Kоме и где припада Србија?

Kome i gde pripada Srbija?

22 januara 2019

Piše: Tomislav Kresović

Tabloid “Blic“ nakon posete Predsednika Ruske federacije Vladimira Vladimiroviča Putina Srbiji javnosti postavlja pet pitanja sa mogućim tumačenjem situacije.Koja su to pitanja ,objašnjenja tabloida “Blic” i koji su to moguči odgovori?

1) Šta ćemo sa EU?

“Šta će nam EU reći zbog Putina? Ili ispravno rečeno: šta će Srbija reći Evropskoj uniji? Poseta Putina sama po sebi nije nepremostiv problem za odnose Srbije i EU, ali je teže objasniti grandioznost i posvećenost koje su pritom iskazane. Imajući u vidu saradnju Srbije i Rusije, teško je zamisliti da će pre svega baltičke zemlje i Poljska, koje strepe od ruske imperijalne politike zbog “uspomena” iz vremena hladnog rata, imati razumevanje za suštinsko približavanje Srbije unijiŠta nam u tom slučaju ostaje?U komplikovanijoj varijanti, Srbija može da pokuša da iskoristi bliskost s Rusijom kao svojevrsan pritisak na EU: ako nas vi nećete, ima ko hoće! Rizičan potez, sa nepredvidivim posledicama.“

Odgovor: Šta će EU reči svojim članicama poput Mađarske, Bugarske ili Nemačke i drugih kojr imaju jače, veće dublje ekonomske veze sa Rusijom nego što to ima Srbija .Praksa tih istih država koje primenjuju sankcijama prema Rusiji je u saradnji sa Rusijom i pod sankcijama pre svega zbog svojih vitalnih interesa. Srbija ima manje razloga da se konfrontira sa EU jer nije članica Unije niti je uvela sankcije Rusiji, pa iz svojih interesa može sarađivati bez opterećenja i sa državama EU i Rusije. Srbija nije u “hladnom ratu” sa Rusijom niti sa EU ali je evidentno članice EU imaju pravo da krše sankcije prema Rusiji, a od Srbije se traži povinovanje Briselu ili moćnim članicama EU da bi zavisli od njih. Jasno je da Srbija u EU neće ući narednih deset godina i da mora preživeti i delovati na tržištima i Zapada i Istoka.

Koliko nam zaista vredi snaga ruske ekonomije?

Država u kojoj je prosečna plata malo ispod 500 evra (Rusija) ne može da bude osnov privrede države u kojoj je prosečna plata malo iznad 400 evra (Srbija). Koliko god da je Rusija velesila sa 145 miliona stanovnika, ruska ekonomija je velika jedva kao ona država Beneluksa (29 miliona stanovnika). A šta su te tri države u odnosu na celu EU…

Odgovor: Snaga Ruske ekonomije je dovoljno velika da “upije” interese i ekonomiju najvećeg EU , pre svega Nemačke , Francuske , Italije ali i interese SAD pa je zaista smešno to postavljati kao problem za malu i slabu ekonomiju poput Srbije koja se bori da preživi.Snaga ruske ekonomije je dovoljno značajana da Srbija ostane na nogama da može da interesnu prihvati i uticaj članica EU.

3) Šta je sa ruskim centrom u Nišu?

Rusi ga zovu humanitarni centar, a zapadne sile špijunskom bazom. Ključno diplomatsko-političko pitanje u trouglu Srbija-Rusija-NATO koje nije javno spominjano tokom Putinove posete. Zanimljiva slučajnost. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je dosad uspešno odolevao upornom i snažnom insistiranju Moskve da radnici ruskog centra u Nišu dobiju diplomatski status. Koliko još može da raste pritisak Rusije?

Odgovor: Srbija ima jače i tesnije veze sa SAD preko nacionalne garde Ohajo i saradnje sa NATO nego što su to veze sa Rusijom.Srbija ima razgranate NVO vezane za NATO i usvojene državne programe iako je Srbija vojno neutralna i članica je „Partnerstva za mir“ kao i Ruska federacija.Srbija ima i kancelariju za saradnju sa NATO i svog diplomatu u NATO .Slobodna je volja Srbije da prihvati delovanje Ruskoghumanitarnog centra u Nišu i u skladu sa svojim bezbednosnim i geopoltičkim i nacionalnim interesma interesima proceni širu ili užu namenu ruskog humanitarnog centra.Posebno što su na otetoj teritoriji Srbije, na Kosovu i Metohiji locirane vojne snage SAD u bazi Bondstil pod ugovorom od 75-99 godina i deluju kao okupacione snage.

4) Koliko je podeljena Srbija?

Nije problem što je Srbija podeljena na većinsku prorusku i manjinsku prozapadnu struju. Problemčina je što podela doseže crne dubine otvorene, slepe mržnje prema suparničkom bloku, koja je na žalost, ali očekivano, isplivala tokom posete Putina. S jedne strane “žuta izdajnička banda”, s druge “krezuba, sendvičarska Srbija koja ne zna da koristi pokretne stepenice”. Sramota! Realnost je da će Srbija morati da pomiri svoju bipolarnu prirodu ako želi napred. Što ne znači da neko mora da kapitulira. Već da uzmemo najbolje iz emotivne veze sa Rusijom i praktične veze sa SAD i Evropskom unijom. Kompromis! A preduslov za to je da ključne figure dve zakrvljene struje razviju bar minimalan nivo suštinskog razumevanja za motivaciju druge strane.

Odgovor: Srbija odnosno njene vlasti ali i opozicija su u 90 odsto prozapadni misleči na stav vlasti i partija opozcije na odnos prema EU i značajnom delu prema NATO.Politička i upravljačka sfera u Srbiji je više prozapadna nego proruska, ali takav procenat nije kod većine građana i birača..Sve vlasti od 2000 godine okrenute su prema EU i deo prema SAD i NATO.To jasno govori da je sukob vlasti i opozicije više u domenu interesnih sfera i igre „prestola“, posebno što u vlasti sede mnogi iz bivše vlasti koji su sada opozicija.Danas u Srbiji su građani „opozicija“ i prema vlasti i opoziciji pre svega zbog dugotrajnog siromšenja,prevara i korupcije svih vlada i vladajućih partija i koalicija od 2000 godine do danas.Sve vlasti su građanima Srbije potrošile nadu i veru u bolji život i proteklih 20 godina su „godinr koje su pojeli skakavci“.

5) Gde je, šta radi građanska opozicija?

Dok su opozicione Dveri i Narodna stranka Vuka Jeremića bili razočarani posetom Putina, ali samo zato što nisu bili na mestu Vučića, upadljiva je i razočaravajuća bila ćutnja čelnika onog što je ostalo od građanske opozicije. U odsustvu levice i centra, srpska politička scena se toliko nakrivila na desno da će se uskoro prevrnuti, ako već nije.Srbiji su potrebni stabilnost i balans, što znači jasno definisane političke struje na bazi ideja umerene levice i građanskog centra. I ne samo definisane, već glasne; opcije koje imaju ideale i ne plaše se da ih iskažu. Čemu mogu da se nadaju građanske stranke koje se plaše Putina? Na koje to glasače računaju? Da ne bude sutra opet “kuku, lele, beli listići!”

Odgovor: Srbija nema građansku opoziciju već partije koje zloupotrebljavaju građane za svoje poslove ,bogačenje sa jedinim ciljem kako da dođu na vlast ili da ospore vlast ali i da prikriju svoje slabosti ,promašaje i korupciju.Građani Srbije se dugo manipulišu i obmanjuju sa partijskim obećanjima .Ni jedna partija u Srbiji se ne boji građana koji su ih birali da budu vlast već smatraju da ih Srbija podeljena i u strah od Putina,Trampa ili Merklelove.Kada vlast i opozicija budu u „strahu“ od svojih birača i građana ,kada budu odgovorni za ono što su obećavali onda će se postaviti pitanje „Šta je to građanska vlast i opozicija“?

(Vidovdan)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *