, na ovaj ili onaj način) bankarskog sektora iznose 2.288 milijardi dinara, odnosno 79,5 % (31. decembar 2012).

Od sume obaveza, 400,9 milijardi dinara jesu uzeti krediti od strane bankarskog sektora. Ostatak od 1.888 milijardi dinara su faktički dugovi prema stanovništvu i preduzećima tj. štedišama i depozitarima. Dug prema štedišama je 98% u stranoj valuti.

Hranimo kerove koji nas ujedaju

Upravo domaće štediše hrane kerove koji će ih ujesti. To što građani manje veruju sopstvenoj državi i sopstvenoj valuti (mada nije potpuno bez osnova), nego stranim derikožama i okupacionoj valuti, dovešće ih ubrzo u situaciju da budu učesnici novog programa „stare devizne štednje“, a da se stari program nije ni okončao (traje do 2016).

Može li Srbija da isplati štediše banaka koje tonu? Treba imati na umu sledeće. Od 32 banke u Srbiji, 2012. godinu je sa gubitkom završilo 11 banaka. Rebalansiranje ovogodišnjeg budžeta je bilo u cilju sprečavanja bankrota države.

Kupuje se vreme, ne bi li se nekako iskobeljala iz omče javnog duga koji je 30. juna iznosio 18,9 milijardi evra, odnosno, 57,4 % BDP.

Da nije 300 miliona evra ruskog kredita za srpski budžet, bankrot bi bio na pragu. Opet ti Rusi, usred srceparajuće priče o nezamenljivom putu u svetlu evrounijatsku budućnost.

Smanjenjem troškovne strane budžeta, najmanje 2,2, miliona ljudi koji žive od državne kase ulaze u period lošijeg života. Uvećanje broja nezaposlenih je svakodnevno.

Banke su konstatovale da je među njihovim dužnicima 150.000 zrelo za lični bankrot. Srbija nije uvela ovaj pravni status građanima, kako ne bi dala pravnog osnova da se oslobode dela duga kod banaka. Banke su u Srbiji svete krave. Uspele su da izmisle 120 vrsta provizija na kojima godišnje otmu preko 300 miliona evra.

Umesto sprečavanja pljačkanja, Srbija donosi nove zakone radi brzopotezne prodaje svega neprodatog: novi Zakon o privatizaciji putem prodaje „čiste imovine“, zakon o trgovanju dugovima, kao i zakon o računovodstvu i reviziji zbog banaka koje lažno izveštavaju NBS.

Vrhunac nezaštićenosti dužnika od prevare, pljačke i otimanja imovine najvidljivija je povodom kredita u „švajcarcima“. (Videti: Č. Kuzmanović, „Narodne banke protiv svojih naroda: uporedni slučaj prevare sa švajcarskim frankom 1-2“, jun 2013.)

U Srbiji nije uspeo prekopirani španski model razvoja privrede, gde su banke i građevinari lokomotive. Nit ko gradi, niti ko kupuje u Srbiji. Prodaje onaj ko mora. Banke ne mogu da prodaju stanove posrnulih klijenata ni po trostruko nižoj ceni. Narod još pamti da je oteto — prokleto.

Da pojasnimo i oko Dinkićeve izjave o malim štedišama: država prosto ne može isplatiti štedne uloge do 50.000 evra. Zašto onda ministar tvrdi da država to mora da učini? Pa upravo zbog toga što ona to ne može. Štediše treba da ostanu mirne, i da ne talasaju sa ulozima, dok sve ne utihne.

Treba li da se ljutimo na domaću političku i drugu „elitu“? Ne treba. Evo zašto. Još 1970. je američki ekonomista, sociolog, pisac, futurolog i novinar Alvin Tofler napisao u knjizi Šok budućnosti da nacionalne elite neće biti povezane sa svojim narodom, nego sa svetskom elitom. Svetskoj eliti će polagati račune, a zauzvrat će biti, povremeno i privremeno, njen deo.

Ruski general i geopolitik, Leonid Ivašov, nas upozorava da je pomenuto predviđanje već realnost. „Na scenu stupa globalna finansijska oligarhija s ciljem stvaranja jedinstvenog svetskog prostora sa svetskom vladom kojom upravlja novac. Nacionalne države polako, ali sigurno gube kontrolu nad svojim teritorijama.“ (L. Ivašov, „Sledi učvršćivanje globalnog finansijskog fašizma“, Fakti, 3. 3. 2012.)

Po Ivašovu, nakon finansijske kolonizacije države, objekti upravljanja postaju elite i vlade tih država.

„U kolonijalnim državama uloga nacionalnih elita se završava na izvršenju volje globalne elite i sprovođenju u život ciljeva i zadataka koji su postavljeni pred njih.“ (isto)

Globalna elita traži pristup zelenaškog kapitala narodu i nacionalnim bogatstvima države u kojoj boravi. U Srbiji je prvi deo posla obavljen. Drugi deo posla, totalna rasprodaja svega (tzv.„kredibilna transformacija“) je u toku i u svojoj čemernoj završnici.

Evo kako to izgleda na terenu: „Projektovani novi vladari i vlasnici Srbije, u neuverljivoj ulozi elite i političke klase, u naoko raznolikim opcijama, zapravo su dobili samo jednu funkciju — da Srbija ‘šlajfuje’ i u narednim godinama, do totalne entropije koja će istorijski dokusuriti srpski narod.“

Ova, na žalost tačna, ocena uloge srpske elite sadržana je u novoj knjizi Nomenclatura Serbica sorbonskog doktora nauka, Zorana Petrovića Piroćanca (Tabloid, br. 288, 4.7.2013). Isti autor je prethodno objavio monografije Geopolitika energije, Geopolitika hrane i Geopolitika vode. Posle iščitavanja ovih studija ne ostaje mesta sumnji, ni u ocenjivača, niti u iznetu ocenu.

Recept: kako pomoći i sebi i bankama

Nije srpski ljutiti se na vazale, ali nije srpski ni trpeti zlo dovjeka. Srpskoj državi, srpskoj eliti i nemoralnim bankama treba pomoći. Kako?

Sudeći po strukturi devizne štednje u Srbiji, dovoljno bi bilo da vlasnici samo 474.434 štedna uloga vrednosti od 3.000 do 50.000 evra (od ukupno 5.353.653 uloga ) u što kraćem roku podignu svoje uloge iz banaka. Pre svega iz onih koje su prodavale kredite u „švajcarcima“, bile maštovite u izmišljanju marži, izbacivale ljude na ulicu, angažovale uterivače dugova.

Ovim potezom bi se dug banaka prema stanovništvu smanjio za 5.502.865.000 evra ili za 67% vrednosti deviznih štednih uloga. Kako su ovo štedni ulozi za koje garantuje država, njihovim iznošenjem iz banaka, oslobodio bi se garancijski potencijal Srbije za pristojnu svotu.

Oslobođen garancijski potencijal Srbija bi mogla da iskoristi za zaduživanje u drugim valutama i na drugim krajevima Sveta. Kod država i banka čiji su iskreni ciljevi i razvoj Srbije i pristojna zarada, bez porobljavanja i otimanja svega postojećeg.

Kada bi ovo uradile štediše, elita ne bi mogla biti ukorena od svojih gospodara. Istovremeno, elita ne bi morala da donosi teške i bolne odluke o prodaji narodnog i Bogom darivanog. Finansijski lešinari bi sami odleteli u plodnije krajeve.

Svet poznaje i drugačije bankarske sisteme od ovog koji je okovao Srbiju. O tome je govorio učesnik simpozijuma „Globalni razum“ u Jekaterinburgu (11–12. jula), ekonomista iz Bangladeša Muhamad Junus, dobitnik Nobelove nagrade 2006.zbog zalaganja za ekonomski i socijalni razvoj širokih masa („Muhamad Janus: svetskom bankarskom sistemu potrebne su promene“, Glas Rusije/Vostok).

Sličan skup održan je 7. jula u Kijevu, gde je Imanuel Valerštajn, jedan od osnivača škole za mikrosistemsku analizu, zaključio: „Novi recepti razvoja nacionalnih ekonomija već postoje, a za uspešan razvoj im uopšte nije potreban Vašington“. („Svetska kriza je šansa istoka Evrope da se oslobodi ‘Vašingtonskog konsenzusa’“, FSK, 7. 7. 2013).

U svetlu onoga što vidimo da nam rade i onog što možemo da učinimo, da se zaključiti: Srbija i njeni građani imaju izbora. Pa, izvol’te.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u