Ko je u Srbiji veran, a ko nije!?

Ko je u Srbiji veran, a ko nije!?

1 јула 2014

Aleksandar-ApostolovskiPiše: Aleksandar Apostolovski

Tomislav Nikolić je položio venac na Gazimestanu, za Vidovdan. Nije bilo milion ljudi, predsednik Srbije nije sleteo helikopterom zajedno sa patrijarhom, uz niz državnih zvanica, akademika i Miroslava Šolevića.

Ako je dolazak Miloševića na Gazimestan pre četvrt veka odredio tok moderne nacionalne istorije i ako je taj skup uveo Srbiju u godine raspleta, Tomin diskretan obilazak Spomenika palim srpskim junacima u Kosovskom boju na Gazimestanu delovao je kao čin u tom raspletu. Istini za volju, taj čin je bio bučan. I pokazao je koliko se toga promenilo u Srbiji i svetu oko nje za dve i po decenije.

Dok su Slobu 1989. godine obezbeđivali Senta i Naser Orić, sada je Tomu čuvala policija takozvane lažne države Kosovo, kako bi to slikovito opisao Vojislav Koštunica. Onaj, koji je pre 14 godina srušio Slobu i postao novo božanstvo, uoči inauguracije u novog vožda, na istom tom Kosovu, takođe je izviždan.

Naser Orić je posle gazimestanskog mitinga, kada su Miloševića smatrali novim Karađorđem, od vožda leve orijentacije, dobio pištolj kao poklon za vernost.

Naser nije bio veran. Tokom rata u Bosni, počinio je niz zločina pokraj Srebrenice, ali je sramnom odlukom Haškog tribunala pušten na slobodu, gde danas rado sluša srpske folk pevače.

General Senta je u penziji, odbija mnoge svetske medije za intervju i redovno odlazi na grob pod lipom, u Požarevac.

Toma je u to doba, u dubini duše, podržavao Slobu. Danas se zalaže za pregovore sa Prištinom i politiku mira. Toma je postao predsednik Srbije, a Vučić premijer i političar sa podrškom kojom je mogao da se podiči samo Milošević u gazimestanskoj epohi. Da kojim čudom Milošević sada sa nebeske Srbije posmatra ovozemaljsku, verovatno bi se cinično nasmejao – jer se čitav politički i geopolitički poredak zapravo okrenuo naopačke. Nekadašnjeg vojvodu i borca za srpske zemlje Tomislava Nikolića mlađi svet iz desničarskih organizacija, počastio je nizom uvreda – od Šiptara, do izdajnika.

Toma je pokazao zavidnu pribranost dok je slušao zvižduke tih momaka na svoj račun. Prekinuli su njegov govor, ali se čini da ih je Toma razumeo, iako je verovatno u sebi zažalio što nije u to vreme bio daleko odatle, u zapadnim srpskim zemljama – sa patrijarhom, Kusturicom, Vučićem, Dačićem i svitom zvanica u vanvremenskoj, renesansnoj enklavi Andrićgrada.

Ne treba, međutim, zameriti previše ni tim momcima koji su sabotirali Tomin vidovdan. Život na Kosovu je nesnošljiv, budućnost je neizvesna, a predsednik je verovatno u mladima koji su izvikivali vatrene patriotske poruke i prozivali izdajnike, prepoznao sebe iz mlađih dana.

Valjda je, poput voždova pre njega, naučio lekciju o političkoj prolaznosti. Gazimestan stvara i ruši voždove. I samo je on večan.

(Politika)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u