Ko strahuje, a ko se raduje eventualnom povratku Vojislava Šešelja?

Ko strahuje, a ko se raduje eventualnom povratku Vojislava Šešelja?

4 jula 2014

VOJISLAV-Seselj-HagPosle odluke Vlade Srbije da je spremna da pruži garancije optuženom Vojislavu Šešelju za privremeno puštanje na slobodu, pod uslovom da se on u pravno obavezujućoj formi izjasni da će poštovati sve uslove koje odredi ili sa njim dogovori sudsko veće, nije nimalo jasnije da li će se Šešelj vratiti u Srbiju i pod kojim uslovima.

Utisak je, ipak, da lider radikala bliži povratku kući nego ikada u proteklih 11 i po godina i da to nimalo ne raduje njegove bivše partijske drugove Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Više zbog toga što bi Šešelj verovatno sa uživanjem podsećao domaću javnost na sve ono što ovi žele da zaborave, nego što bi mogao da im bude ozbiljan politički protivnik.

Mada ne bi trebalo zanemariti Šešeljevu moguću ulogu u „oživljavanju” desnice, koja se od prošlih izbora potpuno preselila u vanparlamentarnu opoziciju. Mnogi se pitaju da li lider radikala može da bude centar okupljanja desničarskih organizacija i stranaka. U izjavama za „Politiku” neki od njih tvrde da je Šešeljeva energija potrebna današnjoj Srbiji, ali su oprezni u ocenama da li je on pogodna ličnost za novog lidera desnice koji bi mogao da je vrati u parlament.

Podsetivši da su više puta tražili Šešeljevo puštanje na slobodu i da je taj proces primer najvećeg kršenja ljudskih prava u istoriji međunarodnog prava, Boško Obradović iz pokreta Dveri kaže da mu sada žele „brz povratak, puno zdravlja i svako dobro”.

„Spremni smo da se sa njim vidimo kada se vrati, jer i SRS i Dveri predstavljaju deo aktivne opozicije postojećem režimu. Treba da se pre svega upoznamo, jer Dveri nisu bile politički aktivne u Šešeljevo vreme. Imamo mnogo tema oko kojih bi trebalo popričati, jer je ideja Dveri formiranje nove srpske opozicije aktuelnoj vlasti”, kaže Obradović navodeći da bi prvo, naravno, trebalo videti šta je Šešeljeva ideja prilikom eventualnog povratka na srpsku političku scenu.

Stefan Stamenkovski, predsednik Srpskog sabora Zavetnici, kaže da im je žao što se pitanje Šešeljevog privremenog puštanja na slobodu postavlja tek sada kada mu je život ugrožen i podseća da su mnogi Srbi indirektno ubijeni u Haškom tribunalu time što nisu adekvatno lečeni.

„Mi smatramo da Šešelj treba da se vrati u Srbiju ali pod uslovima koji ga neće ograničavati da učestvuje u političkom i nacionalnom životu. Njegov povratak će predstavljati ohrabrenje za sve rodoljubive snage u Srbiji, a da li će ujedno biti i faktor ujedinjenja zavisiće od njegove spremnosti da pronađe zajednički jezik sa ostalim predstavnicima nacionalnih opcija i državni interes stavi iznad stranačkog”, naveo je Stamenković.

Upoznavanje mladih srpskih desničara sa Šešeljem zavisiće od sudskog veća tribunala i svih njegovih diskrecionih prava koja može da koristi, pa i redefinisanja uslova koji se nameću optuženom. Kako se Šešelj protivi privremenom puštanju na slobodu i određivanju mere kućnog pritvora (koja je jedino doneta u slučaju hrvatskog generala Slobodana Praljka), izlaz se može postići zahvaljujući mogućnosti koju tribunal ima – da u konačnoj odluci utanači detalje vrste puštanja na slobodu, što znači da sve još može da se menja.

Portparol tribunala u Hagu Magdalena Spalinska nedavno je izjavila da će detaljni uslovi eventualnog privremenog puštanja na slobodu tek biti navedeni u konačnoj odluci po ovom pitanju. A sudsko veće nema rok u kome bi trebalo da donese ovu odluku.

Da li se radikali i pravni tim za Šešeljevu odbranu nadaju da će tribunal popustiti? Potpredsednik radikala Zoran Krasić juče je delovao prilično tajnovito izbegavajući odgovor na ovo pitanje i ostajući samo pri rečenici: „Ovo je jedina ispravna odluka Vlade Srbije”.

I predsednica Inicijative za Rekom Nataša Kandić kaže da je ovakav odgovor Vlade Srbije Haškom tribunalu jedino moguć u kontekstu Šešeljevog stava da ne prihvata uslove Haškog tribunala za njegovo privremeno puštanje na slobodu. Ona je za „Politiku” objasnila da bi svaki drugi odgovor u praksi proizveo cirkusku situaciju, koja bi najviše štetila ugledu Haškog tribunala, koji je ozbiljno narušen oslobađajućim presudama, promenom standarda u dokazivanju komandne odgovornosti i učešća u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, kao i odlaskom najboljih tužilaca i sudija.

Budući da se Šešelj već izjasnio da neće poštovati uslove koje je tribunal tražio, izuzev onoga da neće napuštati zemlju, Nataša Kandić podseća da već svi znamo da je Šešelj spreman i da legne na pod, kako bi sprečio stražare da ga odvuku na „slobodu”, ako je ne može praktikovati onako kako on hoće.

I advokat Branislav Tapušković, koji je je učestvovao kao „prijatelj suda” na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu i sretao se sa Šešeljem, smatra da će on pristati na privremenu slobodu jedino pod uslovom da bude slobodan čovek kada dođe kući.

„Dobra je paralela sa slučajem Ramuš Haradinaj. Kad god se vraćao na Kosovo, bio je potpuno slobodan čovek. Nikakve garancije nisu tražene i on se čak bavio politikom”, podseća Tapušković, koji ne razume zašto tribunal traži garancije za čoveka koji je već 11 i po godina bez presude u pritvoru.

Nataša Kandić smatra da Haški tribunal sada ima prostora za dve odluke – da privremeno oslobađanje ograniči na period od tri-četiri meseca, koliko može biti dovoljno novom sudiji da upozna predmet, s tim da jedini uslov bude da Šešelj ne napušta Srbiju, ili da stavove optuženog o neprihvatanju propisanih uslova tumači kao njegovu odluku da sačeka presudu u pritvoru Haškog tribunala.

„Prva odluka bi proizvela tri dana tužne zabave u Srbiji, a druga bi naterala Haški tribunal da slučaj Šešelja privede kraju donošenjem pravne odluke o krivičnoj odgovornosti”, zaključila je Nataša Kandić.

Ona je juče za Radio slobodna Evropa rekla da nije u redu što Haški tribunal postavlja uslove koji nisu jasni. „Zapravo, oni bi hteli da Šešelj bude u pritvoru u Srbiji zato što ne znaju šta da rade ni sa predmetom, ni sa Šešeljem. Verovatno imajući u vidu i njegovo zdravstveno stanje. Po mom mišljenju treba da ga puste, da donesu takvu odluku bez nekog uslovljavanja, zato što se ništa spektakularno ne može dogoditi. On neće govoriti ništa što bi moglo dovesti u pitanje njegovu optužnicu ili uzrokovati njeno proširenje”, smatra Nataša Kandić.

(Politika)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Mirjana Djordjevic says:

    Ovo je prica posle koje svaki iole pismen citalac , ostaje bez teksta !!!! Nije mi jasno po kom osnovu Seselj biva svrstavan u desnicare???? Neka moja upucenost u istorijske tokove uvek me je drzala u ubedjenju da su desnicari bile FASISOIDNE formacije u bilo kom izdanju. Ne razumem kako to da ljude sa dubokim patriotskim i istinoljubivim naklonostima moze biti svrstan u desnicarske redove. To je izgleda moguce u Srbiji i naravno mnogim drugim prostorima, kada se zeli degradirati politicki protivnik. Kako to da Radikali u Italiji nisu desnicari vec iskljucivo BORCI ZA LJUDSKA PRAVA koja se u svakoj prilici osporavaju, u raznoraznim izdanjima i situacijama. Jako cudna ZAMENA TEZA za ovaj prostor - nista neobicno, politickog protivnika treba slomiti na bilo koji nacin ne birajuci sredstva !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *