Ko može da pomogne američkoj vladi i njihovom budžetu?

Ko može da pomogne američkoj vladi i njihovom budžetu?

2 oktobra 2013

WhiteHousePanika se širi svetskim medijima od kada je juče (1.10.) američka savezna vlada, prvi put posle 17 godina, obustavila rad. Nakon sata i sata „hoda po žici“, američki Kongres nije uspeo da okonča krizu budžeta. Nemački nedeljnik „Špigel“ ocenio je da je „supersila samu sebe paralizovala“, dok britanski „Gardijan“ poslednjih nekoliko časova pregovora opisuje kao „bizarne i nepredvidljive“.

Naizgled ubeđena da republikanci blefiraju, američka vlada nije počela da planira prekid rada od 48 sati pre nego što je do toga zaista i došlo. Bilo je i određenog osećaja samozadovoljstva na obema stranama, koji je samo pogoršao problem. Uostalom, tako napeti pregovori u vezi sa budžetom postali su godišnji ritual u Kongresu.

Neizbežan ćorsokak

Iako se Bela kuća možda čuvala za dogovor u poslednjem trenutku, neki posmatrači spolja videli su šta se sprema. „Tako nešto je bilo neizbežno jer nijedna od dveju partija nije pokazala interes da se pronađe rešenje“, kaže profesor Vinsent Mišelo sa Instituta za političke nauke iz Liona. „Republikanci su morali da pokažu da se drže svojih principa. Oni su zaista hteli da dokažu da se ova vlada rasipa i da njeno obaranje i nije tako loša stvar“, smatra profesor Mišelo.

U međuvremenu, demokrate takođe nemaju razloga da se povuku. „Strategija predsednika Baraka Obame jeste da odgovornost za ekonomski sunovrat i za to što je relativno mala grupa ljudi držala vladu kao taoca, svali na republikance.“ U izvesnom smislu, prekid rada je bio neophodan uvod u prave pregovore. „Dve partije su vrlo, vrlo daleko jedna od druge, tako da niko ne zna šta bi to iznenada moglo da ih spoji“, dodaje Mišelo.

Pravi razgovori mogu da počnu

Teško je predvideti kako bi moglo da dođe do kompromisa, ali Mišelo ima ideju: to bi mogla da bude inicijativa koju bi podneo neki veoma bitan pojedinac. To bi moglo da krene ili od Mita Romnija, koji time ne rizikuje svoje predsedničke ambicije, ili, što je još zanimljivije, od nekih budućih pretendenata na predsedničku funkciju. „Postoji rizik, ali i moguća nagrada za to,“ smatra profesor Mišelo. „Rizik je u nastupu onog koji će da napravi kompromis sa opozicionom partijom, dok nagrada leži u reputaciji osobe koja je uspela da usaglasi dve partije. Trenutno čak 90 odsto Amerikanaca ima negativan stav prema Kongresu. Onaj koji učini Kongres bar malo funkcionalnijim, postaće heroj i unutar svoje partije, i u očima većine Amerikanaca.“

Drugim rečima, ovo je savršen trenutak za ambicioznog predsedničkog kandidata da promeni paradigmu političke debate u Sjedinjenim državama. Situacija je toliko zamršena, da samo jedna osoba ili grupa ljudi uz pomoć međuljudskih veština može da ponudi rešenje.

Globalne posledice?

Dokle god je obustava rada na snazi, ekonomija trpi sve više štete. U kompaniji koja se bavi ekonomskim procenama, IHS Global Insajt, izračunato je da taj zastoj svakodnevno košta američku privredu 222 miliona evra. Ta procena zasniva se na činjenici da je ukupni američki proizvod prošle godine bio oko 16 triliona dolara. Kako su mnoge evropske novine zabrinuto pisale, to bi moglo da ima posledice po čitav svet.

Nils Jansen, ekonomista sa Kilskog instituta za svetsku ekonomiju ipak ne misli tako. „Pomalo je preuveličano reći da će to uticati na čitavu svetsku ekonomiju, ali, ipak, to zavisi od toga koliko će ova situacija da potraje,“ rekao je on za Dojče vele. „Ako potraje tri i više nedelja, onda bi svakako bi efekti mogli da postanu preteći.“ S obzirom da napetost između dveju suprotstavljenih stranaka svakodnevno raste, Jansen predviđa da prekid rada vlade ne bi trebalo da traje predugo.

Ali „strašni rok“ se sve više približava – 17. oktobar je dan kada će Sjedinjene države dostići granicu svog zaduženja. Američka vlada neće moći da pozajmljuje još novca osim ako se u međuvremenu ne donese neki privremeni zakonski akt. To suštinski znači da će američki centralna banka ostati bez zakonske moći da pozajmljuje novac kako bi popunila jaz između potrošnje i poreskih prihoda.

To se, za razliku od prekida rada vlade, zaista nikada ranije nije dogodilo, tako da su posledice nepredvidljive, a tržišta samim tim nervoznija. „Kako se rok približava tako će se nervoza finansijskih tržišta verovatno povećavati“, očekuje Jansen: „Paralelno će rasti i neizvesnost investitora u američkim kompanijama. To bi svakako moglo da se prenese na svetsku ekonomiju.“

(Dojče vele)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *