Kако сломити и понизити Србију?

Kako slomiti i poniziti Srbiju?

23 februara 2018

Piše: Tomislav Kresović

(U) cenjena Srbija!

Otvorene granice Albanije i Kosova obelodanile su postojanje „velike Albanije“. Albanija preko svojih lobija koje vode timovi okupljeni oko Toni Blera bivešg britanskog premijera i njegove žene intezivno rade na približavanju Albanije EU u narednih pet godina.Velika interesovanja za rudne i energetske resurse na Kosovu i Albaniji imaju korporacije iz SAD, Nemačke, Kanade,Turske kao i za saobraćajnu infrastruktruru. Albanija, Kosovo i centralana Srbija treba da budu umrežene saobraćajnim koridorima koje će povezivati jadransko-jonsku i crnomorsku interesnu sferu EU i NATO. Geopolitički Albanija sa Kosovom i Makedonijom ali i Crnom Gorom značajnija je za SAD, Nemačku i NATO od Srbije.Ipak sada je Srbija da bi realizovala projekte Zapada i NATO oko Kosova „cenjena“ i visoko „spinovana“ ali suštinski je Srbija (U) cenjena pre svega poltičke oligarhije na vlasti.Nemačka koliko god se stavlja na stranu Srbije iz pragamatskih interesa da potpuno ekonomski okupira Srbiju i Balkan u njenoj strategiji je svođenje Srbije na pretkumanovsku iz 1912 ili nedićevu Srbiju iz 1941 godine.Srbija je preko službenika EU hvali i „tapše„ po ramenu, ali se od Srbije i njene vlasti traži da se odrekne Kosova normalizacijom odnosa (koji znači priznanje državnosti). Ako Kosovo ima oko 1000 milijardi dolara kapitala u resursima jasno je zašto je Kosovo za Zapad odnosno SAD, Nemačku i NATO bitnije od Srbije.Nije samo reč o Kosovu već i federazaciji Makedonije. Albanski faktor daje stotine miliona dolara za svoje planove ekonomske i prirodne „velike Albanije“. Od Srbije i vlasti se očekuje koperativni duh koji će biti nagrađen obećanjem ulaska Srbije u EU posle 2025 godine, i opstanka proevroskih poltičkih oligarhija i vlasti u Srbiji.

Putevi i stranputice Srbije ?

Srbija i njena vlast se stalno od strane EU i moćnih država poput Nemačke obmanjuje i preko medija se spinuje prijateljstvom ekonomskom podrškom prema Srbiji Tako je bilo u vreme vlade dr Stojadinovica od 1934-1938 sve do nemačke okupacije Srbije. Postoje različite priče EU koje se pričaju u Beogradu i Prištini. Tako se stvara utisak da EU malo podržava Srbiju, malo vlasti u Prištini ,a u stvari se radi na pritisku na obe strane radi svojih interesa. Tako se to postupa sa malim, slabim i manipulativnim političkim strukturama vlasti. Ako je suditi prema izjavama odlazećeg nemačkog vicekancelara i šefa diplomatije Zigmara Gabrijela, EU očekuje da se za odnose između Beograda i Prištine pronađe rešenje. Tako je bar u Beogradu govorio.”Ako Srbija želi da napreduje ka EU, primarni uslov je izgradnja vladavine zakona, ali prirodno takođe i prihvatanje nezavisnosti Kosova“- kazao je Gabrijel. Na te reči netipično ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić kaže „Pozdravite ga. Putuj Gabrijele i prihvati realnost da je sadašnja Vlada Nemačke u odlasku”. Iste reči koje je Zigmar Gabrijel uputio u Prištni Srbiji rekao je I predsedniku Srbije. Međutim i novi kabinet nemačke vlade imače isti stav kao dosadašnja. Profesor Florijan Biber, ekspert za Balkan sa Univerziteta u Gracu, napominje da to što je Gabrijel poručio nije nikakva nepoznanica niti bilo šta novo. Kako kaže,”Nemačka je u više navrata govorila o tome da Srbija mora da prizna Kosovo pre pridruživanja EU“. Najpre, jasno je da EU ne želi da ima sporne granice i da otvara teritorijalne zahteve za nove članice. Drugo, želi potpunu normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova i rešavanje pitanja nepriznavanja Kosova među pet zemalja EU, koje realno sprečavaju njegovo članstvo u EU ”predsednik Srbije dobro zna šta se od vlasti Srbije očekuje.Sada je Srbija i njena vlast na žeravici“. Ili da se prihvati ucena sa nekm benefitima ili se plaća visoka cena nepolsušnosti ali i dalje Srbija nije priznala Kosovo i sama sebe demisionirala i svoja prava. Treći put je traženje pune podrške od Rusije i Kine za očuvajne Srbije koja je procesu „rastakanja“ i pekomponovanja teritorije u naredne dve decenije. EU, kako administracija u Briselu tako i administracije Nemačke, Velike Britanije, SAD vrše veliki pritisak na vlasti u Srbiji da izbace Kosovo i Metohij iz Ustav Srbije i do 2020 godine postignu bolni „kompromis“ sa Prištinom. Predsednik Srbije kaže „Izaći ćemo sa našim predlozima, ali je odluka na građanima. Oni će morati da kažu svoj stav i svoj sud o tome da li je budućnost Srbije u Evropi, za šta ćemo morati da platimo određenu cenu, koja nije mala, ili da ostanemo ovako pa da nam se još pola Srbije iseli“.Ko kaže da že se pola Srbije iseliti zbog stava o Kosovu?. Pravljenje alterantivnih eknomskih program sa Rusijom i Kinom zapravo će EU staviti u „procep“ da sarađuje sa Srbijom na Balkanu. Predsednik Srbije Aleksandar Vućić kaže za Rojtes „ Teško da bi Srbi priznali nezavisno Kosovo u zamenu za članstvo u EU“ i dodaje „Narod će odlučiti, a ako vi mislite da bi to moglo da dobije većinu, ja nisam tako siguran“.

Ko je vlasnik i „gazda“ Kosova i Metohije?

Postavlja se pitanje Čije je Kosovo?. Katastarski je 52 odsto vlasništvo države Srbije,građana Srbije i SPC. Vojno strateški je protektorat NATO, ali je i pod upravom UN. Tehnički je pod kontrlom vlade u Prištini koju su priznale moćne države, SAD, EU ali ne i pet članica Kosovom upravlja i moćna albanska mafija i zapadne kompanije. Dakle Kosovo ima više upravitelja i vlasnika. Zbog toga predsednik Srbije kaže „Moramo da sagledamo realnost i da razumemo odnose u svetu i odnose na Kosovu i da razumemo da Kosovo nije naše, kao što to mi mislimo, ali nije ni njihovo, kao što to oni pokušavaju da prikažu“. Srbija treba da se bori za svoje interese na Kosovu i Metohiji i da zaštiti svoje nacionalne razlogee koje može pravno, ekonomski i međunarodno da dokaže kao svoje. Dok traje taj proces nema dogovora oko konačnog statusa.Predsednik Vučić kaže:“Ako ne dođe do kompromisa, imaćemo zamrznut konflikt decenijama. Ne treba to da ostavimo našoj deci da rešavaju „Tačno je da će neke druge generacije biti u procepu da rešavaju Kosovo,kao što je Srbija 1912 godine rešavala svoje interese na Kosovu i Metohiji od 1389 ili 1804 godine. Stav da će Kosovski čvor biti jednom rešen normalizacijom odnosa Beograda i Prištine pod okriljem EU i SAD o NATO je velika zabluda. Tada dolazi do novih zahteva, odnosno „čerupanja“ Srbije pre svega Raške oblasti(Sandžaka) i Vojvodine, ali i dalja aspiracija strategije „velike Albanije“ na jugu Srbije. Predsednk Srbije nije izabran za narednoh 20-30 godina već da sada u interesu Srbije učini što bolje poteze po pitanju Kosova i Metohije i interesa Srbije. Predsednik Vučić kaže „Ako oni odbiju kompromisna rešenja, to neće biti prevelika tragedija, osim što će to biti loše vesti za srpsku zajednicu. Imaćemo tako zamrznuti sukob više decenija, koji će u jednom trenutku, za 20 ili 30 godina, nažalost biti odmrznut. Znate šta to znači. Zbog toga ja toliko insistiram na miru i stabilnosti, na pregovorima i rešenju jer takvo stanje ne bismo smeli da ostavljamo našoj deci i unucima“Potezi državne vlasti Srbije pod (u)cenom EU I moćnih država mogu biti katastrofalniji i štetniji od “zamrznutog konflikta” kojih je mnogo u svetu i regionu.

(Vidovdan)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *