ЛАЗАНСКИ: Трамп излази из Сирије, излази из Авганистана, да ли ће изаћи и са Косова (ВИДЕО)

LAZANSKI: Tramp izlazi iz Sirije, izlazi iz Avganistana, da li će izaći i sa Kosova (VIDEO)

25 decembra 2018

Zašto Tramp povlači vojsku iz Sirije i Avganistana? Jesu li Amerikanci samo ponovili sovjetske greške u toj zemlji i da li je najduži američki rat u istoriji ujedno i prvi američki poraz posle Vijetnama? O tome su u emisiji „Na nišanu Lazanskog“ govorili novinar Milan Mišić i sociolog Slobodan Reljić.

Povlačenje američke vojske iz Sirije i povlačenje ili redukovanje broja američkih trupa u Avganistanu rezultat je, kaže Mišić, Trampovog spoljnopolitičkog neznanja.

„On se očigledno odvaja od formule koja je dosad važila u formulisanju spoljne politike, a to je da je ona rezultat konsenzusa predsednika, Kongresa, vojnoindustrijskog kompleksa, obaveštajne zajednice, krupnog biznisa… Dakle, nešto o čemu se prvo pregovara, a kada se dogovor postigne, onda se svi toga čvrsto drže. On je sada praktično trećinu Sirije na koju je imao uticaja prepustio Rusiji i Iranu, a da zauzvrat nije dobio ništa“, kaže Mišić.



Tramp je očigledno, dodaje Mišić, napravio dogovor sa turskim predsednikom Redžepom Tajipom Erdoganom oko povlačenja američkih trupa iz zone koju kontrolišu sirijski Kurdi, ali kritičari američkog predsednika polaze od činjenice da zauzvrat nije dobio ništa.

Obrazloženje da se američke trupe iz Sirije povlače zato što je DAEŠ poražen jeste privid, napominje Mišić, jer ta teroristička skupina sada samo više nema teritoriju. Borci DAEŠ-a pomešali su se sa stanovništvom, spremni da se aktiviraju prvi put kada im prilike to dozvole.

Na Trampovu odluku o povlačenju trupa može se gledati i u svetlu strategije Zbignjeva Bžežinskog i Henrija Kisindžera, „reci da si pobedio i izađi iz igre“, ali na Bliskom istoku je problem što, kako Mišić kaže, igra još nije završena.

Kao ilustraciju Trampove bliskoistočne politike, Mišić navodi da Tramp istovremeno podržava sankcije Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata prema Kataru, zemlji u kojoj se nalazi najveća američka baza. Istovremeno, Amerika Kataru prodaje borbene avione. Postavlja se pitanje koja je američka strategija u regionu Bliskog istoka.

Reljić kaže da se postavlja i pitanje šta je sa konsenzusom unutar samih Sjedinjenih Država — oni sa kojima Tramp treba da se dogovori su sa njim u direktnom sukobu.

Da ne izlazi iz Sirije i Avganistana, Tramp bi bio kritikovan zato što ne ispunjava svoja predizborna obećanja.

„To je jedan rat, unutaramerički rat, a postoji i problem što su oni rat u Siriji izgubili. Koliko razumem, u Avganistanu je vrlo rizična situacija u kojoj morate da pregovarate sa talibanima, a talibani traže da prepolovite vojsku da bi sa vama pregovarali. Dakle, talibani više nisu osvetnici koji jure po poljima, oni postaju realna sila. Neki kažu da je povlačenje iz Sirije predupređenje te nevolje koja je SAD zadesila u Avganistanu“, kaže Reljić.

Posmatrajući situaciju na Bliskom istoku, Amerika ne može više da bude shvaćena u ulozi kontrolora. Amerika ponavlja grešku SSSR-a pokušavajući da plemensko društvo, kakav je Avganistan, uvede u fazu ranog kapitalizma, ali, prema Reljićevim rečima, to za Ameriku nije ništa novo.

„Sada je očigledno da oni više nemaju tu silu da mogu da nameću te svoje modele. Mislim da Tramp opstaje upravo zato što su njegove odluke nepredvidive za vojnoindustrijski kompleks, odnosno za njegov deo. Mislim da ta podela nije bukvalna, da postoje linije podele unutar svega toga. Nisu svi u vojnoindustrijskom kompleksu protiv toga što on radi. I drugo, imajte na umu da je američko društvo podeljeno društvo. Posle Trampovog izbora, ono je rasečeno na pola i nikakvim političkim dogovorima da reši unutrašnje stvari“, objašnjava Reljić.

Vrsta vladavine karakteristična za američku spoljnu politiku više ne funkcioniše i Amerika će biti prinuđena da deli svoju moć, dodaje Reljić.

Radi se, kako Reljić kaže, o pomeranjima društvene moći.

„Ovde se ne radi samo o tome da rasporediš vojsku i nešto osvajaš. Da bi nešto osvajao, moraju da postoje društveni uslovi. Čitav NATO danas funkcioniše kao Crvena armija — hajde da vas branimo, a svi bismo voleli da nas oni ne brane. Ne znam ima li pet zemalja u okviru NATO-a koje ne bi više volele, kada ih pitate tajno, da ih brane Rusi, nego NATO. Dakle, NATO ima problem svoje društvene funkcionalnosti“, kaže Reljić.

U Avganistanu je u jednom trenutku bilo oko 150.000 NATO vojnika, koji nisu mogli ništa talibanima kojih je bilo oko 5.000, podseća Mišić, a glavna dilema bila je kako se „časno povući“ — ne priznati poraz, a povući se.

Ubistvo Osame bin Ladena pokazalo se kao nedovoljno jer se u međuvremenu pojavio DAEŠ (Islamska država).

„Islamsku državu kao ideju nije bilo moguće pobediti, ono što je bilo moguće, to su uradili — da ih sa te teritorije koju su držali u Siriji i Iraku proteraju. Ali to ne znači da su pobedili, kao što tvrdi Tramp. Da nije pobeda vidi se i po tome što se u Evropi veoma često dogodi neka diverzija“, kaže Mišić.

Govoreći o pismu koje je američki predsednik poslao srpskom predsedniku Aleksandru Vučiću i Hašimu Tačiju, Reljić smatra da se radi o šarenoj laži.

„Taj čovek ne razlikuje Balkan od Baltika, zato što jedan dan izlazi iz Sirije, drugi dan će možda tamo da se izmisle neki bojni otrovi, pa će ipak da ostane… U ovom trenutku, na svim stranama sa kojima mi radimo nema nekog ozbiljnog pregovarača. Tu je Stoltenberg, koji predstavlja NATO, a u stvari ga ne predstavlja; tu je Mogerinijeva, koju će iduće godine u Italiji morati da tražite uz pomoć agenta; tu je Tramp, koji ima mnogo većih problema nego što je Kosovo. I onda se setio Kemp Dejvida, gde treba da se slikaju oni koje će on da uvede u priču“, kaže Reljić.

Pismo ne ulazi u dubinu problema i, prema Reljićevom predviđanju, neće proizvesti nikakve posledice.

Tramp se povlači iz Sirije, možda i iz Avganistana, daj bože da se američka vojska povuče i iz baze „Bondstil“ na Kosovu, kažu sagovornici Miroslava Lazanskog.

(Sputnjik)

KOMENTARI



16 komentara

  1. Deda Micko says:

    Mozda ce se povuci, a mozda i nece. Ti si curo razlog moje srece.

    • Miraš says:

      Pinokio je bio u utrobi velikog kita, ali se ipak spasio. Na njega sada najviše ličimo. Izvirujemo hoće li neko spolja grunuti u velikog "kita" pa da se stvori što zgodnija pukotina za naše brzo izbavljenje tj. oslobodjenje. Direktno kada se poredimo sa SAD i NATO male su nam šanse. Međutim kad pogledamo razne pukotine koje su tamo na Zapadu već lepo formirane,i posebno šta su razlozi - zašto im se to dešava, e onda postaje jasno da će kadtad morati otići i sa KIM.

  2. Miraš says:

    "On je sada praktično trećinu Sirije na koju je imao uticaja prepustio Rusiji i Iranu, a da zauzvrat nije dobio ništa“, kaže Mišić. OVO NIJE TAČNO. Agent Donald je izgleda napravio dogovore sa Turskom šta će sve Turska kupiti od SAD. U igri su i avioni F-35 i sistemi patriot bez obzira što Turska već kupuje S-400, dakle porastao bi američki izvoz i zaradila bi američka vojna industrija. Takodje Tursku su već "de fakto" značajno izgubili kao vojnog saveznika, a sklopljeni poslovi iz oblasti vojne industrije su način da je i dalje drže u svojoj orbiti. Uspeh i veština je sada nekome prodati američki "patriot" kada se zna da je to sada slabiji sistem, ai takvu ponudu odjednom sada razmatra Turska. Eto tako nekako Turska je dobila pravo da okupira severnu Siriju. Usput biznismen Tramp je prodao i američke saveznike sirijske Kurde, a teška ironija je da prodao ih je na vreme. Američko zadržavanje na toj teritoriji od oko 28% Sirije više nema smisla jer kako bi izneli lovinu poput masne sirijske nafte. Avionima to ne može da se izvrši jer ta roba zauzima puno mesta. Dakle morali bi najpre da obnove i značajno ulože u sirijska naftna nalazišta, a ISIS i avioni američke koalicije uništili su sirijska naftna postrojenja. Znaći morali bi da grade i poduži naftovod iZ Sirije pa dužinom celog Iraka do Persijskog zaliva. Ali i u Iraku su najavili da će tokom 2019 godine tražiti da amaričke trupe konačno napuste Irak. U tom slučaju postoji opasnost da tako izgradjeni naftovod može da bude i nacionalizovan. Setimo se iz primera Venecuele šta to znači za veliki naftne i energetske kompanije. Ili američka vojska u Siriji može da otpočne otvoreni rat protiv snaga SAA i to u centralnoj i zapadnoj Siriji da bi osvojili sirijski glavni naftovod koji ide od kolektora T2 (u blizini i zapadno od Abu Kemala na jugoistoku Sirije) pa preko Palmire i Homsa do Tartusa. To ne mogu da urade jer smetali bi im sistemi S-300. Kada su prošle godine sistemi S-300 i sve ostalo uneti u Siriju napravljen je veliki šah-mat. Od tada dalje američki rat u Siriji postao je besmislen. Mogu još da pokrenu otvoreni rat protiv Rusije sa ciljem da je blokiraju u pružanju pomoći Siriji. Izazvati svetskih rat i direktan sukob SAD i Rusije zbog malo sirijske nafte je besmisleno. Sirija u odnosu na ostale zemlje bogate naftom nema značajne izvore nafte, zato kažem da malo je sirijske nafte, a jasno je da gledano samo za Siriju ona jeste značajna. ZAKLJUČAK: Ne treba puno pameti da su u SAD već mogli da usaglase stavove po pitanju američkog povlačenja iz Sirije. Sem ako u Vašingtonu neko veoma moćan je totalno lud pa mu odogovara i svetski rat i direktan sukob SAD-Rusija.

    • ralence says:

      Tačno je ovo što piše. Ja bih samo dodao da je ovo samo početak druge faze okupiranja Severa Sirije od Turske Vojne sile i kontrole Siriskih i Kurdskih naftnih polja. Dok su Američki vojnici bili sa Kurdskim snagama Turci nisu mogli da napadaju Kurde sa svom silom. Sada im se otvara put da se Turci prošire na sve Kurdske teritorije u Iraku i Siriji a Amerikanci ponovo dobijaju prijateljstvo Erdogana i njegov razlaz sa Putinom. Erdogan je isto tako dobio zeleno svetlo da se obračuna sa domaćim Kurdima i blokira Iransku vojnu pomoć koja dolazi preko Kurdske nezavisne oblasti Sevarnog Iraka.

      • Miraš says:

        U tom scenariju koji ste opisali Tursku guraju u sukob sa Sirijom i Rusijom, dakle Ameri žrtvuju ne samo svoje saveznike Sirijske Kurde, nego u sledećem koraku žrtvovaće i Tursku. Drugačije rečeno uvode još veći haos nakon čega bi se pojavili upravljači haosa kao gospodari i kao "mirotvorci". U isto vreme očekujemo svaki dan da li će biti novih ukrajinskih provokacija prema Krimu, a tamo ako se pogorša biće proglašen rat Ukrajina-Rusija i konstatovan kao realna činjenica. Onda opet Turska stupa na scenu jer ima kontrolu Bosfora te po konvenciji iz Montrea ne bi dozvolila izlazak ruskih ratnih brodova iz Crnog mora prema Egeju i prema obalama Sirije... To bi bila baš jako krupna igra u kojoj bi sagorela i Turska. No moguć je i takav opak plan jer gubitnici u očaju spremni su na velike skokove pa makar oni bili veoma rizični tj. samrtnički. ... U bilo kojoj varijanti ipak ne može da kaže da ovim potezom Trampa Amerika ništa nije dobila.

      • Miraš says:

        Povukao se ranije ministar vojni Liberman, pa sada je u ostavci Matis, a ko garantuje šta će zapravo sprovoditi i njegov naslednik do juče zamenik. Eto objavili su da i američka vojska će biti u povlačenju, medjutim za koliko mogu da opet naprave zaokret sa još uvek nepovučenom vojskom. Amerima ovaj sever Sirije i ne treba, ali jugoistočna Sirija i ceo jug Sirije rado bi stavili pod američku kontrolu. I bez Libermana i bez Matisa njihovi ciljevi će nastaviti da žive. Superiornost Rusije u pogledu naoružanja moguće je da ih tera da naprave što uspešniju prevaru (u toj disciplini su uvek bili veoma kreativni) i nove otežavajuće okolnosti za Rusiju i Siriju, a i za Iran.

  3. Miraš says:

    Nešto drugo i krupnije sada je za SAD problem. SAD ne prihvata da se menja američka spoljna politika, znamo da američki predsednici se menjaju a ta politika ostaje manje više ista. U strategiji nacionalne bezbednosti SAD za 2002 godinu najavljeno je da će SAD stviti pod svoju dominaciju prostor od Blistog istoka preko Srednje i južne Azije pa sve do Kine. Izjasnili su se tada da će to biti za njih važan posao za ceo 21 vek. Reč je o Novoj Velikoj igri. Znamo da je takav dokument zapravo američka spoljna politika i s njom u direktnoj vezi su ne samo diplomatska i poslovna nastojanja nego i ratovi "za demokratiju" i obojene revolucije i na drugi način postignute smene "neposlušnih režima". Sirija je kapija Bliskog istoka, bez nje ne mogu da računaju na duže staze ni da će Irak imati pod kontrolom. Pretnje Iranu su isto u duhu te strategije. Tramp puno ne odstupa od toga jer npr. to dokazuju njegovi nastupi i povici o Indiji "Indopacifik", itd. Ali sada je postalo jasno da više ne mogu da računaju da taj veliki prostor će osovojiti ratovima. Mogu jedino da naprave pauzu da značajno obnove i unaprede svoje naoružanje, pa tek onda da nastave sa velikim planom. Istovremeno treba da obnove privredu i infrastrukturu unutar SAD i još da konsoliduju finansije SAD sa fantastičnim dugom.

  4. Rale says:

    Lazanski je NATO lobista kao i ona priglupa Milićka. Radi za interese šiptara i to sa osmehom.

    • Deda Micko says:

      Upravo tako, i faca mu je siptarska.

  5. Miraš says:

    Nije u redu ni ova Reljićeva konstatacija : "Čitav NATO danas funkcioniše kao Crvena armija — hajde da vas branimo, a svi bismo voleli da nas oni ne brane." Crvena arimija je imala najpre zadatak da odbrani ozbiljn napadnutu zemlju. Ne može tek tako da poredi NATO sa Crvenom Armijom jer države prethodnice današnjeg NATO-a napale su nekadašnji SSSR. Nemačka je u tome imala najvažnije učešće i vodeću ulogu, ali može se reći i da je dobila tu ulogu jer kada se sveobuhvatnije analizira jasno je da su napad na SSSR priželjkivali moćni krugovi Francuske, SAD i V. Britanije. Nakon oslobodjenja SSSR-a koliku dominaciju su ostvarili u Evropi kroz Varšavski pakt? Uglavnom to su zemlje koje su prostorno bliže Rusiji i bez obzira na tu blizini po svojoj snazi manje su značajne kao potencijalni veliki neprijatelj Rusije. Sećamo se i da je NATO nastao prvi i da je Varšavski pakt bio tek odgovor. Adekvatnije je porediti koliko Zapadne zemlje bez obzira na dugogodišnji višepartijski parlamentarizam u praksi i na proklamovanu demokratiju koju sve više sabotiraju, koliko oni podsećaju na nekakav okoštali i centralizovani aparat poput starih boljševičkih? Strašna je ova šarena i opaka politička laža, a koju po svetu nastoji da proširi Zapad, ispod koje se krije centralizovana moć malog broja ljudi.

    • Velika Metla says:

      Miraš,koju je glupost odvalio ovaj Reljić,da Bog sačuva! Pa Reljiću,konjino,nije niko napao na nacistički nato pa da se mora braniti,a na Crvenu Armiju je bio napao svako ko je mislio s praznom glavom! Ne možeš upoređivati ni pod tačkom razno Crvenu Armiju s ovim nacističkim savezom,koji napada svakoga od koga je makar 25 puta jači! Crvena Armija se branila od zapada,isto kao što se danas istok brani od degenerisanog zapada!

      • Miraš says:

        Strašno je šta je ovaj put lupio. A još više zabrinjava što spada u autore koji dosta znaju i umeo je dosad da napiše korisne i pametne tekstove. Ja ne bih tako da ogrešim svoju dušu. Nemoguće je da neko u Srbiji, pa još njegovih godina ne zna ulogu i doprinos Crvene armije za oslobodjenje od nacističkih snaga. Da smo mi sami od 1944 pa nadalje borili se protiv ondašnjih nemačkih snaga na Balkanu taj rat bi trajao kod nas i u Grčkoj još otprilike 10 godina. Tek u toj varijanti koliko bi nas ostalo tj. preživelo.

  6. punca says:

    ali ipak …:) i to je samo farsa !!!

  7. Miraš says:

    Izlazna strategija SAD za Kosovo postoji, ali se zasad razlikuje od tih drugih koje su ipak najavljene i nezavršene. Jedino zajedničko sa ostalima je da će se i na Kosovu smanjiti i u perspektivi smanjivati američko vojno prisustvo. Zato i prave vojsku Kosova koja će biti proamerička a i NATO vojska. Međutim velika razlika od ostalih je što ovde imaju najveće šanse da konačne naprave i de jure (pravno) svoju marionetsku državu. Problem je što ovde je najmanji otpor takvim namerama, a istovremeno najveći su i raznovrsni su pritisci da sa to desi. Na prvi pogled trenutno izgleda da još puno vode će proteći Dunavom. Međutim jasno je da su moguće i neke veće promene u Evropi i u svetu koje bi se iznenada desile i koje bi išle nama u korist. Zato ta igra vlasti Srbije nekakvog stalnog popuštanja "neposlušne zemlje" Srbije treba da se obustavi. Igra slabića i dobrog poslušnika je opasna igra koja već dosta liči na kolektivnu eutanaziju. Ko ne ume bolje da vodi zemlju u ovakvim stvarno složenim vremenima poštenije je da se povuče.

  8. petrovgrad says:

    Odlaze Ameri sa KiM, a što bi ostali u Bonstil. To da se Hajradinaj hvali kako je NATO wegov saveznik i da je spreman da zbog njega ratuje, malo su se preračunali.

  9. Milax says:

    Ljudi Bondstil je najveca Americka baza u Evropi. Amerika je okupirala Kosovo i mi tu apsolutno nista nemozemo da uradimo.Amerika nece napustiti Kosovo narednih 50 godina.Jos je Cercil rekao :,, Balkan je meki trbuh Evrope,,.Rusi NECE ici u sukob sa SAD-om zbog Kosova nikada.Ono sto Srbija moze a to je da proglasi okupaciju i da spreci dalje komadanje Srbije otvaranjem Ruskih vojnih baza u Vojvodini (Zrenjanin - aerodrom i Sombor, i Nis. Najveci problem Srbije vec 30 godina je opstanak nacije, masovna iseljavanja,mali prirodni prirastaj, kontrola abortusa,starenje nacije, uništavanje omladine losim obrazovanje, medijima.... BDP, PLATE, JAVNI DUG su manji problemi od gore navedenih.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *