Карта и територија

Karta i teritorija

3 oktobra 2015

928 Vladimir Vuletić 45Piše: Vladimir Vuletić

Izbeglička kriza pojavila se kao zemljotres koji je uzdrmao EU. Građevina nije srušena, ali su se pojavile pukotine na mestima na kojima delovi nisu solidno uklopljeni. Fasada koja je prikrivala ta mesta sada je popucala i ne samo da je izgled čitave građevine značajno narušen nego se jasno vidi gde su bile greške u konstrukciji i izgradnji.

Po prirodi stvari, najozbiljnija oštećenja su se pojavila na mestima na kojima je EU dograđivana. Istina, ni centralni deo nije ostao monolitan, tako da pukotina ima posvuda, a delovi fasade se obrušavaju na glave slučajnih prolaznika i putnika namernika.

Stanari evropskog zdanja, posebno oni koji žive u centralnim delovima i na višim spratovima, nisu ugroženi. Zapadna Evropa je odavno puna ljudi raznih rasa koji nikome ne smetaju, naprotiv. Istina, ima tu i tamo znakova uzbune, ali većina ljudi u centru Evrope živi svoj spokojni život okrenuti manje ili više lagodnoj svakodnevici. Na rubnim područjima Evrope, u garažama i pomoćnim objektima, vlada mnogo veća panika jer su i pukotine veće.

Jedna od najdubljih pukotina pojavila se na Balkanu. Srbija i Hrvatska gotovo da su objavile jedna drugoj trgovinski rat koji je praćen mnoštvom optužbi i teških reči. Retorika koja se koristi na momente više podseća na duele stranačkih prvaka nego na međunarodnu diplomatsku komunikaciju. Možda i zbog takvog tona (koji podseća i na međurepublička prepucavanja pre raspada SFRJ) mnogi, ne samo u Srbiji, skloni su da objašnjenje ove užarenosti traže u predizbornoj kampanji koja se vodi u Hrvatskoj, a ne toliko u problemima oko izbeglica.

Međutim, sve i da je tako, nije ključno pitanje da li neprimerena retorika služi predizbornoj kampanji, već kako je moguće da i nakon više od dve decenije takva retorika – uperena protiv Srbije i Srba, može da donese bilo kakvu političku prednost ili bar poene bilo kome u Hrvatskoj?

S obzirom na to da je Hrvatska članica, a Srbija kandidat za članstvo u EU, ovo se pitanje ne tiče samo dva naroda, već predstavlja i izraz dugotrajne krize u jednom, makar i perifernom, delu EU.

Kada neka kriza pogodi bilo koju instituciju, obično se valja setiti osnovnih i početnih principa na kojima je ta institucija sazdana. EU je nastala kao posledica hrabrog i gotovo neverovatnog gesta dalekovidih ljudi koji su, samo sedam godina nakon najstrašnijeg rata u istoriji Evrope (i sveta), pružili ruku poraženoj Nemačkoj.

Za ovu priču manje je važno da li je taj korak učinjen na podsticaj SAD, ili je bio posledica dalekovidosti očeva osnivača Zajednice za ugalj i čelik iz koje će vremenom nastati EU. Ono što je važno jeste da je do saradnje i postepenog pomirenja moglo doći jedino tako što su pobednici, umesto da insistiraju na unižavanju poraženog (kao što je bio slučaj nakon Prvog svetskog rata), bili spremni da naprave veliki korak ka pomirenju i saradnji.

Ovaj primer bi mogao biti poučan i u slučaju balkanske tragedije. Naime, države koje su nastale na razvalinama SFRJ mogu se podeliti na one koje su ostvarile i one koje nisu ostvarile postavljene ciljeve. Problem je što „zemlje pobednice” u ratu za jugoslovensko nasleđe ne samo da ne pružaju ruku pomirenja već koriste svaku priliku da davnašnji sukob održe na nivou hladnog rata.

I sve dok inicijativa za pomirenje ne dođe iz Zagreba i Sarajeva (ili bar tamo ne bude prihvaćena), istinskog pomirenja neće biti. Sve dosadašnje inicijative dolazile su iz Beograda. Ali kao po pravilu, a to je slučaj i sa poslednjom Vučićevom inicijativom, odmah nakon tog koraka napred, bio je dovoljan bilo kakav povod da se načine dva koraka nazad.

Ovaj ples jednostavnih koraka je već toliko uhodan i više puta ponovljen da je pravo čudo da niko od onih koji zaista žele čvrstu i integrisanu Evropu to nije prepoznao kao model. Ukoliko već niko u Zagrebu i Sarajevu nije dovoljno dalekovid da prihvati proces produbljivanja i jačanja veza u regionu, onda bi to svakako morale da podstaknu sile koje istinski žele evropsku integraciju na prostoru bivše Jugoslavije (kao što je to već učinjeno stvaranjem Pakta za stabilnost u jugoistočnoj Evropi).

Na tumačenje da je Srbija teritorija, lako bi se moglo odgovoriti da je Hrvatska tek mapa i geografski pojam – što, uostalom, samo drugim rečima, tvrde radikalni srpski nacionalisti. To će, bez sumnje, uvek biti deo narativa onih kojima nije po volji bilo kakvo približavanje Srbije i Hrvatske. To, međutim, ne bi smelo da se čuje, čak ni kao dosetka, na konferencijama za štampu premijera bilo koje države koja je zainteresovana za stabilan region a time i stabilnu Evropu i EU.

(Politika)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Goran says:

    "I sve dok inicijativa za pomirenje ne dođe iz Zagreba i Sarajeva (ili bar tamo ne bude prihvaćena), istinskog pomirenja neće biti" ,,,,sigurno da nece kada se manipulira sa vjerama. Samo kada se to bude zabranilo , kada sve vjere pocnu da se bave duhovnoscu i prosvijecenjem ljudi ,,,,,a ne politikom ,,,samo onda ce onda doci do pomirenja,,,, i to veoma brzo. Dotle sigurno nema nista od pomirenja

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *