КО КОГА РУШИ И ЗАШТО?

KO KOGA RUŠI I ZAŠTO?

17 februara 2017

Slobodan Turlakov 345

Piše: Slobodan Turlakov

Ona trojka koja se ranijih godina zvala  tj, sama sebe prozvala – vrhom države, sada je, vidimo, tako zamrsila stvar oko predsedničkih izbora, ne vodeći  ni malo računa  o tome kako će se staj njihov urnebesni ringišpil odraziti na ovu malecku zemlju, čime su na najbolji način  pokazali da nisu dostojni da se bave  njenim vođenjem.

U prošlu nedelju Nemačka je, u jednom danu, izabrala predsednika, doduše unutar Bundestaga, ali da su hteli mogli su, i u okviru njega,  da naprave  burnu situaciju.

Kažu, njihov predsednik nema moć, ali je simbol države .

Otprilike, nešto slično je predviđeno i našim Ustavom, samo što se naš predsednik bira glasovima građana, a ne, već izabranim narodnim poslanicima, u Skupštini.

Naravno i dabome, nekom je potrebna ova vrteška, koja je počela daleko pre kandidovanja, čak i pre objave izbora, koja se mora obaviti do 2.marta!

Počelo je u Vladi i vrhu SNS, Nikolić se snebivao , iščekujući neko rešenje za sebe, dok se Dačić zaleteo pre svih, puštajući buvu još kao premijer, da ima nameru da postane šef države. I sad se džilita na sve strane, proglašava čak jedinu pobedničku formulu, već u prvom krugu, tj. Vučić plus Dačić jednako pobeda u prvom krugu, ali ni to nije dosta. U stvari, žestoko ga nervira Vučićevo ćutanje i odlaganje, čak toliko da je  glasno zakukao

–       ne dozvoljavam da se bilo ko igra mojom budućnošću!

Dakle, hoće čovek da mu se obezbedi sutrašnjica.

Zaslužio čovek, još od malih nogu bavi se samo politikom, za dobro

naroda!

Ne treba sumnjati da i Vučić i Nikolić hoće da im se obezbedi budućnost. I oni su zaslužni. Da nije bilo njihovog rasturanja Šešeljevog SRS, ne bi ni Dačića bilo, mada bi Dačić ostao sa Tadićem, pa bi tako spasao i sebe i Tadića.

Ni manje države, ni većeg politikanstva!

Unosnog!

Za 5 godina vlasti, toliki se obogatiše – kuće, imanja, šljivake, vinograde pokupovaše, i sve u gotovom, a plate tek oko stotinu hiljada!

Pa odakle, onda?

To se ne zna, a i kako da se zna, kad vlada ne proglašava, kroz svoju Skupštinu, Zakon o poreklu imovine, svejedno što je Vučić, u šestoipočasovnom Ekspozeu, obećao da će biti donesen, do kraja 2016!

I na to smo se navikli: obećanja i pretnje, na isto se svode!

Pa tako sad i ovi izbori za mesto koje ne daje nikakvu vlast, čak ni onu koja ne donosi nikakvu opipljivu korist, samo putovanja, slikanja ruke u ruci, proglašavanja prijatelja širom svetaToliko su se razbesneli, još malo pa će početi da se biju. I to bi bilo pošteno, da se vidi ko je sve i na šta je spreman samo da postane predsednik!

Ta putovanja, slikanja, proglašavanje prijatelja širom sveta odlučilo je i Jeremića da se proglasi za kandidata.  A to što voli Srbiju, to je već potrošio na Tadića i sa njim, sledeći njegove potrebe kao prosrpskog predsednika!

Šta se sve nije radilo sa ovom jadnom i malom Srbijom!

I ko sve to ne radi!?

Ponavljamo, čemu toliki urnebes za mesto koje ne donosi vlast, koja je svima koji se bave politikom, mila i jedini i pravi izazov.  A najsmešnije je to, da Vučića hoće za kandidata, najviše oni koji su u vlasti!. Dačić čak ultimativno, ili se Vučić kandiduje, ili se ja kandidujem! Kao da ga pred vratima RIK-a čeka nepregledna gomila glasača! A i ona formula je neobjašnjiva, pobeda u prvom krugu, a nju nose njih dvojica, za jedno mesto.  Sve to biva još luđe, kad se uzme u obzir da je Dačić izjavio da ne želi da bude premijer!

Ono , pak što je najproblematičnije jeste, zar je moguće da. Vučić koji se izborio da bude JEDAN ČOVEK; dakle,  da sva vlast bude u njegovim rukama, a sad da se kandiduje zato da bi omogućio nekom drugom da ta vlast padne u ruke.

Doduše, ima ih koji tvrde, da on neće ispustiti vlast iz ruku, ni kao predsednik države, onako isto kao što ni Tadić nije ispustio. Istina, Tadić je imao pok. Mikija Rakića uz sebe, a koga bi imao  Vučić?

Ostaje još kao pitanje,  da li  Vučića kao kandidata, želi neko drugi, a ne on sam;  tj, oni koji su ga i doveli na vlast?

Idemo da vidimo.

Ratko Dmitrović. posle onog napisa da u SPS nema ni jednog socijaliste što nikog u SPS-u nije povredilo, ni naljutilo,  sad se oglasio sa tvrdnjom da se u Beogradu može sresti na desetine intelektualaca, političara, novinara, pisaca sa stavom da je RS genocidna tvorevina,  da je RS dokaz agresije na Hrvatsku pa se pita – otkud ta, u svetu – jedinstvena pojava,  potiče?

Dajući ujedno i „utemeljen odgovor“ – iz višedecenijske  primene komunističke (titoističke –  S.T.), duboko antisrpske ideologije“.

Tačno!

Na koju se, zločinačku, ideologiju, 5.oktobra nadovezala i produžila -evropska, koja otvoreno traži da se srpska nacionalna svest uništi čak od zvaničnih predstavnika  zemlje, kojoj su Vučić i Nikolić istog časa kad su izabrali novog predsednika, najsrdačnije čestitali izbor, poručujući  da je „Srbija odana Nemačkoj!“

Ratko pominje intelektualce, političare, novinare, pisce a trebalo bi i vladare, koji su svi od 5. oktobra – drugosrbijanci (kako su sebe nazvali!), a ima ih i na istorijskoj katedri Beogradskog univerziteta,  pa nam je i predsednik SANU bio  takav.

„Aus ministar“ Hrvatske otkazao je svoj dolazak Beogradu, jer neće da razgovara sa bivšim komunističkim aparatčikom. A Dačić mu odgovara, da ni on neće  sa njim, sinom ustaškog pukovnika.

Lepo se namiriše.

Ali, bilo bi kud i kamo bolje, da smo se mi, Srbi, namirili u okviru sebe, da se već jednom oglasi da su Titovi komunisti za nas isti zločinci kao i ustaše, da ih je bilo preko milion u Srbiji, i da su i danas tu, preko naslednika,  razbacani po raznim „građanskim“ partijama.

Čak ni u Užicu, gde su Titovi komunisti  najpre počeli sa ubijanjem Srba,  u isto vreme kad i ustaše širom Hrvatske, ni danas nema spomenik tim nevinim srpskim žrtvama, već je Dačić, Užičanima, na prošlim izborima, poručio, ako ima u lokalnoj vlasti pameti, ona će vratiti Titov spomenik na Partizanski trg,  jer je „Tito najveći brend Srbije!“

I kad smo blagodareći Crnoj Gori, 2006., konačno postali samostalna i nezavisna srpska država, ona kao takva nije proglašena i ustoličena, što se moralo učiniti, jer je za to bio prvi i istorijski trenutak posle 1. decembra 1918.

Nije na toj osnovi započela obnova srpske države, o kojoj se opšte i ne pomišlja. Umesto srpskog prioriteta, pojavili su se tipovi koji su sve drugo – evropsko – proglašavali priortetom, što je do dana današnjeg ostalo prioritet!

Naravno i dabome, i sada će, kada se otpočne sa zvaničnom predsedničkom kampanjom, većina kandidata, svejedno proglašeni lično ili preko partija i koalicija, nastaviti  sa evropskom idejom.

Sutra je Sretenje, dan koji su Toma i Vučić odredili i objavili kao dan kada će se sporazumeti, ko će biti predsednički kandidat SNS.

Međutim, odustalo se od te zajedničke najave. Čak toliko, da predsednik Toma, danas, 14. febrara, objavljuje da će u smiraj tog dana, Vučić sam objaviti ko će biti naprednjački kandidat, dok, u isto vreme, Dačić skoro preti Vučiću ako se ne kandiduje, što i Palma za sebe činiti, da će se oni, svak za sebe, kandidovati.

Šta napraviše od te glupave i nedefinisane kandidacije!?

Ima čak i pretnji Tomi Nikoliću, da će ga udruženim snagama – rušiti! Među rušiteljima je i  tek pridošli  Karić!

Vašarište! Buvljak! Cirkus!

Po svemu sudeći ulazimo u kampanju kakvu nismo do sad videli.

Kome je to potrebno?

P.S.

Usred ove kandidatske gungule, Vučiću dolazi u goste, ili ga je on lično pozvao da mu dođe, kao njegov najbliskiji  strani prijatelj, sa kojim je čak na „TI“ –  austrijski ministar inostranih dela, Kurc.

Međutim, ispala je jedna nezgoda.

Naime, druga retko bliska strana prijateljica, moćna Angela Merkel ovih dana je jednom, ne baš diplomatskom, izjavom, povodom izrečenih „misli“ rečenog Kurca, o migrantima, navela nemačke medije da objave jednu vreoma izražajnu karikaturu, na kojoj Angela, imitira mudžehine, držaći u jednoj ruci za kosu odrubljenu glavu austrijskog ministra, što je Vučića dovelo u pravu pat poziciju.

Na koju god stranu mrdne, biće opasno.

Pa čak i ona večera koju je dragom gostu priredio, može svakojako da se tumači u Nemačkoj, a svakako i  Vučićeva izjava: „Srbija neće biti parking prostor za migrante!“

Ko zna, možda će iz tih nezgoda proizaći potreba za Vučićevom odlukom o kandidaturi

 

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *