КАДА ЈЕ АМЕРИКА ОДУСТАЛА ОД РАТА СА РУСИЈОМ И ИРАНОМ, десио се велики преокрет! ЕВО О ЧЕМУ СЕ РАДИ

KADA JE AMERIKA ODUSTALA OD RATA SA RUSIJOM I IRANOM, desio se veliki preokret! EVO O ČEMU SE RADI

12 januara 2020

„Izgubili smo prednost“. To je bila rečenica koju je senator Mekejn više puta izgovorio tokom poslednjih godina svog života. Malo ljudi je razumelo šta je zaista želeo da kaže.

Nekoliko godina nakon toga, svima je postepeno postalo jasno. Raspad obrazaca intervencija Amerike i njenih saveznika u Siriji i Bliskom Istoku uopšte, bio je ključni trenutak, nakon čega je sam koncept američkih saveza počeo da se raspada.



Čak i nakon prvog krstarećeg raketnog napada, koji je odobrio predsednik Donald Tramp, turski ministar spoljnih poslova Čavušoglu je izjavio da je “Turska spremna da sledi Ameriku”. Otkako su vojni analitičari Pentagona shvatili da je nemoguće steći vazdušnu superiornost nad Sirijom i istovremeno voditi regionalni rat protiv Irana i Rusije, Amerika je odustala od regionalnog rata. Taj trenutak je postao preokret – „Amerika je izgubila vođstvo“.

S obzirom da je celokupna operacija “Arapskog proleća” zamišljena da zadovolji interese Amerike na Bliskom Istoku i Evropi, kao i interese njenih saveznika, jedina opcija je bila da operacija uspe.

Pad Sirije omogućio bi da se energetski resursi Persijskog zaliva povežu sa Evropskom unijom, Erdogan bi dobio svoje neo-osmansko carstvo gde god da bi na vlast došlo Muslimansko bratstvo, dok bi glavni neprijatelji Izraela bili uništeni jednim velikim udarcem. Ali dogodilo se suprotno.

Vernost bez pokrića

Kako je postalo jasno da Amerika ne može da pobedi i održi spoljnopolitičku sinergiju između sebe i svojih saveznika, stvorila se napeta situacija.

Javila se potreba saveznika SAD-a da stvore novu spoljnu politiku, kako bi zadovoljili svoje egzistencijalne potrebe, a kod Amerike da ih održi u svom političkom toku, kako bi sprečila ili, još bolje, usporila planove zemalja u suprotnom „bloku“.

Na primer, iranski ulazak u Sredozemno more i njegove bliže veze sa Irakom, izgradnja ruskih gasovoda za Evropsku uniju, povezivanje Rusije, Kazahstana i Kine ogromnom mrežom autoputeva itd.

Od svih saveznika SAD-a, možemo reći da je samo Izrael ostao čvrsto vezan za spoljnu politiku SAD-a na Bliskom Istoku iz prostog razloga što projekcija izraelske politike nije povezana samo za ekonomski dobitak, kao u slučaju drugih američkih saveznika, već i za njegovo golo postojanje, s obzirom na perspektivu razvoja Srednjeg Istoka.

Videći kako Amerika ne može da ostvari svoje ciljeve i svoje interese, saveznici SAD-a su shvatili da samo Amerika i Izrael imaju koristi od rasipanja svojih resursa na pokušaje zaustavljanja formiranja Novog Bliskog Istoka.

Uz to, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Turska i članice EU, koje su želele da ostvare svoje energetske potrebe, počele su da napuštaju čitavu operaciju.

Pri tome, napuštanje zacrtanog spoljnopolitičkog kursa nije išlo direktno protiv Amerike, već je prilagođeno onim oblastima koje su se podudarale sa njihovim međusobnim interesima.

Nemačka je jasno stavila do znanja da će se graditi Severni tok 2, Turska je previse duboko sarađivala sa Rusijom u izgradnji Turskog toka i kupovini najsavremenijih sistema protivvazdušne odbrane S-400, Katar je zvanično priznao Iran kao stvarnu silu islamskog sveta na Bliskom Istoku, dok su Ujedinjeni Arapski Emirati bili među prvima koji su ambasadora vratili u Damask i započeli ulaganje u sirijsku ekonomiju.

SAD, naravno, nisu mogle da miruju dok su svi ti procesi u toku, ali američki saveznici su takođe postali svesni da će direktna američka intervencija protiv bilo kog od njih dodatno dovesti u pitanje američku spoljnu politiku, pa su nastavili da kroje sopstvenu spoljnu politiku.

Ono što smo videli je da Amerika može samo da uspori procese, ali ne i da ih preokrene.

Italijani su postali svesni ove činjenice čim su se pridružili Kineskom putu svile, kao i Nemci Severnom toku.

Tursko rukovodstvo je gotovo izgubilo glavu, ali pokazalo je da je moguća politika suvereniteta unutar NATO-a, čak i u meri u kojoj su svojim protivljenjem stavili u pitanje samo postojanje NATO-a.

Iako se novi globalni rat neće voditi na isti način kao i Drugi svetski rat paralele se i dalje mogu povući u nekim procesima.



Kada je Nemačka izgubila u Drugom svetskom ratu, njeni saveznici su u ključnim trenucima pokušavali da napuste Nemačku i stvore novu politiku kako bi spasili svoje narode od određenog uništenja, kako bi se odvojili od tima koji je izgubio.

I iako je Nemačka usporila taj proces intervencijama u Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, opšti razvoj fronta osuđivao je nemačku politiku i nemački saveznici su završili rat onako kako su morali.

I iako situacije nisu u potpunosti uporedive, moramo zaključiti da se slični procesi odvijaju i u Americi kada su u pitanju njeni saveznici, uz činjenicu da bi američka vojna odmazda imala katastrofalne posledice na njene politike, dok ekonomske mere (sankcije) i političke intrige ne zaustavljaju postojeći proces raspada američke spoljne politike, već ga usporavaju.

Neki već vide da će se Amerika, s planiranim stvaranjem „Transatlantske zone“ sa Velikom Britanijom, koja konačno napušta Evropsku uniju, ponovo pokrenuti sa novih, mada nižih pozicija.

Ipak, postoje oni koji veruju da će Amerika „čudom“ uspeti da preokrene taj proces. Vreme je na strani multipolarnog sveta, koji čeka definitivan američki odgovor, završava analizu Vladimir Gujaničić za fortruss.

(Webtribune.rs)

KOMENTARI



6 komentara

  1. Milan says:

    Kaže: "Pad Sirije omogućio bi da se energetski resursi Persijskog zaliva povežu sa Evropskom unijom" - Da li im je i zbog ovog cilja trebala agresija na Srbiju (tada u sastavu SR Jugoslavije) iz 1999 godine i zatim 5-to oktobarski puč iz 2000 godine? Put iz EU ka Bliskom istoku i obratno baš bi se lepo odvijao po sadašnjem koridoru 10, i zatim preko Makedonije i Grčke. A TEK OVO! Katarski gasovod koji su planirali ka Evropi išao bi preko Sirije i zatim do Turske gde bi se spojio sa Azerbejdžanskim gasovodom Nabuko i zatim išao ka Evropi. Tako su planirali 2011 godine. Time bi smanjili prodaju ruskog gasa u Evropi koja se dotad značajno odvajala preko Ukrajine, pa su i Ukrajinu uzjahali 2014 godine, a jedan od važnih ciljeva je bio da Ukrajina manje nabavlja i transportuje gas iz Rusije. Kad ono Rusija je počela vojnu intervenciju u Siriji 30.09.2015. godine, Sirija nije pala, propao je njihov san o padu Sirije, otpao je i Katarski gasovod, a Nemačka je sklopila ugovor o izgradnju Severnog toka 2 koji je trebao biti završen krajem 2019 godine. O, od muke su morali ubaciti klipove u bicikl, te taj gasovod će biti završen tokom 2020 godine. Mora da se živi žderu sad kad vide prodaju ruskog gasa kroz Turski tok, krak 1 do Turske koji već funkcioniše i zatim krak 2 preko Bugarske, Srbije i Madjarske koji se upravo gradi. Otpao je njihov katarski gasovod gore nego trula kruška.

  2. M says:

    Za to čudo zadržavanja USA-Zapad dominacije,bi trebalo puno pameti i sirovina,a kojih navedeni imaju sve manje!Osim USA koja za sebe ima dovoljno!Zato bi USA odgovaralo da zakuha Veliki Rat u Euro-Aziji,na duge staze i izdržljivost,da ih bar iscrpi,ako ne uspije pobijediti!

    • Velika Metla says:

      M,svaki hrišćanin zna da je ovaj svet u rukama sotone, i zar neko misli da će sotona ispustiti,ili predati,vladavinu nad ovim svetom bilo kojoj i kakvoj imperiji koju ljudi vode??? U ogromnoj je zabludi svako ko tako misli! Imperije sotoni služe samo da bi zaveo što više ljudi, i nahuškao ih na istinitoga Boga,na bilo kakav i koji način.

  3. petar petrovic says:

    USA svoju ekonomsku stagnaciju prikriva pukim štampanjem novca bez pokrića i time plaća doznaki iz inostranstva, ogroman postotak industrije je preseljen u kinu i druge zemlje sa jeftinijom radnom snagom što je već dovelo da odlivanja tehnologije koja je inače razvijena na pameti stranih naučnika koji su prebegli iz svojih zemalja zbog toga što nisu dobro plaćani.Kako je Kine uspela da se ekonomski i vojno osnaži, a kasnije i tehnološki i kako polako preuzima primat u razvoju tehnologije tako će to uraditi i druge zemlje pogotovu što će jačanjem svoje ekonomije biti u stanju da bolje ili adekvatno plate naučne radnike koji će pomoći svoje zemlje da ojačaju. Tad će se i mnogi stručnjaci polako preseljavati iz amerike u svoje zemlje i ona će početi ubrzano da stagnira. Prekid dotoka resursa iz kolonizovanih i okupiranih zemalja će takođe bitno uticati na pad proizvodnje i tehnološki zaostatak.Politika sankcije koju amerika selektivno vodi prema zemljama koje se ubrzano razvijaju sa ciljem njihovog usporavanje baš i nije od velike koristi i na zelenoj grani, pa će se samo obiti americi o glavu.Bez obzira što proamerički analitičari podgrejavaju priču o nekoj ekonomskoj stabilnosti najzaduženije države na svetu, a ni ostale zapadne zemlje nisu u boljoj situaciji pa je za očekivati da će sve to pući kao mehur od sapunice. Rusiju,Kinu,Indiju,Kazahstan zemlje u naglom razvoju sprečava da zabiju toj nemani glogov kolac u srce samo to što je amerika i engleska pa i francuska nuklearna sila i što postoji osnovana sumnja na odmazdu ako počne brod da tone.Zato se sve to mora tiho i zaobilaznim putem odraditi kako bi se sprečila kataklizma.

  4. Pera says:

    Od svih saveznika SAD-a, možemo reći da je samo Izrael ostao čvrsto vezan za spoljnu politiku SAD-a ? Dobar vic ! Kad su se odvezali da se ponovo vezu ? Isti im je gazda i ne samo njima, neko svim robovskim drzavama u nato i vise !

  5. Pera says:

    Od svih saveznika SAD-a, možemo reći da je samo Izrael ostao čvrsto vezan za spoljnu politiku SAD-a ? Dobar vic ! Kad su se odvezali da se ponovo vezu ? Isti im je gazda i ne samo njima, neko svim robovskim drzavama u nato i vise !

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *