Knjiga jeste neuništiva, ali su na Sajmu u prvom planu bile knjige koje razaraju srpsku kulturu

Knjiga jeste neuništiva, ali su na Sajmu u prvom planu bile knjige koje razaraju srpsku kulturu

2 новембра 2014

kul-kordic-0404-2014_620x0Piše: Miloš Kordić

I prođe još jedan Međunarodni sajam knjiga u Beogradu. Pedeset deveti po redu. Nije mala stvar, za najbombardovaniji i najuništavaniji glavni grad jedne evropske države, 59 puta primiti i ugostiti bezbroj svetskih izdavača i pod kupole zdanja svoga Sajma smestiti milione i milione najvrednijih knjiga sveta. I takođe primiti i ugostiti nebrojene goste, predstavnike izdavača, biblioteka i drugih kulturnih organizacija i udruženja iz inostranstva i još nebrojeniji broj isto takvog domaćeg sveta. I posetilaca, naravno.

I Kineza, čija je zemlja ove godine bila počasni gost Sajma. A njihov izložbeni prostor – nešto kao kad su otvarane nedavne Olimpijske igre u Pekingu: tako to beše drugačije, uređenije, posebnije!

Može o Sajmu da misli ko šta hoće, ali to zaista nije mala stvar – Beograd je proteklih sedam dana bio centar jednog dobrog dela sveta sa onim što je među najvrednijim dostignućima kulture i u kulturi jedne od  njenih najlepših i najsvetijih umetnosti: knjige. A Beograd je baš tih sedam dana živeo s knjigom i za knjigu. I knjiga za Beograd. I ne samo za Beograd, nego i za celu ovu divnu našu zemlju Srbiju.

Stoga su mi ovde, u ovom tekstu sasvim svejedno brojke koje će sada kao iz rukava sipati organizatori: toliko izdavača, toliko knjiga, toliko gostiju, toliko posetilaca, toliko prodatih knjiga (a to se neće znati, jer ih je bilo koji nisu izdavali bilo kakve račune)… Ovde je od svega lepše naglasiti da se knjiga održala – njojzi hvala! I ovim Sajmom knjiga je dokazala da je neuništiva, nepoderiva, neslomljiva. I nikad do kraja pročitana. Ona je dokazala da joj je i ovde mesto. I pored svega što ju je, sa svih strana, tako žestoko i neumoljivo napalo – od radija i televizije (odavno) do interneta, odnosno do raznih ekrana, ekrančića, tableta, kojekakvih posebnih čitača knjiga, mobilnih telefona (odnedavno).

Ipak, nije za knjigu, za umetnički vrednu knjigu, barem kad je beletristika u pitanju, sve tako svetlo i bistro kao što iz prvog pogleda na početak ovog teksta izgleda. Sve većma se lepa, visokih dosega vredna književnost skrajnjuje. Na štandovima se slaže postrance, sa cenama koje su iz dana u dan za vreme trajanja Sajma bivale sve jeftinije, sa sve povoljnijim popustima. Dok su se na centralnim delovima štandova šepurili i nudili naslovi koji su u trendu, koji haraju i razaraju: romani i romančići najavljivačica i najavljivača, voditeljica i voditelja, estradnih lažnih zvezda i zvezdica, pojedinih takozvanih javnih i poznatih lica, koja se ionako ne skidaju sa televizijskih ekrana, s naslovnih strana i s duplerica tabloida.

Da, vrednosti su pomerene. Vrednosti su i lažne. Pojedine su vrednosti gotovo ništavne vrednosti, čist šund. Dolazim na Sajam, a pored mene prolaze devojčice i dečaci iz, verovatno, viših razreda osnovnih škola i devojke i dečaci iz srednjih škola i pričaju isključivo o naslovima romana i romančića upravo pomenutih delatnika. Nijednom nisam čuo da je bilo ko spomenuo Miloša Crnjanskog, Ivu Andrića, Branka Ćopića, Desanku Maksimović, Stevana Raičkovića… Ili Čehova, Tolstoja, Dos Pasosa, Apdajka, Bunjina, Bucatija, Bulgakova, Eka… Mada se jesu prodavale i knjige tih i mnogih drugih pisaca. A njih su najčešće, kad se o našim književnicima radi,  kupovale javne, da ne kažem narodne, i školske biblioteke. Šta da se radi kad se te voditeljice i voditelji smenjuju jedni kod drugih u emisijma koje vode na televizijskim ekranima – iz večeri u veče. Jedno veče video sam jednu na tri različite televizije. A za emisije je pisalo da idu uživo. Što znači da je dotičnoj uspelo da se umnoži u tri replike. I kako lepo priča o svom najnovijem romančiću, čije ćemo 27. izdanje upravo imati priliku da čitamo! Pa ti kaži da to nije to.

Da su ipak neke vrednosti pomerene, dokaz je isforsirano „drugosrbijanstvo“ – i kod izdavača, a bogme i kad je u pitanju predstavljanje u televizijskim emisijama posvećenim sajamskim dešavanjima. Teško je sada videti Miroslava Josića Višnjića, Radu Vojvodića, Boru Radovića, Daru Sekulić, Božu Šujicu, Radoslava Bratića, Zdravka Krstanovića, Miroslava Toholja (ogreših se o rodnu ravnopravnost)… Iako ne podnosim tu podelu, jer one koje volim i rado čitam, ja ih ne delim, postoji onaj (i oni) koji to u ime nekoga ili nečega čine. I postoje pisci koji su se u to „drugosrbijanstvo“ uspešno utorili (neki okrenuli i ćurak) pa im je sada baš lepo!

I ono što se takođe, iz godine, sve vidljivije da primetiti, jeste: nema naše dijaspore u našim medijima. Nema ih ni u elektronskim a ni u štampanim. A ako ih i ima – retki su, odnosno to su puki slučajevi. Retko se gde i retko ko priča o srpskim izdavačima i njihovim autorima iz Republike Srpske, Hrvatske, Makedonije… A nekad su bili zasita među najzapaženijim gostima. Odnosno, nekad su oni bili mečke na povocima za vodanje i pokazivanje. Sad su u ovdašnjim medijima autohtoni, odnosno domicilni autori i izdavači iz tih susednih država. Možda tako i treba. Jer tako je i sa pevačima. Pa što bi tu književnost bila nešto drugo. Što će reći da Sbija, a ni Međunarodni sajam knjiga u Beogradu nemaju više svoje dijaspore!

A pljeskavičari ispred hala su posebna priča: deru li deru! Od njihovih cena (i u mnogo slučajeva bez fiskalnih računa) otpadaju uši. A u najvećem broju njihovi su potrošači najmlađi posetioci. Ko njih bira, postavlja, kontroliše i kakve su oni tendere prošli – ne znam. To traje godinama. Šta reći kad na Sajmu knjiga neko detetu prodaje sok po ceni od 200 dinara! Gde će mu duša?!

Pa kad se ide kroz podzemni prolaz ispod Bulevara vojvode Mišića, prva trećina prolaza, ona do ulaza na Sajam, mrkli je mrak! Narod udara u crne stepenice, stariji posrću i padaju jer ih ne vide. I nikoga da to sredi. A Sajam je međunarodni. Pedeset deveti po redu.

I uprkos svemu, i uprkos onima koji knjigu ne vole i koji je ne čitaju, ona će nastaviti da živi. Na radost onih koji je vole i čitaju. Jer posle onog mraka u podzemnom prolazu, i na jednoj i na drugoj strani je svetlo. Ezoterijsko svetlo knjige koje svetli onima koji je vole i koji će je večno voleti. Kao što će i ona njih, uveren sam, isto tako…

(Intermagazin.rs)

KOMENTARI



Један коментар

  1. LADY GAGA / pod Javorom ovce pasu,čini mi se moje da su......... says:

    ANTISRPSKE KNJIGE SPALITI, ŠTO ĆE POKAZATI DA JE KNJIGA UNIŠTIVA, NAROČITO AKO BLATI SRPSKO IME. I AKO JE USMERENA NA RAZARANJE SRPSKOG TKIVA. UPALI ŠIBICU, DA TI VIDIM RIBICU.........

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u