Kojim jezikom govorite

Kojim jezikom govorite

11 августа 2013

Sasa Miric2Piše: Saša Mirić

Kojim jezikom ili jezicima govore ljudi u ovoj zemlji i na Balkanu uopšte?! Ova tema postaje sve aktuelnija u javnosti kako se približava popis stanovništva u BiH. Radi se o veoma osetljivom pitanju jer lingvisti, filolozi, ali i političari iz Beograda, Sarajeva, Zagreba, Banjaluke ili Podgorice uglavnom različito tumače jezičku problematiku u regionu. Ko je u pravu?

Gledano iz ugla običnih ljudi, svi mi govorimo istim jezikom uz neizbežna geografska narečja i dijalekte koji postoje i u drugim jezicima. Nema sumnje da ljudi iz Šumadije, Hercegovine, Krajine, Like, Dalmacije, Slavonije, Boke Kotorske ili Posavine razumeju jedni druge bez obzira kako nazivaju jezik kojim govore. Za što je onda ovo pitanje nekima toliko važno?! Odgovor je jednostavan – jezik je jedna od osnovnih odrednica nacije i to je opšteprihvaćeno mišljenje u evropskoj nauci. Kako u poslednjih dvadesetak godina na ovim prostorima pokušavaju da instaliraju neke nove „nacije“, protagonisti tih „političkih projekata“ pokušavaju da nametnu i nove jezike kao svoje. I važno im je da se taj njihov jezik razliku je od postojećih, barem u nazivu, što je navodni dokaz i njihove etničke posebnosti.

„Bosanski jezik“ i „crnogorski jezik“ su očigledni primeri zloupotrebe jezika u političke svrhe. I dok u Crnoj Gori to još ne predstavlja veliku opasnost za one koji ne govore „crnogorski“, iz jednostavnog razloga što značajan broj „Crnogoraca“ i dalje govori maternjim „srpskim“ jezikom, u BiH je situacija potpuno drugačija jer postoji tendencija nametanja „bosanskog jezika“ svim narodima koji ovde žive. Stoga nikoga ne treba da čude reakcije onih koji još uvek govore jezikom svojih predaka.
Krajem 19. i početkom 20. veka već smo imali sličnu situaciju u ovoj ze mlji, kada je austrougarski namesnik Benjamin Kalaj na silu pokušao na istorijsku scenu da ugura „bosansku naciju“, ali je taj „politički projekat“ brzo propao. I tada je „bosanski jezik“ bio jedan od glavnih aduta u propagiranju bosanske nacionalne ideologije. Kalaj je tada čak pokušao da pridobije poznatog slavistu Vjekoslava Jagića da podr ži uvođenje naziva „bosanski jezik“. U tome je delimično i uspeo, ali je Jagić kasnije u svojim memoarima napisao da je austrougarski namesnik u BiH zloupotrebio njegove reči: „Ja sam, đavo me napastvovao, ne da ugodim Kalaju, već da osvetlim svu bedu i nevolju radi imena, progovorio nekoliko reči kojih je bio taj smisao da se nema pitati kako on jezik zove, već kakvim se on jezikom služi, a u tom pogledu da je jezik čitave bosanske uprave onaj isti lepi i pravilni jezik koji vlada u Beogradu kao srpski, a u Zagrebu kao hrvatski. Ja sam, dakle, oštro i precizno naglasio jedinstvo jezika između Beograda, Sarajeva i Zagreba, ali Kalajev i organi nisu hteli doneti svega što sam ja kazao, već samo što je išlo na Kalajev mlin, tj. da sam ja branio njegov ‘bosanski jezik'“.

(Pressrs.ba – Banja Luka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u