Krvavi trag prozapadnih revolucija od Beograda do Kijeva

Krvavi trag prozapadnih revolucija od Beograda do Kijeva

23 фебруара 2014

Boris AleksicPiše: Boris Aleksić

SAD i EU nisu uspele u Ukrajini da pobede Rusiju diplomatskim i ekonomskim sredstvima jer je Rusija ponudila Ukrajincima mnogo više od Zapada, pa su iz tog razloga pribegli svom oprobanom receptu i izazvali novu krvavu revoluciju. Čak 77 ljudi je poginulo u Kijevu nakon što su se mirne demonstracije pretvorile u nasilne, a vođe opozicije pozvale svoje pristalice da se naoružaju i preuzmu vlast.

Prozapadni mediji u Srbiji su kao komentatora ovih dešavanja prizvali Srđu Popovića „osnivača“ Otpora, NVO koja je kao paravan američke obaveštajne službe (AOS) učestvovala u organizovanju sličnih revolucija širom sveta. Popović, koji je trenutno direktor „Centra za nenasilne akcije i strategije – CANVAS“, ističeda je „narandžasta revolucija“u Ukrajini za razliku od ove bila „bez nasilja.“Po njemu protesti koje je organizovao Otpor i koje promoviše Canvas bili su mirni dok danas u Ukrajini postoji „eskalaciju sukoba, prostor Trga posednut je nasilnim grupama i to su problemi koji često prate proteste… Ozbiljna opozicija ima svoju službu obezbeđenja, svoju propoved nenasilja i svoju ideologiju da bude pošto-poto nenasilna“, naglasio je Popović. „Osnivač“ Otpora je svoju organizaciju predstavio kao miroljubivu iako je istina potpuno drugačija jer je upravo on propovedao nasilje. „Obojene revolucije“ koje su izazvane širom sveta i od kojih su neke i danas u toku, izbijaju u onom državama čije rukovodstvo odbija da se potčini volji SAD i EU i to upravo po modelu koji je AOS „ustupila“ Otporu. Nasilje je jedna od osnovnih osobina ovih protesta, a Zapad izričito traži od njihovih organizatora na lokalu da izazivaju krvoproliće za koje bi bile optužene „vladine snage“. Građane Srbije treba podsetiti da su SAD 1991. godine imale plan prema kojem je Beograd trebao da gori, kao što danas gori Kijev. Ali najpre skrenimo pažnju na aktuelne revolucije i nasilje koje je izazvao Zapad.

Ukrajina – neonacisti pozivaju na gerilski rat protiv Rusa

Kao i u slučaju Jermenije prvi ultimatum upućen Ukrajini stigao je iz Brisela čiji su predstavnici zahtevali od Kijeva da bez obzira na ekonomske povoljnosti napravi otklon od približavanja Rusiji i Evroazijskom savezu. Materijal bivšeg Otpora a danas Canvasaveć je tada „za svaki slučaj“ bio deljen širom Ukrjine. Zapad se polako pripremao za nasilne proteste. Demonstranti u Kijevu su snabdevani upravo istim onim brošurama Canvasakoje su prethodno „Muslimanska braća“ (2011.) delila na Trgu Tahir u Kairu. U brošurama je objašnjeno do detalja koju opremu moraju da imaju demonstranti za očekivani sukob sa snagama reda. U Egiptu je tada u nasilnim prozapadnim demonstracijama protiv predsednika Hosnija Mubaraka poginulo 35 ljudi. Nove „demokratski izabrane“ proameričke vlasti (Muslimanska braća) i „prvi demokratski izabrani predsednik“ Muhamed Mursi, koji su na svojim plećima izeneli krvavu revoluciju nisu zaustavile nasilje. Naprotiv krvoproliće je postalo deo svakodnevice u Egiptu. Tokom 2013. godine ubijeno je 278 ljudi. Vašington je upotrebio Muslimansku braću za svrgavanje Hosnija Mubaraka, a onda ih se „odrekao“.

I u Ukrajini za rušenje Viktora Janukoviča SAD i EU računaju na usluge ekstremista. Zasedanje parlamenta Ukrajine kojim su ispunjeni zahtevi Brisela vodio je lider neofašističke partije „Svoboda” Oleg Tjagnibok. Otvarajući zasedanje on je sa prisutnima u sali razmenio fašistički pozdrav „Slava Ukrajini, slava herojima”. To je poznata parola banderovaca, pod kojom su se oni, pored ostalog, borili protiv Crvene armije, po nalogu Hitlera. Pod tom parolom poklali su desetine hiljada Poljaka, Rusa, Jevreja i Ukrajinaca koji nisu pristali da služe fašistima. Banderovci su učestvovali u kaznenim operacijama na teritoriji bivše Čehoslovačke i Poljske, kao i u zverskim mučenjima hiljada Ukrajinaca. Upravo su vođe tih ekstremnih pokreta nakon dobijene podrške iz Vašingtona, Berlina i Brisela pozivale na „gerilski rat“ protiv Rusa u Ukrajini i najavile „krvoproliće“ i ubijanje policajaca. Nasilje u Ukrajini su podržali i „intelektualci“ sa Zapada, a među njima i bivši potpisnici peticije za agresiju na SRJ Bernar Kušner i predstvnici Soroševog Instituta za otvoreno društvo.

Venecuela – provašingtonski narkodileri i ekstremisti iz Kolumbije izazivaju nasilje

Nakon smrti heroja Južne Amerike Huga Čaveza, i tek što su održani izbori u Venecueli (2013.) na kojima je pobedio njegov naslednik Nikolas Maduro, SAD su saopštile da ne priznaju pobednika izbora, a zatim su u toj zemlji izbile nasilne demonstracije koje su odnele sedam ljudskih života. Prema mišljenju vodećih latinoameričkih političara Vašington je sponzor i najnovijih demonstracija koje su izbile ove godine u Karakasu, u kojima je devet ljudi poginulo. Cilj SAD u Ukrajini je da se približe Rusiji i oslabe je kao konkurenta, dok u Venecueli imaju zadatak da stave pod kontrolu najveće izvore nafte. Ministar u Vladi Venecuele Andres Izara objašnjava da Vašington stoji iza najnovijeg nasilja u njegovoj zemlji zbog toga što želi da stavi ruke na najveće rezerve nafte u svetu koje se nalaze u Basenu Orinoko, koji sada nosi ime Basen Hugo Čavez. „SAD su pohlepne i poput vampira“ žele da se dočepaju naših prirodnih resursa, izjavio je Izara. U toj operaciji Vašington se oslanja na ekstremiste iz susedne Kolumbije u kojoj caruju zajedno narkomafija i Vojska SAD. „Mi imamo konkretne dokaze do kojih je došla naša kontraobaveštajna služba da su diplomete iz Vašingtona organizovale demonstracije u cilju obaranje legalno izabrane vlade“ zbog čega smo proterali trojicu predstavnika Stejt departmenta iz Venecuele. Kao i u Ukrajini iza ovih nasilnih protesta stoji CIA, zaključuje ministar Andres Izara.

SAD: Beograd je 1991. godine trebao da gori kao danas Kijev

Kao što smo naveli, reči Srđe Popovića da su demonstracije u režiji Otpora planirane kao mirne je obična laž. SAD i AOS su još pre formiranja Otpora, na studenstskom protestu 1996. i 1997. godine zahtevale nasilje. Tada je sa Zapada od strane pojedinaca povezanih sa grupom „East West Bridge“ traženo od Čedomira Jovanovića (tada patriote) da izazove krvoproliće na ulicama. Na svu sreću studentski protest jeste imao odličnu službu obezbeđenja, a i nikom od studenata nije padalo na pamet da provocira nasilje. AOS je zatim pokušao da izazove krvoproliće preko JUL-a čiji su predstavnici dali nalog pojedincima iz policije da napadnu mirne studentske proteste. Međutim i taj scenario je izbegnut u poslednjem trenutku. Na kraju nije čudno što je bivši JUL-ovac Goran Matić izjavio da je njegova partija oduvek bila „proamerička.“

Nakon preuzimanja Otpora od strane AOS-a (1999. godine) glavni cilj je bio da se izazovu nasilne demonstracije kako bi se dao povod Zapadu da dodatno satanizuje vlast Slobodana Miloševića. Kako ističu svedoci ovih dešavanja: “Sastanak kriznog štaba (tada rukovodećeg tela Otpor-a) na kome je došlo do podele održan je iste večeri kada je Vilijem Koen preko CNN-a poručio: `Srbiji treba slomiti kičmu`. Predsedavao je, kao obično, Srđa Popović (tada student, a u vreme DOS-ove vlasti poslanik DS u republičkom parlamentu i pomoćnik ministra za ekologiju). Srđa Popović je u to vreme imao običaj da kaže kako maloletnike treba slati da provociraju policiju jer isprebijani maloletnici pobeđuju za nas u medijskom ratu.Bilo je to prvo okupljanje u prostorijama jedne političke organizacije (sedište DS u ul. Srpskih vladara). Iznenada, pojavili su se Boris Karajičić (student, redovni gost povremenih koktela u američkoj ambasadi još od 1996. i negdašnji član SI) i Jovan Ratković (danas koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope). Te večeri su njih dvojica uz blagoslov dolazeće američke diplomatije, bez odobrenja kriznog štaba, krajnje samoinicijativno potpisali dokument (ugovor sa USAID)kojim se Otpor kao pokret stavlja pod pokroviteljstvo američke administracije.“ Dakle, Otpor je imao zadatak da izaziva nasilje.

Ipak, model krvoprolića koje danas vidimo u Kijevu bioje planiran za Beograd tokom protesta 9. marta 1991. godine. Za te potrebe proameričke snage su nameravale da nabave oružje iz obližnjih NATO baza dok je AOS u cilju obaranja vlasti Slobodana Miloševića koordinirala pojedine „srpske“ opozicione partije, NVO u Beogradu, ali i hrvatsku paravojsku i šiptarske teroriste. Kako ističe bivši načelnik Obaveštajne uprave Resora državne bezbednosti Srbije Dragan Filipović funkcioneri SPO-a – partije na čijem čelu je Vuk Draškovićsu u pripremi demonstracija „sve češće na svojim sastancima spominju temu `oružanog ustanka`. Većina njihovog članstva bila je za. Uspostavljen je kontakt sa jednom NATO bazom u Grčkoj preko koje je trebaloda nabave oružje i ilegalno ga ubace u Srbiju, ali je blagovremenom akcijom Službe Državne bezbednosti taj kanal presečen. Manja količina oružja, koju su im ustupili šiptarski separatisti, ipak je ušla, a uz sva nastojanja Službe ovaj kontigent nije otkriven.“  Filipović objašnjava da se tokom9. marta, na centralnom beogradskom trgu okupila masa od oko 350–400 hiljada ljudi, koje je Vuk Drašković pozvao na nasilno obaranje vlasti.Demonstranti su nasrnuli na policiju koja se, po planu, taktički povlačila, uz izbegavanje žešćih sukoba. Međutim, u nekim delovima grada brojna nadmoć demonstranata bila je tolika da su uspeli da probiju kordon, a onda krenu sa brutalnim premlaćivanjem policajaca koji su se zatekli u masi. Pale su prve žrtve, dva demonstranta i jedan policajac. Strani mediji izveštavali su da je u Srbiji izbio građanski rat sa „velikim brojem žrtava“ na svim stranama, prenoseći izjave Vuka Draškovića koji je apelovao na Zapadni svet da „pomogne srpskom narodu u borbi za slobodu“. U međuvremenu, policija je uvela u akciju oklopna vozila sa vodenim topovima, specijalno namenjena u svrhu suzbijanja demonstracija, ali se ispostavilo da je izvršena sabotaža na pumpama za pritisak vode, pa vodeni topovi nisu delovali. To je još više okuražilo demonstrante, koji od tog trenutka preuzimaju punu inicijativu. Ni jedna od zgrada državnih institucija još nije bila zauzeta. Drašković je ocenio da mu je neophodna podrška još veće mase i insistirao da NTV Studio B stalnoapeluje na Beograđane da izađu na ulice, a i na građane drugih gradova da pohrle prema prestonici. Kompletan program Studija B stavljen je u tu funkciju. Neizmenično su puštani samo oni snimci gde policija premlaćuje demonstrante, komentari stranih TV stanica u kojima je veličan Drašković, izjave zapadnih lidera o podršci „demokratskim promenama“ u Srbiji, ispresecani Draškovićevim apelom da se ceo narod uključi u obaranje vlasti. Dodatno, preko njihovog programa vršena je koordinacija kretanja mase prema uputstvima koja je davao Drašković. Kada smo kod medija prema navodima Filipovića urednici prozapadnih televizija su tražili krvoproliće na ulicama Beograda! „Tačno se sećam Roganovićevihreči (Milorad Roganović, glavni i odgovorni urednik TV Studio B prim. aut.): `Znači, nađite mi krv po svaku cenu, ako treba porazbijajte noseve između sebe i snimite mi krv, svet od nas očekuje krv i mi ćemo im to dati!`Zaboravio je da naglasi `srpsku krv`.“ RDB-a Srbije je snimio kontaktkoji je održan između jedne grupacije šiptarskih ekstremista i delegacije partijeVuka Draškovića. Veza je ostvarena posredstvom „nevladine organizacije – Helsinški komitet za ljudska prava“, koji ima svoje ogranke i u Beogradu i u Prištini. Beogradskim ogrankom rukovodila je, Sonja Biserko, koja je u međuvremenu imenovana za višeg savetnika američkog „Instituta za mir“(USIP)u Vašingtonu. Materijal je sadržao okvirni plan za izvođenje prevrata u Srbiji, osmišljen u američkoj ambasadi u Beogradu, a koji je trebalo da bude realizovan širokom koordiniranom akcijom „nevladinih organizacija“ i Draškovićevih pristalica u sadejstvu sa šiptarskim separatistima. Po američkom planu, Drašković je bio zadužen da pokrene talas mirnih građanskih protesta u Beogradu, koji bi se u kontinuitetu održavali iz dana u dan sve dok ne proceni da iza sebe ima kritičnu masu od 400 do 800 hiljada ljudi. Tada bi šiptarski separatisti započeli masovnu pobunu kako bi privukli glavninu srpskih policijskih snaga, što bi Draškoviću oslobodilo manevarski prostor da iz mirnih protesta pređe u agresivne demonstracije sa ciljem zauzimanja državnih institucija. Ukoliko bi uspeo, Amerikanci bi ga odmah proglasili novim predsednikom Srbije, sa „legitimnim“pravom pred međunarodnom zajednicom da se obrati NATO snagama za pomoć ako mu eventualno Srpska vojskabude osporila vlast.

Upravo po ovom modelu danas gori Kijev i ginu ljudi u Ukrajini.SAD i EU širom sveta u cilju rušenja vlada koje ne žele da im se potčine koriste najprljavije metode i izazivaju krvoproliće. Organizacije poput Otpora i CANVAS-a su samo paravani za delovanje AOS-a i britanske obaveštajne službe (BOS) i pažnju treba usmeriti na gazde, a ne na marionete. Nikakvi pregovori sa Zapadom u cilju smirivanja situacije nisu mogući već samo ozbiljna i odlučna kontraobaveštajna operacija. Neophodno je u skladu sa zakonom krivično goniti „petu kolonu“ jer će se u suprotnom njihov broj vremenom samo povećavati, dok će njihovi funkcioneri biti samouvereni jer su „nedodirljivi“. U Srbiji upravo po ovom modelu AOS i BOS i danas održavaju prozapadne snage na vlasti. Ozbiljna država ukoliko to želi da ostane mora da pokaže da niko nije iznad zakona.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u