KAKO SMO SRUŠILI SRBIJU: Izbombardovali smo Srbe do mizerije

KAKO SMO SRUŠILI SRBIJU: Izbombardovali smo Srbe do mizerije

26 januara 2014

b9905056Drugog juna (1999) Marti Ahtisari i Viktor Černomirdin su u Beogradu kod Miloševića. Džon Sojer, Blerov savetnik za spoljnu politiku i kasnije šef kontraobaveštajne službe MI6, javlja da su Rusi prihvatili dogovor koji „ispunjava sve naše zahteve“, ali da ostaje problem oko konfiguracije NATO trupa na Kosovu, posebno nije do kraja rešen problem komande i kontrole.

Ovde general Klark, zajedno sa Kambelom, savetuje Bleru da Britanci i Amerikanci ne smeju da dozvole Rusima – „pogotovo ne Srbima“ – da „spinuju tekst ugovora onako kako bi njima godilo“. Ali, tu Kambel beleži i zanimljivu opasku i kaže da britanski obaveštajci raspolažu informacijom kako bi Amerikanci, ipak, želeli da „najpre zadovolje Ruse“, a onda, kada vide konačan tekst sporazuma, da tada vide „da li je zadovoljio sve naše zahteve“.

Bler je ovde još jednom najtvrđi: traži da svi zahtevi Zapada ostanu kakvi su bili na početku: „Milošević ima da ih prihvati, a ako bude nekog približavanja prema ruskoj poziciji, to je samo zato što se iza diplomatije nalazi naša vojna sila.“

Gem, set i meč

Već sledećeg dana Kambel ima brifing za novinare i tamo iznosi ključni stav koji mu je izdiktirao Bler: „Izgleda da je Milošević primio i razumeo poruku, a što se tiče nas, ništa izuzev prihvatanja svih naših zahteva ne dolazi u obzir“.

Posle brifinga sa novinarima, urednik BBC-a Džon Simpson, javlja se telefonom Kambelu: „Bravo, sve je bilo u stilu: gem, set i meč!“

Zaključak Blera u ovom momentu jeste da su pretnja kopnenim trupama i promena američkog stava u međuvremenu „pomerili Miloševića sa njegove pozicije“. Uz to, Bler kaže Kambelu da je sve ovo „rezultat naše (britanske) odlučnosti i upornosti“.

Ujutro, 7. juna, Kambel zove generala Klarka, koji je po njemu očito zadovoljan, pa likuje kako je „izbombardovao Srbe do dikenzijanske mizerije“ i da je NATO Srbima naneo „istinsku štetu“, uništio Miloševiću mnogo ljudstva“, mada on „ubacuje i dalje nove i nove snage“ i „jednostavno, nije ga briga koliko će ljudi još da mu izgine“.

„Pobedu“ je trebalo glorifikovati još i propagandno, pa Kambel daje instrukciju Dejvidu Bredšou, Blerovom savetniku za strateške komunikacije, da sastavi tekst saopštenja u kome će glavna linija biti da je na Kosovu „trijumfovalo dobro nad zlim“ i da sada predstoji težak posao – evakuacija srpskih trupa sa Kosova, pa treba da se vidi i kako će Milošević da ispuni ono što je potpisao.

Ovde Toni Bler ponovo interveniše. Kaže da je ključ svega da se Milošević „liši svakog kredibiliteta, da ostanemo tvrdi i oštri sve dok ne ispuni i poslednji uslov“ o povlačenju sa Kosova.

Šta Rusi smeraju?

Ceo dan, 11. juna, Bler i Kambel se bave temom pokreta ruske kolone koja je iz Bosne krenula ka Kosovu. Klarkov instinkt je, kaže Kambel, bio da Amerikanci odmah krenu i zauzmu prištinski aerodrom pre nego što tamo stignu Rusi. Kambel prenosi Klarkovu ideju Bleru koji zatim pita Kambela: „Da li je to savet da pošaljem naše vojnike da ratuju sa Rusima? Pa to je, onda, treći svetski rat… Reci Klarku da malo zakoči, da vidimo najpre šta, zapravo, Rusi smeraju.“

O ovome u Kambelovom dnevniku stoji: „Rusi su se kretali prema Kosovu, a naši padobranci su bili spremni da ih odbiju od aerodroma, što znači da bismo se na kraju potukli sa tim jebenim Rusima“.

Ruska kolona se kreće iz Bosne prema Kosovu, a Toni Bler je u punom saglasju sa generalom Klarkom da na prištinski aerodrom treba uputiti NATO trupe. Amerikanci su, beleži Kambel, i ovde bili uzdržaniji. Sendi Beger, Klintonov savetnik za nacionalnu bezbednost, interveniše iz Vašingtona i poručuje da treba sačekati još malo kako bi on, lično, pokušao da „pripitomi“ Jeljcina.

I ko zna kako bi se sve odigralo da usred cele gužve CNN nije objavio vest da je ruski ministar spoljnih poslova Igor Ivanov objavio kako je ceo pokret ruske kolone prema Kosovu „nažalost, bila greška“.

Prema Blerovom mišljenju Rusi su ovim potezom samo želeli da „oduzmu sjaj“ trijumfu NATO-a time što bi bar prvi stigli u Prištinu.

Pobednik

Kambel je telefonom pohvalio Veslija Klarka: „Bravo, ti si pobednik, on (Milošević) je izgubio. To je i sam Milošević konačno shvatio.“ Klark mu odgovara da i dalje misli kako je situacija još „fifti-fifti“, a da je Milošević još sposoban „da nam pravi neke smicalice, da igra neku igru, a saveznici moraju da što pre pročitaju šta on sada smera“.

Neodlučni saveznici

U Kambelovoj hronici 7. juna zabeležena je i opaska koja, faktički, verifikuje da je Toni Bler bio ključni faktor u celoj arhitekturi napada na Srbiju i da bez njega ne bi možda ni došlo do NATO agresije, pogotovo ne na način kako je došlo.

„Posle sednice užeg kabineta, Bler me povlači u stranu i traži da se formira tim koji će da izvuče sve potrebne pouke iz cele kampanje, da bi mi zatim poverio da se više nikada ne bi upuštao u ovako nešto i na ovakav način, da je unapred znao koliko naši saveznici mogu da budu slabi i neodlučni!“

(Vesti-online.com)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *