KRAJ DOMINACIJE ZAPADA – Više ne postoju svet gde se samo Zapad pita za sve, sada su tu i Putin i Rusija

KRAJ DOMINACIJE ZAPADA – Više ne postoju svet gde se samo Zapad pita za sve, sada su tu i Putin i Rusija

12 децембра 2014

Putin doors openingPiše: Dušan Proroković

Kako su izvestili ruski mediji, Vladimir Putin je po povratku iz Brizbejna, sa samita G-20, izjavio kako je „Ukrajini neophodna federalizacija“. Predsednik Rusije, koji inače u ovakvim prilikama bira reči, nije govorio o autonomiji ili samoupravi, već baš o – federalizaciji.

Time je i potvrdio dugo nagoveštavani stav Rusije o budućem postavljanju u ukrajinskoj krizi. Političarima u Kijevu se ovo ne sviđa, a sasvim je moguće da će neki od njih ponovo početi da zagovaraju mobilizaciju i „vojno rešenje“ problema (poput Olega Ljaška, na primer). Razlog ovakvog postavljanja je jasan: ono što sutra bude federalna jedinica, prekosutra može biti nezavisna država. Federalizacijom Ukrajine će ili ojačati ruski uticaj (ruski regioni će moći da opstruiraju ili blokiraju predloge centralnih vlasti) ili će se ova zemlja raspasti.

Zanimljivo je, međutim, kada je došlo do ovakve Putinove poruke!? Kao što je vać navedeno, to se desilo dan po završetku Samita G-20. Grupa 20 je osnovana 2008. godine i okuplja 19 najvećih i najznačajnijih zemalja na svetu plus EU kao međunarodnu organizaciju. Na članice G-20 otpada 85 odsto celog svetskog društvenog proizvoda, a u njima živi preko dve trećine ljudi, što je navelo neke novinare da ovu multilateralnu konfiguraciju označe kao „svetsku vladu“.

Sam nastanak G-20 zapravo je nagovestio kraj „zapadne dominacije“. Posle velikih „naftnih šokova“ početkom sedamdesetih, 1976. je formirana Grupa 7 u koju su ušli – SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Japan, Italija i Nemačka. U trenutku kada je formirana, članice ove grupe su proizvodile više od polovine svetskog bruto društvenog proizvoda. Po raspadu SSSR, ovoj organizaciji se pridružuje i Rusija, pa ona prerasta u G-8. Bruto društveni proizvod zemalja G-8 je krajem devedesetih iznosio više od dve trećine svetskog, a u njima je živelo nešto preko 13% svetskog stanovništva. Ovaj poslednji podatak (svega oko jedne osmine svetske populacije je živelo u ovim zemljama) je naterao lidere vodećih zemalja na svetu da razmisle o tome da li samo predstavnici osam najrazvijenijih zemalja mogu da razmatraju ključna pitanja po sudbinu čovečanstva?

Pored toga, dinamičan ekonomski rast Kine, Indije, Brazila, Indonezije, Južnoafričke Republike, Argentine, Turske i Meksika je menjao sliku svetske ekonomije i stvarao novu realnost u globalnim razmerama. Nabrojane države su, uz još Saudijsku Arabiju, Južnu Koreju i Australiju, tražile svoje mesto na međunarodnoj pozornici, što se moralo uvažiti. Moglo bi se još dodati da bi na ovakvim samitima trebalo pronaći mesto i za Iran, Pakistan, Nigeriju, Etiopiju, ali je to druga tema.

Elem, na poslednjem sastanku te „svetske vlade“ u australijskom Brizbejnu, ako se neki zaključci izvlače iz izveštaja zapadnih medija, dominiralo je pitanje Ukrajine. Prema tim vestima, Vladimir Putin se našao pod unakrsnom paljbom, pa je čak morao i da ranije napusti samit. Ipak, njegova izjava, citirana na početku članka, pokazuje da sa ovakvim izveštavanjem ipak nešto nije u redu. Jer, da se Putin u Brizbejnu našao pod velikim pritiskom, on ne bi dan posle toga govorio o „federalizaciji Ukrajine“.

Kada se pogleda zvanično saopštenje sa samita G-20, vidi se da u njemu uopšte nema pominjanja Ukrajine. Lideri pobrojanih zemalja su razgovarali o svetskoj ekonomskoj krizi, jačanju globalnih institucija, problemima koji se tiču narušavanja životne sredine, čak i o brzini širenja ebole u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu, ali ne i o ukrajinskoj krizi.

O čemu se onda ovde radi? Sa jedne strane, sasvim je moguće da je sve oko Putina i Ukrajine bila samo medijska kampanja zapadnih televizija i agencija. Sa druge strane, moguće je i da je ovo pitanje pokrenuto iza „zatvorenih vrata“, ali da su zapadni lideri ostali usamljeni. U pokušaju osude ruskog predsednika nisu dobili podršku u ostatku sveta.

Bilo da je u pitanju jedno ili drugo, Zapad bi iz svega mogao da izvuče neke pouke. Jer, prošlo je vreme jednopolarnog sveta i njihove dominacije. A medijskim kampanjama se ništa ne rešava, ma koliko bile uspešne i dugo planirane. Umesto nametanja rešenja, u najboljem interesu Zapada je da pokrene opširan i sveobuhvatan dijalog po mnogim pitanjima.

(Večernje novosti)

KOMENTARI



Један коментар

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u