Klackalica bogatstva i bede

Klackalica bogatstva i bede

1 aprila 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Mala vijest da se u Hrvatskoj iz godine u godinu povećava broj strašno bogatih ljudi izazvala je opće gnušanje i bijes na društvenim mrežama. Poručuje im se da ih treba sve politi benzinom i zapaliti, neki im žele da pocrkaju, itd. Ništa novo, u Hrvatskoj svi mrze bogataše. Ali oni u ovoj zemlji svejedno jako lijepo uspijevaju i množe se znatno brže nego u mnogim drugim državama, usprkos tome što je naša ekonomija u totalnom kolapsu. Po kriteriju koncentracije »neumjesno bogatih osoba«, kako ih naziva jedan moj duhoviti znanac, mala, generalno siromašna i slabo razvijena Hrvatska nalazi se na visokom 55. mjestu u svijetu. Prema međunarodnim izvorima, naša elita sretnika »težih« od 30 milijuna dolara lani je brojila od 220 do 260 osoba. Čak i usred dugogodišnje mračne recesije, broj ovdašnjih bogatuna povećao se 2013. za tri posto u odnosu na prethodnu godinu.

U posljednjih 10 godina rast je premašio nevjerojatnih 70 posto, a iz jedne od vodećih svjetskih konzultantskih kuća za pitanja imovine prognozira nam se da ćemo i u narednim godinama rušiti svjetski prosjek. A kako su to – osobito u nakrivo nasađenim društvima – dva vrlo međuovisna trenda, kod nas se istodobno povećava i postotak građana koji tavore negdje ispod službeno utvrđene granice siromaštva. Sada već preko 21 posto ovdašnjeg stanovništva, uključujući i djecu, živi s tako bijednim primanjima da ne mogu pokriti ni najosnovnije potrebe, a prema toj provaliji iz koje se teško spasiti klizi sve veći i veći broj obitelji. Brojke, dakle, pokazuju da se u Hrvatskoj i dalje nastavlja rapidna redistribucija bogatstva perfidno dizajnirana devedesetih godina, pri čemu se već odavno napadne socijalne razlike još povećavaju.

Prosta je i banalna ta sarkastična matematika. Što je više perverznih bogatuna s jedne strane klackalice, to više kukavne sirotinje očito mora biti s druge. Da bi jedni nakupili što više nekretnina, dionica i milijuna, drugi moraju izgubiti kruh i krov nad glavom. Odakle ćeš dobiti ako nekome nisi uzeo? Kako su u doba pretvorbe i privatizacije stotine tisuća ljudi morale biti bačene na cestu da bi se stvorili materijalni resursi za fiksideju o 200 bogatih obitelji – a tu smo mitsku brojku, kako vidimo, uspješno premašili – tako se stvari očigledno vrte i danas, samo je mimikrija eventualno nešto bolja nego tada. No pritom kod nas taj veliki i iznadprosječni broj bogataša nije povukao cijelo društvo naprijed, dajući drugima posao i plaće, kao što u knjigama o ekonomiji piše da treba biti.

Naši, čast malobrojnim iznimkama, očigledno nisu nešto kreativni ni poslovno uspješni. Više su mešetari, krtice koje rade pod okriljem noći, okretni trgovci, majstori za utaje poreza i malverzanti. Većina njih 1990. nije imala ni gaće na guzici, a danas evo ih u jahtama od 22 metra i s Patek Philippeom na ruci, dok ljudi s kojima su odrasli stoje u redu za burek na akciji, u pola cijene. I zato je upravo kristalno jasno zašto je kod nas bogatstvo tako slabo popularno kao dodana vrijednost društva. Država negdje kardinalno griješi s obzirom na to da na ovu našu feudalnu razdiobu bogatstva i bijede ne zna dati nikakav smisleni odgovor.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *