Лажи о Сребреници

Laži o Srebrenici

7 jula 2015

aleksandar-pavic 689Piše: Aleksandar Pavić

Ako ima čitalaca koji su se „umorili“ od članaka o Srebrenici od strane onih koji bi da argumentovano pobiju lažljivi, zapadno-inspirisani „zvanični“ narativ, po kojem su „genocidni Srbi“ nemilosrdno pobili „8000 muslimanskih muškaraca i dečaka“ – neka ne čitaju ovo što sledi. Uz samo jednu opasku – ovaj i slični članci su kap u moru u odnosu na propagandnu bujicu na ovu temu koja neprekidno nadire iz pravca zapada, dobijajući dodatno pojačanje u prvoj polovini svakog jula, a pogotovo na okrugle godišnjice raspada srebreničke enklave, kao što je ovogodišnja, dvadeseta po redu. Prema tome, u vremenu kada su zapadni „slobodni i demokratski mediji“ očigledno usvojili gebelsovsku filozofiju po kojoj je hiljadu puta ponovljena laž istina – jedini izbor koji imamo je da tu istu metodologiju primenimo na propagiranje istine, odnosno kritičkog razmišljanja, pod geslom da će što više puta ponovljena istina, odnosno kritičko preispitivanje – lakše nadjačati laž.

Jer, ne zavaravajmo se – bitka oko tumačenja Srebrenice je samo nastavak rata protiv Srba i srpske državnosti vođenog drugim sredstvima. Zapadnom umu kojem su pragmatične potrebe svrsishodnosti odavno nadvladale svaki moralni obzir, činjenično neutemeljene optužbe, pa čak i one najgore vrste – predstavljaju puku „municiju“ u borbi protiv neprijatelja. Ništa ne smeta vladajućim engleskim (a ni američkim ili nemačkim) slojevima da po milion puta probaju da trajno prikače epitet „genocidnosti“ na srpsku državnost s obe strane Drine i kleveću čitav jedan narod i pojedince. Po njihovom rezonu, to je „samo“ sredstvo koje im trenutno čini posao. U nekom drugom vremenu, neka druga gadost bi takođe činila posao, čiji je krajnji cilj nepromenjiv u meri u kojoj je nepromenjiv i britanski interes na našem geopolitičkom prostoru: nikada ne dozvoliti mogućnost pravoslavnoj civilizaciji da ugrozi anglo-američku pomorsku dominaciju u Mediteranu i omete njegove vitalne komunikacije sa Bliskim istokom, centralnom Azijom i Indijskim okeanom.

Dakle, hvatamo se u koštac, pa i kontriramo. Najnovija propagandna konstrukcija (britanska, naravno) na koju vredi odgovoriti je ona iznesena u čak dva članka objavljena 4. jula u londonskom „Gardijanu“, od strane već poznatih krivotvoraca jugoslovenske tragedije, Eda Vulijamija i Florens Artman,[i] a koja je nekritički preneta od strane domaćih medija.[ii] Osnovna njihova teza, potkrepljena poluistinama, je da je „pad Srebrenice bio deo politike tri velike sile – Britanije, Francuske i SAD – i rukovodstva Ujedinjenih nacija, u potrazi za mirom po svaku cenu“. Po njihovom spinu, Srebrenica je „žrtvovana“ radi u suštini plemenite želje zapadnih sila da se postigne mir, pa makar i po cenu „pokolja“ (razume se, srpskog) u Srebrenici. No, kao što im je i običaj, zapadni propagandisti isključuju ključne činjenične elemente kada prave svoje konstrukcije. Na primer, da srebrenička enklava nikada nije demilitarizovana.

Dakle, nije srebrenička enklava tek tako, kako se sugeriše, „pala“ kao žrtva kombinacije zapadnog ciničnog pragmatizma (naravno – da ne zaboravimo – u kontekstu neumorne zapadne težnje za mirom) i tobož neutažive srpske gladi za krvlju i teritorijom. Jer, to nije bila obična enklava, već jasno označena teritorija koja je trebalo da bude demilitarizovana kao „bezbedna zona“ pod zaštitom UN. Ima samo jedan „sitan“ problem – ona to nije bila. Ona je, od proleća 1993. do jula 1995. jedino bila „bezbedna zona“ za Nasera Orića i do zuba naoružane snage Armije BiH kojima je komandovao, a koje su pustošile okolna srpska sela u istinski genocidnim pohodima koji nisu štedili ni žene, ni decu, ni starce.[iii] No, to je nešto što apsolutno ne zanima ni Vulijamija ni Artmanovu, koji, sve se pozivajući na neke, navodno tek otkrivene „poverljive“ podatke i dokumenta – potpuno ignorišu odavno dostupne podatke i izveštaje koji prikazuju srebreničku enklavu u jednom sasvim drugačijem, odnosno istinitom kontekstu. Na primer, sledeća tri:

  1. Izveštaj Generalnog sekretara UN, od 30. maja, 1995:

“Poslednjih meseci, snage (bosanske) Vlade su bitno povisile nivo vojnih aktivnosti u većini zaštićenih zona i njihovoj okolini, a mnoge od njih, uključujući Sarajevo, Tuzlu i Bihać, uključene su u šire vojne kampanje Vlade… Vlada takođe drži znatan broj vojnika u Srebrenici (što u ovom slučaju predstavlja kršenje dogovora o demilitarizaciji)“.

  1. Jasuši Akaši, bivši Šef misije UN u BiH, članak za Vašington tajms od 1. novembra 1995:

“Činjenica je da su snage bosanske Vlade koristile ‘zaštićene zone’ ne samo u Srebrenici već i u Sarajevu, Tuzli, Bihaću i Goraždu za obuku, oporavak i ponovno snabdevanje svojih vojnika”.

  1. Izveštaj Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju, april 2002:

“Navodna demilitarizacija enklave bila je praktično mrtvo slovo na papiru. Bosanska vojska (ABiH) je vodila svesnu strategiju ograničenih vojnih napada radi vezivanja relativno velikog dela armije bosanskih Srba (VRS), sa ciljem da se spreči njeno premeštanje u punoj snazi u glavnu zonu ratnih dejstava oko Sarajeva. Ovo se takođe radilo iz srebreničke enklave. Snage ABiH nisu se uzdržavale od kršenja svih pravila u okršajima s VRS. Izazivali bi vatru od strane bosanskih Srba a zatim se povlačili pod zaštitu jedinice Holandskog bataljona, koja bi time rizikovala da bude uhvaćena između dve vatre”.

Da dodamo i to da se u sjajnom norveškom dokumentarnom filmu „Srebrenica: izdani grad“ Ole Flijuma i Dejvida Hebdiča,[iv] na 40:20, jasno izlaže i sledeće: „26. juna 1995.g. predsednik Alija Izetbegović je naredio napad na srpsko selo Višnjica. Hteo je da odvuče pažnju srpske vojske od Sarajeva. Ubijena su četiri Srbina, ukradene su ovce, a kuće spaljene. Mnoge porodice su ostale bez doma. Napadači su ostavili trag koji svedoči o njihovom identitetu. Paket prve pomoći proizveden u Americi. U ovom selu nije bilo vojnih meta, tu su živeli ljudi koji obrađuju zemlju. Za Srbe, ovaj napad je predstavljao kap koja je prelila čašu“.

Naravno, ni o ovome nije bilo ni reči u Gardijanova dva članka.

Hajde, za kraj, osim ovog kratkog, mada daleko od iscrpnog činjeničnog pariranja, da iskoristimo priliku da predložimo, kao što je urađeno na početku teksta, i jedan naš sopstveni antipropagandni termin. Da iskoristimo reč „raspad“ za ono što se desilo sa srebreničkom enklavom – kao kontru terminologiji koja se odomaćila tokom protekle dve decenije, koja govori o „padu enklave“, „zauzimanju enklave“, „uništavanju enklave“, „likvidaciji enklave“, „gaženju enklave“ i sličnom. Jer to su isuviše sugestivni termini, koji idu na ruku činjenično neodrživom zvaničnom narativu koji pokušava da nam svima veštački nakači hipoteku „genocidnosti“. Ne zaboravimo da zapadne sile koje su svesno i ciljano razbile SFRJ godinama neprestano koriste termin „raspad Jugoslavije“ – i to samo kad ne koriste još lažniju konstrukciju o navodnom „krvavom razbijanju Jugoslavije od strane Miloševića, odnosno „velikosrpskog“ faktora – da bi sugerisale nekakvu „istorijsku objektivnost“ te tragedije („eto, desilo se, raspade se država od 20-ak miliona ljudi tek tako, šta joj bi“) i tako skrenule pažnju sa svoje mračne i krvave uloge. A naše korišćenje termina „raspad“ za ono što se desilo u srebreničkoj enklavi u julu 1995. godine daleko više odgovara istini. Enklava koja je trebalo da bude demilitarizovana zona pod zaštitom UN, a koja ne da nije demilitarizovana, već je služila kao baza za krvoločne pohode na okolna sela – raspala se kada je istekao njen rok upotrebe, po odluci samih muslimanskih vlasti, uz prećutnu saglasnost njihovih zapadnih pokrovitelja.

Toliko za današnje pariranje lažima, prokletim lažima i britanskim lažima o Srebrenici.[v] Do sledeće prilike.

[i] http://www.theguardian.com/world/2015/jul/04/west-true-role-in-srebrenica-massacre-bosnia ihttp://www.theguardian.com/world/2015/jul/04/how-britain-and-us-abandoned-srebrenica-massacre-1995

[ii] http://www.rtv.rs/sr_ci/politika/gardijan-velike-sile-prepustile-srebrenicu-njenoj-sudbini_617262.html

[iii] http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/hapsenje-nasera-orica/

[iv] https://youtu.be/RUuhSGnLvv8

[v] Ovo je, za neupućene, neznatna modifikacije čuvene izreke koju je popularizovao Mark Tven: „Postoje tri vrste laži: laži, proklete laži i statistika“.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Za Srbiju says:

    Bravo Aleksandre! Zapad tačno zna zašto koristi i zloupotrebljava nazive koje lepi za događaje i situacije, pojmove. Tendenciozno i u skladu sa svojm "političkom korektnošću", planirajući unapred.

  2. PERO says:

    sve sto urade urade da bi sebe pokrili a svropa nije vse evropa ona je postala mracna sila u sluzbi sotone i nije nikakvo cudo sto se vako desilo samo jedna greska je bila od strane sto se posle prvog rata nisu zaokruzile srpske zemlje a nikola pasic i kralj aleksandar su hteli jugoslaviju eto sad jedino srbi nemaju drzave svi drugi je imaju opet zaslugom srba i naivnih srba sto su prihvatili kukavicije jaje u obliku kraljevine SHS u tome je nas veliki poraz treba znati i da britanci prikrivaju svoje zlocine po citavom svetu samo 21 zemlja nije napadnuta od koliko ih ima na zemlji u tome je poenta sto smo na putu ka rusiji i opet nasi politicari ne vide sustinu svega toga ....

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *