КИНА – Непоновљиво искуство

KINA – Neponovljivo iskustvo

2 decembra 2016

vladimir-djukanovic 54

Piše: Vladimir Đukanović

Velika je čast bila predvoditi srpsku delegaciju mladih političara u NR Kini, gde smo prisustvovali skupu mladih političara iz Centralne i Jugoistočne Evrope pod pokroviteljstvom NR Kine. Iskustvo koje se ponese iz ekonomski najmoćnije i najmnogoljudnije države na svetu je nešto što zauvek ostaje urezano i tera na razmišljanje šta bi moglo od tog iskustva da se primeni u našoj zemlji.

Moram da naglasim da Srbija zaista ima potencijal u budućim političarima, jer članovi delegacije koji su bili sa mnom (Aleksandar Šešelj SRS, Nikola Rajičić SPS i Boško Kalanović PS) zaista su se ponašali odgovorno i na sve moguće načine se trudili da Srbiju prikažu u najboljem mogućem svetlu, ostavljajući bilo kakve partijske razlike po strani.

Boraveći u Pekingu, gradu od skoro 20 miliona stanovnika, svakodnevno smo se pitali kako je moguće da u tolikom gradu sve funkcioniše pod konac, da je besprekorno čist, da niko ne baca smeće na ulici, a da sve to u našim balkanskim, pa ako hoćete i većini evropskih, gradova, u proseku od tri do dvadeset puta manjim nego Peking, tako nešto nije moguće? Šta je to što mladog Kineza motiviše da beskrajno voli svoju zemlju, da poštuje njene zakone i pravila, a zašto se u našim demokratijama neretko kod mladog sveta javlja prilično neracionalno buntovništvo? Zašto NR Kina može da pravi državnu strategiju za sto godina, dok, recimo, kod nas svi hoće odmah sve da dobiju?

Desetina pitanja dnevno smo sebi postavljali pokušavajući da se preispitamo u čemu grešimo, pa nemamo ni delić descipline i strpljivosti mladog Kineza. Takođe, fasciniralo nas je to da se u Kini omladina računa do 40. godine, a da tek posle ulaziš u zrele godine kada možeš da se potrudiš da budeš na nekoj od bitnijih državnih i partijskih funkcija. Selekcija kadrova je vrlo rigorozna, svako se odmerava, gleda mu se rad, zalaganje, biografija, ambicije… Kod nas, nažalost, svedoci smo da su mnogi do 40. godine putem politike uspevali na čudan način da steknu vile, džipove, politički uticaj, jahte i da žive kao najgori mogući hedonisti. Tako nešto u Kini nije moguće. I, da se razumemo, šta god da si stekao u životu, koliku god moć da imaš, u Kini niko nije jači od države. Posebno ne od partije.

ŠIRENJE KINESKOG UTICAJA

Ipak, ono što je po nas kao zemlju najbitnije, a svakako i za čitav prostor Centralne i Jugoistočne Evrope, je činjenica da NR Kina namerava da dodatno proširi svoj uticaj. Ne na onaj način kako su to radili Amerikanci i Zapad, tako što bi smenjivali nepodobne vlade i postavljali sebi podobne političare da vode neku od država, već kroz ekonomiju. Šta god da je bila tema brojnih sastanaka koje smo imali, na prvom mestu u razgovorima je uvek bila ekonomija. Čak i kada se govorilo o kulturi ili sportu, Kinezi su uvek na prvo mesto isticali ulaganja u te oblasti i kako dodatno poboljšati uslove za njihov dalji razvoj.

NR Kina planira da nivo svojih investicija dodatno poveća, i to skoro za duplo. Zainteresovani su za gotovo sve najbitnije infrastrukturne projekte u centralnoj i jugoistočnoj Evropi. Projekat pod nazivom Jedan pojas, jedan put, koji je počeo da se realizuje od Samita u Beogradu 2014. godine, polako ali sigurno dobija svoj apsolutni zamajac. Jedina prepreka za sada su briselska birokratija, koju pojedine evropske zemlje najvećim delom koriste za namerno sputavanje kineskih investicija, ali, s obzirom na neverovatno strpljenje i moć koju NR Kina poseduje, nisam siguran da EU na bilo koji način može da dugoročno zaustavi kineski prodor.

Za nas kao Srbiju je veoma važno što smo na neki način određeni od strane NR Kine kao glavni strateški partner za kineski investicioni prodor ka Evropi u projektu Jedan pojas, jedan put. Tu prednost i fantastičnu šansu moramo da iskoristimo. Inače, taj poseban status koji imamo neformalno u odnosu na svih ostalih 15 država iz Centralne i Jugoistočne Evrope u odnosima sa NR Kinom, naši kineski prijetelji i ne kriju na sastancima, već kroz različite gestove žele svima da stave do znanja da Srbija ima posebno mesto.

Ozbiljnost u pristupu poslu kineski rukovodioci su nam pokazali na sastancima na taj način što su nam demonstrirali apsolutno poznavanje političkih prilika u gotovo svim zemljama Centralne i Jugoistočne Evrope. Svaku investiciju koju su realizovali, koja je u toku ili koja je potencijalna u cent znaju koliko košta, koliko je radnika angažovano, kakvi su rokovi za završetak posla itd. Kada sa njima razgovarate o ekonomskim problemima sa kojima se suočavate, zapanjite se kada vidite da to oni bolje poznaju od vas. Naravno, uvek imaju neko potpitanje, recimo najčešće o migrantskoj krizi. Svakako, nimalo slučajno, jer jasno vide, čak to i indirektno naglašavaju, da je migrantska kriza jednim delom projektovana kako bi usporila njihov prodor ka Evropi.

BALKAN NA PUTU SVILE

Između ostalog, oni imaju veliku želju da izgrade prugu od Pireja, gde su kupili čitavu luku, do Budimpešte, ali baš zbog migrantske krize trenutno je aktuelna samo deonica od Beograda do Budimpešte. Ipak, luku Pirej nisu kupili da bi u Grčku odlazili da letuju, već su se kroz tu investiciju strateški pozicionirali i svakako da će dopremanje robe iz Kine ka Evropi sada biti daleko lakše. Ukoliko bi izgradili prugu do Budimpešte, ta roba bi još brže dolazila ka Evropi, a spojila bi Grčku, Makedoniju, Srbiju i Mađarsku, što bi za sve četiri zemlje bilo od velike važnosti, pre svega zbog brzine vozova.

Takođe, mora se znati da je Kina ta koja je glavni investitor izgradnje aerodroma u Tirani. To je razlog više zbog koga moramo sa Albancima što više da razgovaramo, a nikako da se sukobljavamo, jer će nas ekonomski interesi terati da gradimo dobre odnose. Između ostalog, našim domaćinima u Pekingu bilo je veoma drago zato što su delegacije Srbije i Albanije mogle pod njihovim kišobranom lepo da razgovaraju i da u prvi plan ističu ekonomske teme, a ne sukobljavanje.

Građanima Srbije će uskoro biti ukinute vize za putovanje u Kinu, a postoji i velika verovatnoća da se uvede direktan avio-let od Beograda ka Pekingu, čime bi Beograd na Balkanu bio glavno čvorište ka svim svetskim prestonicama. Danas je za ozbiljno poslovanje vreme veoma bitna stavka. Nije isto presedati u Moskvi, Frankfurtu, Istambulu, Abu Dabiju, pa onda leteti za Peking i tako gubiti dragoceno vreme, kao kada bismo imali direktnu liniju. Posebna tema u tom slučaju bilo bi uvećanje broja kineskih turista koji bi došli da vide Srbiju, što je za Srbiju, koja u poslednje tri godine beleži izuzetan rast u turizmu, od velike važnosti.

Svakako, kada govorimo o suvoj politici, nema dileme da Kina želi što veći uticaj na prostoru centralne i jugoistočne Evrope. Nisu nam skrivali želju da osnivaju što više nevladinih organizacija koje bi se bavile raznim društvenim temama, ali su nam uvek stavljali do znanja da nemaju nameru da preko tih organizacija utiču na smenjivanje vlada i koji će političar biti izabran. Njihov prevashodni uticaj je preko ekonomije, a ostali aspekti društvenog uticaja su veoma vezani za taj osnovni. Uostalom, oni i ne kriju da žele na neki način da oblikuju novu svetsku društveno-političku elitu. Na ovaj ili onaj način, njima to uspeva.

Jedan od ciljeva ovakvih skupova je upravo i taj. Kina želi u politici zemalja Centralne i Jugoistočne Evrope da ima u buduće iskrene prijatelje, koji će najpre ceniti svoju zemlju, a potom dati veliku šansu da njihova zemlja sarađuje sa NR Kinom. Očigledno im za sada taj projekat dobro ide, mogu da kažem na radost čitavog slobodarskog sveta.

Uostalom, racionalno gledano, NR Kinu niko ne može zaustaviti u njenom ekonomskom prodoru. Mogu je samo privremeno zakočiti, što je daleko više na štetu onog ko koči nego na štetu Kine. To praktično znači da, ako izbegavate Kinu, ona neće izbeći vas. Pre ili kasnije, oni će svakako doći, jer takve su istorijske okolnosti i neće se promeniti još dugo. Otuda, naše učvršćivanje saradnje sa NR Kinom i dobijanje posebnog statusa u sistemu 16+1 (16 zemalja Centralne i Jugoistočne Evrope + Kina), koji bi baš zbog toga mogao da se promeni u 15+1+1 (Srbija bi bila posebno izdvojena) bio bi možda naš najbolji spoljnopolitički potez koji smo uradili u istoriji. Za sada idemo ka tome i verujem da to niko neće smeti da poremeti.

(Standard)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *