Kolika je zapravo odgovornost devojaka iz „kantrimena“?

Kolika je zapravo odgovornost devojaka iz „kantrimena“?

11 септембра 2014

Dejana-Ivanovic-Piše: Dejana Ivanović

Ponudu tužilaštva da budu u kućnom pritvoru ukoliko priznaju krivicu saputnice Marka Milićeva, osumnjičenog da je vozio „kantrimena” koji je ubio Luku Jovanovića 25. jula na Brankovom mostu, teško da mogu da odbiju.

Bojana Petrović, Tamara Bogdanović, Milica Novaković i Dana Manevski, ukoliko potpišu ponuđeni sporazum o priznanju krivice biće u kućnom pritvoru uz elektronski nadzor šest ili sedam meseci.

Ova ponuda usledila je, kako je objasnio izvor „Politike”, zbog njihovih iskaza kojima su „doprinele rekonstrukciji nesreće, ali i zbog njihove potvrde da je Milićev upravljao ’kantrimenom’” koji je usmrtio mladića.

Da li je „nanogica” prava kazna za devojke koje su se vozile s Milićevim kobne noći, a zatim više od 20 dana prikrivale činjenicu da su u najmanju ruku bile svedokinje nesreće u kojoj je izgubljen jedan mladi život? Po mnogima nije, iako je ta kazna po zakonu.

Porodica Luke Jovanovića protestima je pokušala da natera nadležne da pronađu vozača pomenutog vozila koje je snimljeno sigurnosnim kamerama. Potraga za vozačem „kantrimena” preselila se na naslovne strane štampe i bila udarna vest u TV dnevnicima.

Tri nedelje cela Srbija tražila je da se utvrdi ko je upravljao automobilom, dok je policija tvrdila da je slika sa kamera nejasna, da je reč o vozilu sa stranim tablicama, da je snimak na kojem je zabeležena nesreća poslala na ekspertizu u inostranstvo…

Sigurno da je pritisak javnosti uticao na MUP da što pre reši slučaj – 17. avgusta saopšteno je da je u „kantrimenu” bilo šest osoba, da je vozilom upravljao Marko Milićev i da su u automobilu bile i pomenute devojke.

Činjenica je da su saputnice Marka Milićeva pune tri nedelje ćutale o nesreći čime su praktično prikrivale zločin. Ni svakodnevne molbe Lukinog oca, ni protesti na Brankovom mostu, ali ni savest nisu uticali na njih da kažu istinu. Kada su otkrivene pravdale su se da ih je bio strah od vozača „kantrimena”. Ipak, čini se da ih je pravi strah obuzeo tek kada su shvatile da kao saučesnice mogu da dobiju zatvorske kazne.

U medijima su se pojavljivale razne priče o događajima te fatalne noći na Brankovom mostu, kada je ugašen život dvadesetjednogodišnjeg mladića: pričalo se o bahatosti devojaka i mladića u „kantrimenu”, smehu kad je automobil udario Luku, snimanju događaja mobilnim telefonom…

Pričalo se i o bahatosti pojedinih saputnica Milićeva tokom davanja prvih iskaza u policiji. U međuvremenu devojke su promenile ponašanje i postale pomagači u istrazi. Da li su time zaista umanjile odgovornost za ćutanje i prikrivanje zločina? Krivičnu možda i jesu, ali s moralnom moraće dugo da žive.

(Politika)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Srbija je dno says:

    Skrivajuci pocinioca ubistav su direktni saucesnici, ali su dobile samo kucni pritvor! Do sad su Ubice i saucesnici dobijali male kazne, a sad smo presli na novi nivo. Saucesnicu u ubistvu su potpuno oslobodjeni zatvorske kazne i dobili su samo pritvor, t. dobile. Po sirini i razmerama zlocina nad Srbima Srbija se priblizila NDH. Srbija je dno!!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u