Kako pokušavaju Srbiju da udalje o Rusije

Kako pokušavaju Srbiju da udalje o Rusije

23 decembra 2013

Zejnel ZejneliPiše: Zejnel Zejneli

Iako je prošlo mnogo godina, kada su Rusija i neke od zemalja Evropske unije potpisale i ratifikovale sporazume o izgradnji Južnog toka, EU se sada setila da sporazumi nisu usklađeni sa Zakonodavstvom Evropske zajednice. Tu se ni kriva ni dužna našla i Srbija, koja nije ni članica ove zajednice, ali su se činovnici zaduženi za energetiku, tek sada prisetili da je izgradnja Južnog toka, posebno onaj deo koji će prolaziti kroz Srbiju, zgodna prilika, da se izvrši još jedan veliki pritisak na Srbiju, kako bi, zamislite i ona uskladila Ugovor sa Ruskom federacijom sa propisima jedne zajednice kojoj Republika Srbija ne pripada.

I tu je jasno rečeno, ona to mora da uradi, ako želi da brže ide u Evropske integracije. Šta imaju na umu, nije teško zaključiti, ali zbog toga što smo konačno kao zemlja dobili datum koji smo željno očekivali, kada nam je ta ista EU otela Kosovo i Metohiju, ne treba olako shvatiti ovaj najnoviji zahtev prema Srbiji. Za sada se pominje i Srbija, pored zemalja koje su članice EU, ali, kako kažu, njih ne može niko oterati iz EU, ali Srbiju ne moraju da prime. Kako u ovoj zemlji i gotovo svi u EU i SAD imaju neka nedovršena posla, što se teritorije tiče, ne treba odbaciti ni mogućnost da Južni tok bude Evropsko sredstvo za udaljavanje Srbije od Rusije, jer su usputni posao udaljavanja od Kosmeta uspešno i lako priveli kraju.

Sva pitanja oko Kosova i Metohije su okončana, a 21. januara ili narednog dana, rukovodstvu Srbije će saopštiti sve u vezi sa Kosovom. Oni su uvek bili vešti u tumačenju pojedinih reči, na koje se kod nas svih ovih godina malo obraćala pažnja, pa su neke dvosmislene formulacije oni posle tumačili kako njima odgovara. Kada se odlučivalo o datumu, prvo je u formulacijama bilo napisano ,,puna normalizacija odnosa sa Kosovom„, pa je takva formulacija, kasnije zamenjena sa ,,sveobuhvatna normalizacija„, na šta su velikodušno pristale Nemačka i Velika Britanija, što je u Srbiji odmah izazvalo zadovoljstvo, jer je to protumačeno kao ,,komproomis„i ,,veliko uvažavanje Srbije„, iako je kao dan jasno da je to jedno te isto, jer nema razlike izmeću ,,puna„ i,, sveubuhvatna„, jer je reč o normalizaciji. Puna normalizacija znači puno priznanje, a sveobuhvatna, znači takođe normalizaciju, sa sasvim sigurno priznanjem, i možda sa rešavanjem nekih sitnica, onako usput, u prvom naletu Briselskih dogovora onih,, zaboravljenih„, o čemu čemo kasnije saznati. Kako god okreneš, kako su neki Nemački zvaničnici rekli, priznanje se ne traži sada, već će ono doći na kraju, kada će se i jedna i druga reč, stopiti, verovatno u puno priznanje, i potpisivanje i zvaničnog dokumenta o tome.

To će se verovatno i dogoditi, ali se Srbiji sada polako stavlja još jedna omča oko vrata a to je izgradnja Južnog toka, odnosno ugovor sa Ruskom Federacijom, koji, kako su naši ,,prijatelji„ rekli, nije u skladu sa Evropskim zakonodavstvom. Srbija nije članica EU, pa prema tome ona i nema nikakve obaveze za važećim zakonodavstvom EU, iako će tokom pregovora morati da sređuje svoje zakonodavstvo i da ga prilagođava, i iako i kada se ovaj kapitalni Ruski i Srpski projekat izgradi,Srbija neće još uvek biti članica EU,pa nije naizgled jasno šta se njih uopšte tiče kakav je Ugovor potpisala jedna država, pogotovu ako nije članica EU.

Čudno je to što je Srbija, na neki način posebno pomenuta, ali to nije urađeno zbog Srbije već zbog Rusije i Južnog toka i moguća je samo namera evropskih otimača, da su našli način kako da Srbiju udalje od Ruske federacije i tako je stave, možda, pred izbor ili Južni tok i Rusija ili Evropska unija, kao što je bilo ili Kosovo ili EU, verovatno i zbog toga što su sada već sigurni da će, Srbija pristati na ,,punu„ ili ,,sveobuhvatnu„ normalizaciju sa samim sobom, čime će definitivno amputirati glavu, kada se sve približi nekom vidljivom kraju. Možda ćemo mi i brže u EU nego što se nadamo, jer EU smatra da se Ruska federacija „opasno„ približava Balkanu, a Srbija je ključna zemlja u regionu, koja nikako ne sme pasti pod „tuđi„ uticaj, pogotovu ne Ruski osim, pod onaj neprijateljski koji nas je bombardovao, rušio, ubijao i otimao teritoriju.

Zato će Srbija morati da nešto uradi, ako pristane, ili konačno ne povuče ,,crvenu liniju„, što će svakako učiniti na svoju štetu, ali pod uslovom da na to pristane, ili da kaže EU kako se zahvaljuje na iskazanom poverenju, dobroti, otimanju, ali mi ne odustajemo od Južnog toka. U situaciju u kakvoj se naša zemlja nalazi, odreći se Južnog toka, dve miljarde infesticija, na hiljade zaposlenih radnika i energetske sigurnosti i velike godišnje zarade, jeftinog gasa, zarad nečega što tek treba da se dogodi, bilo bi ravno samoubistvu. Sada ćemo verovatno doći u situaciju da biramo prijatelje, između onih koji nam pomažu i daju i onih koji nam oduzimaju, obećavaju i ne daju. Izaberemo li drugu stranu, u šta još uvek sumnjam, verovatno ćemo kao država i narod dok postojimo zavisiti od neprijateljskih zemalja, možda doživeti među prvima novo ledeno doba ili, ako imaju dušu, u šta sumnjam, možda nam i daju malo gasa, da bi nas održali u životu, i to ne svog već onog Ruskog gasa čiji gasovod oni i te kako žele i radi države i radi naroda.

I kao što to biva u Srbiji, uvek će se naći oni koji će ovakav potez EU objašnjavati naširoko, pozdraviti, zbog važnosti Evropskih integracija, svetle perspektive, zbog nekih svojih trenutnih ličnih interesa, i neće ni na tren pomisliti o ogromnoj šteti koju će imati država i njenjih osam miliona stanovnika.

Zašto je sada pokrenuto ovo pitanje, tek će se saznati, kao što će se saznati i šta je Rusija odgovorila EU, ili Komisiji, svejedno i na koji način će rešiti ovo pitanje sa zemljama EU, koje su takvu mogućnost prenele na Rusku Federaciju. Ali šta će Srbija uraditi. Nije član EU, koga će ona ovlastiti, kako će se ponašati. Namere naših ,,prijatelja„ očigledno nisu nimalo dobre, jer je EU shvatila da Rusija ne samo što obećava, ona i daje. U Srbiju ona će, kako je već najavljeno uložiti pet miljardi evra, na strani Srbije je u svakom pogledu, sem na onoj na koju je Srbija zamoli da ne bude, kao što je bio slučaj izmeštanja pitanja Kosova iz UN na Evropsku uniju, čiji se završetak nazire, cenom uspostavljanja normalizacije odnosa sa Kosmetom, pune ili sveobuhvatne, sasvim je svejedno. Ali, ukoliko se izvrši udar na Srbiju, ukoliko ona počne da se ucenjuje evroatlanskim integracijama zbog Južnog toka, onda će postati sasvim jasno, da žele da Rusiju sklone iz Srbije. Jedini odgovor, onaj pravi bio bi ljubazno se zahvaliti na datumu, pregovorima, poglavljima, ucenama, tačkama i začkoljicama koje nam se nude zbog naše buduće perspektive u EU.

Ali, kakva će nam biti perspektiva bez Ruskog gasa, bez njihovih investicija. Sa manje od 200 miliona evra koje ćemo dobiti od raznih fondova EU,mi nemamo perspektivu. Stoga ako navale, kao što imaju običaj da čine, možda će neko jasno da im kaže, da gledaju svoja posla. Ovo zbog toga što je Srbija sve uradila što je od nje traženo, zato pokušaj udaljavanja Srbije od Rusije, ako do toga dođe, a u vezi sa Južnim tokom, znači da imaju loše namere. Uostalom, Srbija će se tek suočiti sa zahtevima svojih najbližih suseda, Hrvatske, koja za sada može cigarete da izvozi u Srbiju, onda Rumunije, Mađarske, Bugarske. Ukoliko se svima njima udovoljava, a to neće biti mali zahtevi, već možda i teritorijalni, ili oni vezani za razne autonomije, brojnim manjinama ili etničkim grupama, pitanje je šta će ostati od Srbije. Tada, ako se stalno nekome udovoljava tokom pregovaračkog puta u EU, ulazak Srbije u EU biće bespredmetan.

(Vidovdan.org)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. velimir says:

    Bravo ovo treba u obliku pisma poslati vladi Srbije kao smernica za dalje donošenje odluka. Svim narodima balkana je dozvoljeno da rade u svom interesu jedino Srbija nesme ni da navija kako želi.................

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *