Kada su crtane jugoslovenske republičke granice, to je rađeno uglavnom na štetu Srbije

Kada su crtane jugoslovenske republičke granice, to je rađeno uglavnom na štetu Srbije

24 septembra 2013

SFRJU isto vreme dok su u Srbiji formirane autonomne oblasti kao države u državi, Milovan Đilas odbija zahtev dalmatinskih komunista da i Dalmacija dobije autonomiju. Oni su to obrazlagali činjenicom da ona nikad u istoriji nije bila pod vlašću Zagreba, a Đilas je odgovorio da je Dalmacija najhrvatskiji deo Hrvatske.

Đilasova komisija je razgraničavanje Vojvodine obavila za samo nedelju dana, koliko je potrošila na obilazak nekoliko sela od Srema do Baranje. Odlučeno je da vukovarski okrug i Baranja, u kojima je seosko srpsko stanovništvo bilo većinsko, ipak treba da pripadne Hrvatskoj. Opravdanje je pronađeno u podatku da je 1945. Hrvata bilo više u gradovima. Potpuno je zanemareno da je u gradskim sredinama tokom rata došlo do najveće promene nacionalne strukture zbog ubijanja i pokatoličavanja Srba, kao i zbog kolonizacije koju su izvele vlasti NDH.

– Sada čujem da je ta (hrvatska) većina nastala tako što su ustaše bežale iz Hercegovine i Bosne i naseljavale se tamo. To je za naša tadašnja gledanja bio naš narod. Zlikovce smo obično streljali, oni su bežali pred nama, a o ženama i deci – mi nismo brinuli – kazivao je Đilas 1989. godine.

Hrvatska je tada vodila sporove i oko linija razgraničenja sa Slovenijom, BiH i Crnom Gorom, koje su rešavale komisije na čelu sa Đilasom. Sporovi su, po pravilu, rešavani u korist Hrvatske.

– Broza i strukturu oko njega interesovalo je prvenstveno kako što više uvećati Hrvatsku ne mareći ni za etnički, ni za istorijski princip, osim onoga koji je bio razvijen kod hrvatske megalomanije. A da bi se ovaj plan realizovao trebalo je prethodno što više razmrviti srpski prostor – navodi dr Momčilo Diklić iz Instituta za evropske studije.

On ističe da ipak nije uspeo plan hrvatskih komunista o kolonizaciji Vojvodine.

– Po prvobitnom planu kolonizacije bilo je predviđeno da tri petine kolonizovanih budu hrvatske nacionalnosti. Kako nije došlo do međurepubličkog razgraničenja u potpunosti shodno hrvatskom planovima, akcenat naseljavanja stavljen je na Baranju, da se u njoj izmeni nacionalna struktura u korist hrvatskog stanovništva – otkriva dr Diklić.

Uprkos protestima Baranjaca, da nikad nisu bili deo Hrvatske i da su se 1918. prvi priključili Srbiji, Đilasova komisija ih je stavila pod šinjel Zagreba.

Komisije koje je vodio Milovan Đilas s nekolicinom komunističkih funkcionera, posle samo nekoliko dana boravka na trenu, izvodile su „odokativno“ improvizovane zaključke, ali sa dalekosežnim posledicama, smatraju istoričari.

– Na taj način su granice Srbije iz 1918. anulirane, jer ih komunisti nisu priznavali. Razgraničenje s Vojvodinom i Makedonijom rešavale su komisije i ne pomišljajući na referendum i mišljenje građana – ukazuje dr Momčilo Pavlović, direktor Instituta za savremenu istoriju.

On podseća da je Makedonija napravljena kao država povlačenjem granice na improvizovan način, zbog čega su se pobunili Srbi iz opštine Vratničke i sela oko Tetova.

– Pisali su pismo Petru Stamboliću, ali kad su krenuli kod njega u Beograd uhapšeni su. Time se otprilike završava razgraničavanje republika. Zatim se donosi Ustav koji kaže da je Jugoslavija federacija koju čine republike koje imaju pravo na samoopredeljenje uključivši i otcepljenje i ujedinjenje s drugim narodima. To praktično znači da je Makedonija mogla da odluči da se priključi Bugarskoj – objašnjava dr Pavlović.

Za ime Petra Stambolića vezuje se i otcepljenje dela Raškog okruga i njegovo pripajanja „autonomnoj oblasti Kosovo i Metohija“. Teritorijalna promena na prostoru severnog Kosova izvedena je 1959. tako što su Kosovskoj Mitrovici pripojeni srezovi Leposavić i Lešak, gde su većinom živeli Srbi. Zvanično obrazloženje bilo je da taj deo gravitira ka Mitrovici zbog rudnika. Stvarni razlog bilo je obezbeđivanje dovoljno glasova za izbor Petra Stambolića među delegate Savezne skupštine.

Kasnije je Stambolić negirao da je on uvećao teritoriju Kosova i Metohije na severu, tvrdeći da je to učinio Slobodan Penezić Krcun „da bi povećao broj Srba u pokrajini“, koja to još nije bila. Do danas nisu pronađene pisane državne odluke kojima je uvećana teritorija Kosova i Metohije za 197 kvadratnih kilometara.

– Kada je 1959. godine doneta odluka da u Kosovo i Metohiju uđe i Leposavić, to je učinjeno tako što su srezovi Leposavić i Lešak iz Raškog okruga pripojeni Kosovskoj Mitrovici i posredno uneli svoj atar u pokrajinu. To znači da Kosovo nije imalo „teritorijalnu celovitost“, niti je promena teritorije koju obuhvata izvršena odlukom o „pomeranju granica“ – ističe dr Pavlović.

Bez obzira na objašnjenja, Stambolićevo izborno pomeranje granica skupo je koštalo Srbiju. Naime, tek posle tog proširenja oblast Kosova i Metohije uzdiže se na nivo autonomne pokrajine 1963. godine.

– Dve godine posle Brionskog plenuma ime ove srpske pokrajine je prepolovljeno. Iz njenog naziva izbačena je Metohija samo zato što podseća na njeno poreklo – srpsko crkveno imanje. Političko rukovodstvo Srbije, koje je predvodio predsednik republičkog centralnog komiteta Petar Stambolić, prepustilo je da se „o imenu AP Kosova i Metohije odluči u pokrajini“. Tih dana kosmetski Šiptari su odlučili da se ubuduće zovu Albanci – navodi publicista Pero Simić.

Trenutno je aktuelno pitanje da li administrativna linija – granica između Srbije i Kosova, na severu, „prolazi“ vrhom Kopaonika iznad skijališta i hotela, tik uz vojnu bazu i mauzolej Josifa Pančića ili teško pristupačnom dubodolinom nekoliko stotina metara niže.

Naime, u dokumentaciji se, iz nepoznatih razloga, pojavljuju obe administrativne linije. Sumnja se da je možda reč o „fenomenu flomastera“ koji se pojavio i prilikom crtanja mapa u Dejtonu. Naime, posle okončanja rata u BiH, na terenu se pojavio problem ničije i svačije zemlje, koju su svojatale ili je se odricale obe strane. Na mapama su se pojavljivale s linijama razdvajanja koje su bile paralelne, ali udaljene i po nekoliko kilometara. Njihova tajna je otkrivena javnosti tek jedanaest godina pošto se u svom stanu na Palama ubio Nikola Koljević, nekadašnji potpredsednik RS-a i predratni član Predsedništva BiH.

On je bio očevidac da su linije razgraničenja na mapama malih razmera u Dejtonu crtane debelim flomasterom. Kad bi se mapa uvećala, radi primene u praksi, te linije postajale su široki koridori.

– Gužva, pakovanje, i u gužvi u hodniku srećem Vladu Lukića, koji je trebalo da ostane još jedan dan radi prenošenja razgraničenja na kartu većih razmera. Jer poslednji trik je bio u tome što su linije razgraničenja izvučene debelim flomasterom na maloj mapi – zabeležio je Koljević atmosferu pred povratak u Beograd, kad je sve već bilo završeno.

O „flomaster“ granicama govorilo se i u Hagu. Američki general Vesli Klark, svedočeći protiv Slobodana Miloševića, pokazao je uvećanu kartu s dve paralelne crte.

– Koju sam ja crtu od te dve povukao generale Klark, ne razumem, nisam valjda povukao obe, a paralelno su jedna pored druge – pitao je Milošević.

– Sećam se da ste uzeli flomaster i ucrtali liniju na kartu – objasnio je Klark.

„Granicu“ na Kopaoniku Albanci ne mogu zloupotrebiti

Neko je, davno, pokušao i uspeo da granicu severa Kosova sa Srbijom „nacrta“ Pančićevim vrhom. Kasnije je to, pre događaja na Kosovu, ispravljeno, Raška i Leposavić su zajednički utvrdile tačnu granicu koju su verifikovali i nadležni državni organi i koja je upisana u katastru i drugim zvaničnim dokumentima. Kfor to zna i poštuje, a ni iz Prištine nije bilo nikakvih zahteva da se bilo šta menja – tvrdi Dragan Jablanović, bivši predsednik opštine Leposavić, a odnedavno predsednik Privremenog opštinskog veća.

On smatra da čak i ukoliko granica „na papiru“ stoji i dalje na vrhu Kopaonika, ne bi bilo nikakvih problema, jer na kosovskom (leposavićkom) delu planine bez dozvole Opštine Leposavić niko ništa ne može da gradi.

– Buduća Zajednica srpskih opština na Kosovu imaće sve ingerencije u oblasti prostornog planiranja i gradnje i biće brana svakom pokušaju da Priština zloupotrebi ovaj deo Kopaonika za neke svoje ciljeve – smatra Jablanović.

On podseća da Kopaonik nikada nije bio deo Kosova, dok Petar Stambolić nije pedesetih godina prošlog veka ovaj deo planine, zajedno sa Leškom, Vračevom i dobrim delom opštine Leposavić pripojio Kosovu. Svi kasniji pokušaji da se ovaj deo Kosova vrati Srbiji ostali su bez rezultata, jer ni u Beogradu, uprkos zahtevima iz Leposavića i Leška, za to nije bilo političke volje.

DEJTONSKI SPORAZUM

Advokat Goran Petronijević, član tima branilaca Radovana Karadžića, nedavno je otkrio da Republika Srpska i danas ima problem s granicama zbog debelih linija.

– U vreme ministrovanja šefa srpske diplomatije Gorana Svilanovića, iz strogo poverljive arhive Ministarstva spoljnih poslova Srbije, nestalo je mnogo dokumenata, koji su, navodno izgoreli u požaru. To je vrlo sumnjivo, jer prema informacijama koje imamo, izgorela je čajna kuhinja na spratu gde se nalazila arhiva, ali ne i arhiva. Tom prilikom je nestalo mnogo dokumenata, a između ostalog i original Dejtonskog sporazuma, pa zato Republika Srpska danas ne može da utvrdi svoje granice zbog debljine linija flomastera – rekao je Petronijević.

IB POKVARIO TITOV PLAN

Tito je 1945. i 1946. u intervjuima stranim medijima otvoreno govorio da će Autonomna oblast Kosovo i Metohija biti pripojena Albaniji. Na pitanje novinara „Asošijeted presa“ šta će biti s ovim delom Srbije, Broz odgovara:

– Zavisi kakav će režim biti u Albaniji. Ako dođu komunisti na vlast ono može biti pripojeno Albaniji. Enver Hodža je u svojim uspomenama naveo da mu je Tito krajem juna 1946. obećao da će Kosovo i druge krajeve Jugoslavije gde žive Albanci ustupiti Albaniji čim se stvori balkanska federacija. Edvard Kardelj je prilikom posete Moskvi 1947. najavio Staljinu da će KiM biti ustupljeni Albaniji. Taj plan nije ostvaren zbog rezolucija Informbiroa.

(Novosti)

KOMENTARI



2 komentara

  1. peca says:

    Pa eto,neka i dalje kukaju za titom....budale ispranog mozga!!!!

  2. Jergic says:

    Meni je nejasno cime su se srpski komunisti rukovodili kada su prihvatali razgranicenje jugposlovesnkih republika po predlogu Djilasove komisije a na stetu srpskog teritorijalno integiteta. Mora da je nesgto postojalo i da su se necim rukovodlili sto jemeni nepoznato. Nisu valjda bili hipnotisani ili drogirani.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *