Kosovo – najskuplji srpski dug

Kosovo – najskuplji srpski dug

9 маја 2013

boris-begovic-foto-ZZE-JOVANOVICHPiše: Boris Begović

Mnoge se stvari u Srbiji brzo i lako zaboravljaju. Na primer kosovski dug – spoljni državni dug Srbije koji se odnosi na područje Kosova i Metohije. I danas ga Srbija vraća i plaća. Nisam primetio da to pominje bilo ko iz vlasti. Pa onda da ga ja pomenem. I da obavestim javnost o tome kako stvari stoje, a možda će i vlasti da se zainteresuju. Mada sumnjam, imaju oni svoje brige.

Tokom 2001. godine Srbija, u sastavu tadašnje SR Jugoslavije, počela je, posle moratorijuma na njihovo servisiranje („spoljni zid sankcija”), da se bavi svojim spoljnim dugovima, njihovim stanjem i perspektivama. Pa je tada i pregovarala o njihovom (delimičnom) opraštanju i produžavanju rokova dospeća. Najviše smo dugovali zemljama koje čine Pariski klub (novembra 2001. godine otpisano je 66 odsto tog duga), potom poveriocima Londonskog kluba, a dugovanje Svetskoj banci je „konsolidovano”. Od nje je dobijen zajam kojim je naplatila sva dospela potraživanja, čime je vraćanje glavnice i plaćanje kamate praktično odloženo – ročnost 30 godina.

U svim tim pregovorima vodilo se računa da je celina zvana SR Jugoslavija prilično klimava. Naročito ukoliko se posmatra iz vremenskog horizonta o kome pričamo: 30 godina. Već tada su razdvojeni državni dugovi Srbije i Crne Gore, a u slučaju konsolidacionog zajma Svetske banke, poseban zajam se odnosio na Kosovo i Metohiju.

Počev od 2002. godine, Srbija je počela da ispunjava svoje obaveze, da vraća glavnicu i plaća kamatu na celokupan iznos duga, uključujući u dug koji se odnosi na Kosovo i Metohiju. Obaveze su se izvršavale iz budžeta (radi se o suverenom dugu), a da srpska država nije bila u mogućnosti da naplaćuje poreze na području Kosova i Metohije. Kada je od Unmika zatraženo da se iz kosovskog budžeta plaćaju naknade iz kojih će se servisirati deo duga koji se odnosi na Kosovo i Metohiju, odgovoreno je da Unmik nema mandat za tako nešto.

I cela stvar se nastavila dok nisu počeli pregovori u Beču, kada pitanje kosovskog duga ponovo dolazi na dnevni red. Srpska delegacija je iznela svoje predloge. Da se odredi datum rešenja (cut-off date) i da se dogovor odnosi na sve ono što se dogodilo pre tog datuma. Da se glavnica kakva je u tom trenutku, prenese na prištinske organe vlasti, da se Srbiji nadoknadi celokupan iznos (glavnica plus kamata) koji je platila do tog datuma (nije se insistiralo na tome ko treba da plati) i da se Srbiji plati ona kamata koju bi mogla da dobije (propuštena kamata) na sredstva koja je iskoristila na servisiranje kosovskog dela svog duga. Svaki put kada su iznošeni ti predlozi prištinska delegacije je izlazila na konsultacije i vraćala se sa vatrenim političkim govorima tipa nećemo mi da vraćamo kredite iz kojih je kupovano oružje kojim su ubijana albanska deca. Zaista visoke međunarodne finansije.

Nezavisno od tog amaterskog pozorišta, Ahtisarijev plan je uvažio (prva) dva od tri srpska zahteva. I onda – ništa. Kada je februara 2008. godine Kosovo proglasilo nezavisnost, tadašnji i sadašnji ministar Neuništivi Dinkić predložio je, u sklopu medijske kampanje „Ja sam patriota”, da Srbija prestane da servisira spoljni državni dug koji se odnosi na područje Kosova i Metohije. Pošto su neki od poverilaca počeli da škrguću zubima i da poručuju kako bi takvo ponašanja shvatili kao objavu obustave servisiranja državnih obaveza, poznate kao bankrot (default na novosrpskom), Neuništivi je zaćutao.

Posle prijema Kosova* u Svetsku banku (tamo nema veta) krajem juna 2009. godine, banka je jednostavno, pismom, bez ikakve najave ili konsultacije, obavestila srpske vlasti da one više nisu dužne 510 miliona dolara – ta obaveza se briše. Nigde ni reči o onom delu (prema Ahtisarijevom planu) da Srbiji treba da se vrati onaj iznos koji je potrošila na vraćanje glavnice (ukupno 267 miliona dolara) i plaćanje kamate.

Krajem prošle godine ukupne obaveze Srbije koje se odnose na Kosovo i Metohiju (one koje još nisu dospele i one koje su servisirane sa plaćanom kamatom) iznosile su oko 860 miliona evra. Nešto manje od pola još nije dospelo, dok je oko 451 milion dolara glavnice već vraćen.

Nisam primetio da je ovo bila tema pregovora bilo koje vrste. Možda ne bi bilo loše da srpske vlasti započnu pregovore o onome za šta se još izdvajaju sredstva iz budžeta. Pa neka se opredele. Kada su već stale iza člana 14. sporazuma i obaveze da neće praviti probleme Kosovu u njegovim evrointegracijama, onda možda ne bio bilo loše da počnu da sređuju i finansije sopstvene države.

(Politika)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u