Kako spasiti Smederevo?

Kako spasiti Smederevo?

12 jula 2014

branko-radun-fotoPiše: Brano Radun

Novija politička i ekonomska istorija Srbije pokazuje da se kombinacijom stranog pritiska i servilne elite koja je spremna radi svojih ličnih ili stranačkih interesa da olako žrtvuju opšte i nacionalne interese dobija samo beda i propadanje. Železara Smederevo je tipičan primer destruktivne koalicije domaćih i stranih centara moći čiji je proizvod propast domaće industrije i šanse za razvoj u budućnosti.

Propadanje Smedereva – slika propadanja Srbije

Čeličana je pod političkim pritiskom bila poklonjena američkoj US Stil kompaniji neposredno posle ubistva Đinđića uz nepovoljan aranžman da se ustupi uz simboličnu naknadu (23 miliona dolara), da država preuzme sve dugove te da se garantuju jeftini energenti. Čak ni pod takvim uslovima u kojima se država Srbija odrekla stotina miliona dolara kroz različite subvencije i privilegije kompanija nije poslovala. Na kraju su nam je amerikanci vratili u još gorem stanju sa 300 miliona evra duga. Dakle sve što se moglo iz nje iscediti se iscedilo uz privilegovan status komapnije kojoj niko ništa nije smeo ni da prigovori a kamoli da država traži „svoj deo“.

Železara ima sama po sebi, mimo korumpiranih političara i stranaca kojima je bila predata na milost i nemilost strukturni problem. Naime čeličana u jednoj maloj i slaborazvijenoj ekonomiji koja pri tome nema svoje izvore sirovina teško može da preživi i u normalno vreme a kamoli u vreeme globalne recesije koja pogađa sve pa i ovu privrednu delatnost.

Da li onda uopšte ima rešenja za srpsku čeličanu i niz kompanija koje idu uz nju u paketu ili koje su vezane za njen rad. Čini se da njena budućnost kao potpuno upropaštene i zadužene kompanije, što je ilustracija stanja velikog dela srpske privrede, gotovo bezizlazna. Samo su dve opcije u igri – zatvaranje čeličane ili nalaženje realnog strateškog partnera koji bi zaista preuzeo kompaniju i uložio u nju značajna sredstva za njen razvoj.

Zatvaranje Smedereva ko zatvaranje Hilandara

Šta bi značilo zatvaranje Smedereva? To je kraj srpske teške industrije i poslednji ekser na mrtvačkom kovčegu tranzicije koja je deindustrijalizovala i opljačkala zemlju. Kraj Železare Smedereva je kraj za tak grad i za taj region, kraj ne samo za 5000 zaposlenih već i desetine hiljada onih koji rade u komapnijama koje sarađuju sa čeličanom. To je ne samo velika šteta već i priznanje nemoći Srbije, njene elite i vlade da nađe rešenje za ovu i slične privredne bolesnike. Poruka koja se tako šalje ljudima u Smederevu i celoj Srbiji je – mi nemamo rešenja, mi smo potpuno nemoćni da išta uradimo oko svoje budućnosti. Poruka mladima je – ako imate imalo znanja ili ambicije idite iz Srbije jer u Srbiji nećete imati šansu da nađete posao, kupite stan ili kuću, zasnujete porodicu i imate budućnost.

No pored tog ncionalnog poraza koji bi došao sa gašenjem nekadašnjeg dragulja srpske privrede koji bi se mogao meriti na simboličkom nivou sa „zatvaranjem Hilandara“ (iako je u prvom slučaju reč o svetinji a u drugom o fabrici govorimo o onom šta ona znači u svesti naroda) jer nam nije isplativo da ga održavamo to bi nas i mnogo koštalo. Naime zatvaranje čeličane bi koštalo preko 130 miliona evra a sa postupkom stečaja preko 200 miliona dolara. Postupkom stečaja bi se morali namiriti poverioci, među kojima su brojne strane kompanije, što bi uticalo negativno i na kredititni rejting zemlje. Takođe bi država imala mesečni trošak za održavanje od preko 3 miliona dolara i pored toga što kompanija ne radi.

Zatvaranjem Smedereva milijarda godišnje manje

Čeličana ima do sada prosečno 10 miliona dolara negativan saldo. To je posledica pali-gasi sistema rada visokih peći koji su posledica nekontinuiranog rada i nedovoljnog iskorišćenja kapaciteta usled nedostatka sirovina i obrtnih sredstava. Svako gašenje košta oko milion dolara. Kada kupujete sirovine „na malo“ ili bez kontinuiteta cene su značajno više.

No gubici koje čelična pravi nisu samo ono što treba gledati. Država Srbija mesečno gubi eventualnim zatvaranjem Železare preko 56 miliona evra što od pdv trgovine na malo, poreza i doprinosa zaposlenih i onih koji su neposredno angažovani na procesu rada i transporta sirovina i gotovih proizvoda, od plaćenih carina, taksi i ostalih poreza. To je na godišnjem nivou oko 700 miliona dolara. Ovo naravno ne obuhvata štetu koje zatvaranje Železare ima na rad kompanija partnera sa kojima sarađuje kojih je nekoliko stotina i sa oko 2000 manjih kooperanata. Tako je recimo transportni sektor ozbiljno pogođen padom proizvodnje i prestancima rada Železare u meri u kojoj je šteta neprocenjiva jer zatvaranje čeličane vuče sa sobom i propadanje i drugih brojnih kompanije. Tako bi se moglo okvirno proceniti da je direktna šteta od zatvaranja kompanije oko 700 miliona dolara godišnje a indirektna više od milijardu dolara.

Rešenje – pravi a ne špekulantski partner

Šta je rešenje za Železaru ako bi njeno zatvaranje bilo nacionalni poraz, žig srama za onog ko to učini (bez obzira koliko je odgovoran za njeno propadanje) i neprocenjiv gubitak na duži period? Jedino rešenje je da se proizvodnja sa trenutnih 50-tak hiljada tona gotovih proizvoda podigne na 100 ili 150 hiljada tona. Za to je potrebno kontinuirana dostupnost obrtnih sredstava, ozbiljno ulaganje i obezbeđeno tržište. Sve ovo danas na žalost ne može da obezbedi država koja je prezadužena u toj meri da je na ivici bankrota.

Jedino rešenje je pronalazak strateškog partnera koji bi imao dovoljno kapitala da digne proizvodnju, da internacionalnim menadžmentom omogući jeftiniju nabavku sirovina u oviru nekog većeg sistema i siguran plasman na inostrano tržište. Tako bi se kapaciteti i ljudi uposlili, smanjili troškovi nabavke sirovina i energenata te došlo do pozitivnog salda. Cilj je da se ne lažemo da se komapnija skine sa državne grbače jer u njeno životarenje mesečno odlaze milioni evra iz budžeta.

Stoga je bitno da se u rad ove kompanije koja je na izdisaju hitno uključi neka ozbiljna korporacija sa ozbiljnim namerama. Amerikanci nisu očigledno ni hteli da ulažu u našu čeličanu te su iz nje izvlačili resurse i vratili su nam je kao isceđenu voćku. Jedna od dve ponude za preuzimanje kompanije dolazi od američke korporacije koja iako nije US STIL bi dovela gotovo isti menadžment koji se pokazao kao izuetno loš sa pozicija interesa države i kompanije.  Dakle oni kojji su upropastili Železaru i narpavili dug od 300 miliona evra nisu ti koji je mogu spasiti, naročito što očigledno njihova ponuda nije ozbiljna jer dolazi odmah posle ponude ruskoevropske Unajted Grup kompanije što očigledno govori da joj je cilj zapravo da ruska kompanija ne uđe jače u Srbiju i evropsko tržište čelika koje je od strateškog značaja.

Druga ozbiljna ponuda dolazi od jedne rusko-evropske korporacije Unajted Grup koja je i prva dala ponudu za preuzimanje ovog hroničnog gubitaša. Njihova ponuda je da ulože realna obrtna i investiciona sredstva da bi proizvodnja radila na optimumu te bi tek kad se pokažu rezultati njihovog rada, posle godinu dana, njima i priznala vlasnička prava nad Železarom Smederevo. Ova renomirana komapnija se bavi čelikom i ima kapacitet bi obezbedi dovoljno kapitala za radi optimuma kapaciteta, realno jeftiniju nabavku sirovina (a i energenata preko njima bliskih ruskih energetskih kompanija) te na kraju i pozitivan saldo u poslovanju.

Kako sanznajemo ruskoevropska kompanija nudi da država zadrži nadzor nad čeličanom 6 meseci tokom kojih bi oni plaćali dažbine i u kapitalne investicije te obrtna sredstva uložili sredstva koja su dovoljno za njeno normalno funkcionisanje. Tek posle toga bi oni mogli da postanu vlasnici, naravno uz bankarsku garanciju kojom se obezbeđuje da če poslovati u Srbiji barem 5 godina.

Ako bi se realizovala ovakva realno najbolja ponuda to bi omogućilo da zaposleni ostanu na svojim radnim mestima, kooperantima da rade zajedno sa kompanijom što bi u celini bilo značajan iako ne toliko vidljiv impuls oporavku srpske privrede možda i koliko i neki drugi strateški projekti poput Južnog toka. Odabirom strateškog partnera koji zaista hoće da pokrene i unapredi proizvodnju bi se smanjilo opterećenje na budžet i doneo bi novi prihod što od direktnog rasta produkcije što posredno od povećanog obima poslova onih koji rade zajedno sa Železarom.

Pronalaženjem rešenja za Železaru koje nije njena eutanazija ili pak predavanje u ruke koji su je doveli do ovog stanja bi bio i najveći realni uspeh ove vlade u ovoj godini. A novoj vladi, kao i Srbiji, potrebna je hitno jedna pobeda da bi se prekinuo niz poraza koji destruktivnom spiralom vode samo dublje u bedu i nesreću.

Tenderom protiv ruskoevropskog kapitala

No na žalost neki krugovi u zemlji i inostranstvu ne žele da vide ruski kapital u Srbiji u u industriji od strateškog značaja u Smederevu koje je na strateškom putu (blizu evropske transverzale koja vezuje Evropu i Aziju i na najvažnijoj reci Evrope – Dunavu) a poseduje i značajne transportne kapacitete (luka i železničko čvorište). Stoga sa Zapada i dolazi pritisak da se Železara ili ukine ili preda u ruke onima koji bi je ubrzo ukinuli. Mnogi koji rade u ministarstvima ili su imali neku ulogu u privatizaciji su vezani interesima za zapadne centre moći i spremni su i na štetu nacionalnog interesa svoje zemlje da rade u korist tuđih interesa. Plan da se spreče rusko-evropska kompanija da preuzme propalu Železaru se sastoji u odugovlačenju i razvodnjavanju procesa, što se odrađuje i preko tendera koji može da traje i traje. Zatim tu mogu da budu i dodatni zahtevi i „standardi“ analogni onima o „trećem paketu“ kad je u pitanju Južni tok, sve sa ciljem da se najozbiljniji ponuđač demorališe i odustane od investicije u Železaru. Najava tendera je iako deluje načelno zapravo prljava igra da se spreči ulazak ruskoevropske kompanije na naše i regionalno tržište čelika.

No nadamo se da će vlada prepoznati nacionalni interes i da će se odupreti pritiscima sa strane i opstrukciji u određenim resorima koji koče ovog i druge investitore ako nisu nekom po volji. Najdestruktivnija koalicija koja uništava Srbiju je savez između nametanja stranih interesa i domaćih korumpiranih struktura koje donose odluke ili učestvuju u njima. To je nebrojeno puta nanelo ogromnu štetu našoj zemlji a barem jednom je i ugrozilo i sam opstanak Železare Smerderevo koju smo ovde uzeli kao plastičan primer ovog opasnog i štetočinskog saveza.  Kakva će biti odluka oko Železare će nam pokazati kakva će biti i sudbina ostatka privrede pa i ukupnih nacionalnih interesa u narednom periodu. Stoga ovde nije reč samo o jednoj fabrici, ma koliko značajna za privredu bila, već o zemlji u celini i njenoj budućnosti.

(Vidovdan.org)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Toma says:

    Kod ukrajinskog oligarha R.Ahmetova koji u svom vlasnistvu ima nekoliko zelezara ,direktori prodaje za Juznu Ameriku i Daleki Istok bili su Srbi.Nadjite te i takve ljude koji mogu prodati neuporedivo manju kolicinu smederevskih proizvoda nego sto su prodavali za Ahmetova i problem je resen.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *