КАКО ЈЕ ОТКРИВЕНО да Сава тече испод Савског моста

KAKO JE OTKRIVENO da Sava teče ispod Savskog mosta

1 aprila 2017

gaj01

Piše: Ratko Dmitrović

U Sarajevu je pre dva dana promovisana Deklaracija o zajedničkom jeziku. Tridesetak osoba, s prostora bivše SFRJ, ovim papirom podseća da je jezik kojim govore Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, jedan jezik. Kolosalno otkriće, ravno tvrdnji da ispod savskog mosta teče reka Sava.

Mali je prostor, tema široka ko sinje more, pa ću ekonomisati rečima, kako je govorio pokojni Risto Kubura. Krećemo od Ljudevita Gaja, vođe Ilirskog pokreta. On je ilirce ubeđivao da je srpski jezik, štokavica, savršen, te da ga Hrvati moraju uzeti, a kad ga uzeše zahvaljivao je „braći Srbima“ što se zbog toga ne bune. Isto su tvrdili Pavao Šafarik i Jernej Kopitar, napominjući da je čakavski jezički oblik jezik Hrvata, a kajkavski Slovenaca i jednog dela Hrvata (današnje Hrvatsko Zagorje). Bečkim dogovorom 1850. godine Vuk Karadžić i Đuro Daničić – iako ih niko ispred Srba ovlastio nije – potpisali su sa Hrvatima da se srpska štokavica, karakteristična za istočnu Hercegovinu, Bosnu i Dubrovnik, preimenuje u srpsko-hrvatski jezik. U to vreme hrvatsko ime jedva da je bilo poznato u Dubrovniku i Konavlima, a na popisu stanovništva (originalne zapisnike možete pronaći i na internetu) u odrednici jezik, niko se nikada nije izjasnio da govori hrvatski. Samo srpski i italijanski.

Da bi taj preuzeti srpski jezik kroatizovali, učinili koliko-toliko drugačijim, od početka 20. veka hrvatski lingvisti su po uzoru na nemački uvodili u „hrvatski jezik“ kovanice, te posuđivali neke oblike iz poljskog i češkog jezika. Kulminacija je usledila u NDH kad se pojavljuje nekoliko knjiga na tu temu, među kojima dominira „Hrvatski korijenski pravopis“.

Ništa se promenilo nije ni u Titovoj Jugoslaviji. Ovih dana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i hrvatska intelektualna i kulturna elita obeležava 50 godina od pojavljivanja „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika“. Taj dokument potpisali su 1967. godine svi značajniji kulturni delatnici Hrvatske, na čelu s Krležom. Suština – jezik kojim se govori u Hrvatskoj poseban je i mora se zvati „hrvatski književni jezik“. Osamnaest godina kasnije, zbog jedne rasprave na ovu temu u hrvatskoj javnosti, dobio sam prvi put etiketu nacionaliste. Ali, to je lična stvar.

Značaj sarajevske Deklaracije je ništavan. Tvorcima iste iz Zagreba prete batinama i poručuju da tamo ne dolaze. Nekim Crnogorcima i Bošnjacima poslužiće kao „argument“ za tvrdnju da ne govore srpskim već „svojim jezikom“. Neko je pre više godina rekao: Šta će Crnogorcima srpski jezik kad oni imaju isti takav?

Imaju li potpisnici sarajevske Deklaracije još nešto zajedničko? Da, svi oni su na ovu temu ćutali početkom devedesetih i svi, već decenijama, ponavljaju da je Srbija razbila Jugoslaviju. Ja ovim ništa ne tvrdim, samo podsećam.

(Večernje novosti)

KOMENTARI



3 komentara

  1. Svetislav Surina says:

    To je ono kad si doma kod nane na treti pod i prećeš po komu i ormarunu, išćeš didov najstariji terliš i zbužani merlići, dok se kroz zatvoreni barkun čuje glazba na pijaci.Štokavica je nametnuta hrvataima, pravi jezik je čakavski.

  2. Luka says:

    Srbija sigurno nije razbila Jugoslaviju iako nije ni mogla pa ni znala da je napusti što je takođe prirodno jer ju je ona i stvorila. Ipak to jeste jedan jezik onako kako je opisan da je uspešno kraden. Ima sada 1+3 ili 2+2 ili 4 politička imena ali je jedan . Šta će dakle svima njima srpski jezik kada oni imaju svoje 95 % iste takve ? Ostalih 5% svaki od Srbima drugih sagovornika i obrnuto odmah ili nešto kasnije razume .Kako bi inače znali i ostali to novo-nastalo (što ne znači i skoro-nastalo) što su postali da ne negiraju i ne kriju i svoje staro ime i svoje poreklo i jezik.Da nema Srba ne bi bilo ni svih njih i to veoma dobro znaju .Zato se grčevito i bore protiv onoga od čega su i nastali svi štokavci -svojih krvnih predaka Srba pa i srpskog jezika kao takvog.

  3. Pastrovic says:

    Ja cu prvom koji me uvjeri da medju potpisnicima ima makar jedno ljudsko celjade. . . Ja cu da mu/joj poljubim dupe. Onako, glasno, da se cuje na daleko.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *